autograf.hr

Ako čitate ili slušate o politici laži, ratnoj propagandi, sudskim procesima, progonima i ubojstvima neistomišljenika, ignoriranju nebrojenih smrti vlastitih vojnika, upotrebi Pravoslavne Crkve, o prijetnjama Poljskoj, možete s mnogo razloga povjerovati da se radi o Rusiji, Putinu i agresiji na Ukrajinu. I nećete pogriješiti.

Baš kad je čovjek pomislio da se jedan ružni dio povijesti zauvijek preselio u književnost, dakle u daleku prošlost, nova događanja u Afganistanu iznova su aktualizirala Khaleda Hosseinija (Kabul, 1965.), autora u nas veoma čitanih romana ”Lovac na zmajeve” i ”Tisuću blistavih sunaca”, koji već godinama živi u SAD-u.

Pišem nakon još jednog prisjećanja na proboj logoraša iz koncentracijskog logora smrti Jasenovac, ali uoči Velike Sedmice i Vaskrsa 2021. godine. Pošto će stići Vaskrs, i ja ga čestitam braći i sestrama pravoslavnima, neću opteretiti ovu kolumnu niskim udarcima ili gnjevnim tonovima. Ne želim se i neću se svađati. Hoću napisati (ponoviti) nešto meni lijepo […]

Zanima me tzv. poruka ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost. Mislim da je ona odaslana.

Prije točno četrdeset godina (1978.) najpoznatiji sovjetski pisac, nobelovac i disident Aleksandar Solženjicin (1918. – 2008.) je po prvi put u svom prisilnom izbjeglištvu odlučio javno nastupiti.

Dana 22. rujna 1967. bio je petak, kao što će i ove, 2017. godine, 22. rujna biti petak. Tog dana je, prije točno pedeset godina, iz Saveza sovjetskih pisaca istjeran Aleksandar Solženjicin. Na prvu riječ to i nije bio tako značajan događaj, svakako ne čega bismo se pola stoljeća kasnije prigodno prisjećali.