novinarstvo s potpisom
Ovo je zapravo najkraća moguća verzija priče o tome kako je Sotona postao najpoznatiji lik unutar kršćanstva. Karijeru je započeo prilično skromno – u svetoj knjizi Židova, koju oni zovu Tora (Zakon, naputak), a kršćani Stari zavjet – Sotona kao lik spominje se tek 4 puta.
Knjiga izlaska donosi jednu od najuzbudljivijih priča u Starom zavjetu, a u cijelini Biblije, odnosno onoga što kršćani nazivaju i smatraju Svetim pismom, ona je protuteža i proročka najava velike sage o Isusu u Novom zavjetu.
Uglavnom su moje kolumne reakcija na jasan povod. Tako i danas: želim biti eho sjajnim laikinjama (Jacqueline Bat, Lana Bobić, Jadranka Brnčić, Marina Škrabalo), katolkinjama koje je Branimir Pofuk intervjuirao u subotu 7. travnja za prilog Obzor Večernjeg lista, ali i upozoriti na repugnantan muško šovinistički napad na te dame nekadašnjeg servisera ratnih zločinaca HVO-a. […]
500.obljetnica luteranske reformacije preznačajan je datum europske povijesti da bi se u hrvatskoj javnosti onako ovlaš prešlo preko nje: nekoliko površnih napomena o tome kako je Luther 31.10.1517. pribio svojih 95 teza – o činu koji historiografski nije ni potvrđen. Luther se samo MOŽDA služio metodom svojih profesorskih kolega koji su najave svojih disputa objesili […]
Revolucije jedu svoju djecu. Ta političko-gurmanska parola potvrđuje se iz dana u dan, štoviše, proizvodnja izdajnika se zahuktala, a revolucije su sve gladnije. Ili su pali kriteriji o tome tko je izdajnik ili su se izdajnici namnožili.
Ni sam ne mogu vjerovati onome što upravo pišem, ali se po prvi puta u životu se slažem s onim što piše portal moje cijenjene imenjakinje (i tu prestaje sva sličnost) Željke Markić. Sjetili se ljudi da je rođendan jednom od dvojice glavnih likova iz ganga-rap pjesme Evo zore, evo dana, pa mu, sasvim prigodno, […]
Isus u času smrti povika iza glasa: ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Vapaj nalazimo u dva sinoptička Evanđelja: u Marka (Mk 15, 34) i u Mateja (Mt 27, 46). Luka, čiji je Isus ostvarenje grčkog ideala ljudske veličine u ljepoti i dobroti, kao posljednje Isusove riječi navodi: ”Oče, u ruke tvoje predajem […]
Prelazeći iz Staroga u Novi zavjet potrebno je naglasiti da je riječ o kontinuitetu, mnogo više nego o ispunjenju Staroga u Novome, kako su to shvaćali crkveni oci i preuzela teologija. Ivanova deklaracija (1 Iv 4,8): “Bog je ljubav” čini se kao prekid s starozavjetnom logikom kakva počiva na shvaćanju Božje pravednosti.