novinarstvo s potpisom
Ironični podnaslov najpoznatijega europskog romana 18. stoljeća, napisanog u tri nadahnuta dana 1759.: ”Candide, ili Optimizam”, usmjeren je protiv nade Voltaireova doba: protiv nade usredotočene na znanost, tehnički napredak, razum te utopijske svjetove religije i ljubavi. Voltaire je bio bijesan: naravno da znanost neće poboljšati svijet – samo daje novu moć tiranima; naravno da religija […]
U vremenima krizâ humaniteta uvijek se trebamo okrenuti razlozima zašto treba biti human, prihvaćati, stvarati i njegovati zajednicu različitih ljudi ujedinjenih u čovječnosti.
Kratak, ali sadržajan govor Zorana Milanovića na predsjedničkoj inauguraciji, u prvi plan postavio je jednu od najraširenijih mistifikacija suvremene europske politike, a to je izjednačavanje patriotizma i nacionalizma.
Kad netko, u razmjeni misli o nečemu što duboko zabrinjava, samouvjereno zaključi: ”Ja sam optimist!”, zašutim. Optimizam je Ambrose Bierce u svome ”Đavoljem rječniku” definirao kao ”intelektualni poremećaj kojemu nema lijeka osim smrti”.
Mene i dalje umije fascinirati činjenica da, primjerice, neki vrhunski fizičar izražava čvrsto uvjerenje u postojanje Boga – i to, naravno, obavezno u nekoj od ustaljenih verzija kao što je kršćanstvo.
“Zamislite ljude koji se ne srame neznanja, potpuno ignoriraju strpljiva otkrića mislećih ljudi kroz brojna stoljeća nakon Biblije. I sve te neznalice, najmanje obrazovane, lišene mašte i najmanje razumne među nama, postat će svima vodiči i lideri, nametat će nam svoja krhka i djetinja uvjerenja, zauzet će škole, knjižnice i domove. Ja to ogorčeno mrzim.“ […]
Koliko je nužno da se Crkva suzdrži od svojih poruka u političkom prostoru? Vjernici odnosno pripadnici vjerskih zajednica uglavnom su odrasle osobe, (uglavnom) pri zdravoj pameti (kako tko) i znaju razmišljati, procjenjivati i odlučivati – netko više, netko manje. Kao glasač svatko snosi odgovornost, a tu odgovornost ne može svaljivati na Crkvu, niti mu Crkva […]
Hrvatsko-makedonski odnosi, povijesni, književni, jezični i kulturni dodiri potječu još iz vremena solunske braće, od kojih baštinimo i nasljeđujemo zajedničku ćirilometodsku tradiciju. I, bez obzira na to što je “legenda o svetome Ćirilu i Metodu napisana post mortem apostolorum i što nosi u sebi sve elemente najtipičnije propagandističke improvizacije da bude Rim sit i glagoljaška […]
Kada je pak riječ o hrvatskim duhovnim horizontima, onda se može kazati da hrvatska kultura, od svojih davnih početaka, ne poznaje književnu riječ koja je tako moćno utjecala na njezin život, na njenu sudbinu, kao što utječe riječ Miroslava Krleže. Njezin plodonosni utjecaj odrazio se jednakim intenzitetom na hrvatsku književnost i onda kada je ta […]
Gotovo da nema ni jedne republike i pokrajine bivše jugoslavenske zajednice, ni jedne značajnije europske kulturne sredine koja nije kazališnim predstavama, simpozijima, literarnim večerima, festivalima, radio i TV emisijama, prijevodima, reprintima, zbornicima ili posebnim izdanjima obilježila 120. obljetnicu rođenja Miroslava Krleže, jednog od najplodnijih hrvatskih književnika, najutjecajnijih jugoslavenskih pisaca i najznačajnijih europskih umjetnika XX. vijeka. […]
Bez obzira na međusobne različite doktrinarne prijepore svi se budisti slažu u jednom – da je roditi se kao čovjek neobično rijetka i dragocjena posljedica zasluga iz prijašnjih života jer postoje, navodno, živa bića različita od ljudskih u bezbrojnim drugim svjetovima, egzistirajući u mnogo nepovoljnijim uvjetima za oslobođenje od patnje i postignuće nirvane. Roditi se […]