Televizija za stišavanje spremna!

Joe Šimunić može biti zadovoljan! Već u drugoj minuti utakmice Hrvatska – Izrael zaorilo se iz grla  desetak tisuća navijača “Za dom – spremni!” Jedna je tribina urlala: “Za dom!”, a druga odvraćala:”Spremni!”

Ni kazna Šimuniću, ni osuda svastike na Poljudu ne može preodgojiti četvrt stoljeća brižljivo njegovano filoustaštvo među hrvatskim navijačima. Maloumnike na tribinama, uljuljkane u sigurnost istomišljeničke mase, nije pokolebala ni činjenica da državna nogometna reprezentacija igra s Izraelom i da su moguće u protivničkim redovima i mladići čiji su preci uz taj pozdrav trpani u vagone i odvoženi u logore smrti.

Koliko moraš biti bešćutan da skandiraš takvo što na utakmici s Izraelom?

No još strašnije od uzburkane rulje što sve svoje frustracije istresa na tribinama je ponašanje javne televizije. Umjesto jasne i decidirane osude takvog po svim sportskim i ljudskim normama nedopustivog ponašanja, ekipa HTV-a, do karikature pročišćena od neistomišljenika, stišala je ton! Lažirala stvarnost! Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora, koji potpisuje Ivan Zvonimir Čičak, veli i kako se u četrnaestoj minuti vikalo: ”Ajmo, ajmo ustaše!” Službeni spiker, kojemu je to dužnost, ničim nije upozorio navijače da bi posljedice takvog njihovog ponašanja mogla snositi reprezentacija.

Jedna je tribina je urala “Za dom!”, a druga odvraćala:”Spremni!” Ni kazna Šimuniću, ni osuda svastike na Poljudu ne može preodgojiti četvrt stoljeća brižljivo njegovano filoustaštvo među hrvatskim navijačima. Maloumnike na tribinama, uljuljkane u sigurnost istomišljeničke mase, nije pokolebala ni činjenica da državna nogometna reprezentacija igra s Izraelom i da su moguće u protivničkim redovima mladići čiji su preci uz taj pozdrav trpani u vagone i odvoženi u logore smrti. Koliko moraš biti bešćutan da skandiraš takvo što na utakmici s Izraelom?

Ne vjerujem da je spikera mučila dilema, dvojba koja razdire ono malo odgovornih novinara u nas.

Reagirati na politički primitivizam, ksenofobiju izazvanu neodgovornim izjavama i još neodgovornijim djelovanjem političara, osudom i davanjem prostora bolesnim, povijesno osuđenim idejama ili šutjeti i ignorirati ih.

U potpunosti svjesna da je i negativna propaganda ili, u ovom slučaju bolje rečeno promidžba, pobornik sam javne osude i ostavljanja pisanoga traga o svoj stupidnosti  određene političke grupe i njihovih uskogrudnih politika koji u svojoj plitkosti ne vide kako Hrvatsku guraju u sunovrat, u stoljeća iz udžbenika povijesti.

Dok gledam ta bezizražajna lica kako lupetaju i podilaze najnižim strastima masa, povremeno mi se učini da su ti likovi nekad davno zamrznuti, pa potom iz hladnjača izvađeni i odmrznuti u vrijeme kojem ni po čemu ne pripadaju. Ti ljudi iz dubokog leda, iz zamrzivača, iz te svoje ledom omeđene perspektive uporno nam nameću retrospektivu NDH kao našu perspektivu.

Gade mi se ledom očuvani. Nose zastrašujuća znakovlja, prijete, urlaju relativiziraju zločine tog njihovog vremena, hvale publiku koja priziva ustaše i urla “Za dom – spremni!”

Publiku i atmosferu pohvalio je i hrvatski premijer Tihomir Tim Orešković. Sigurna sam da on nije skandirao, jer on tri konsonanta za redom (spr u spremni) ni u navijačkoj euforiji ne može izgovoriti pravilno, ali od čovjeka koji je formativne ,ali i zrele godine proživio u civiliziranim zemljama i uljuđenim i uređenim demokracijama građani s pravom očekuju osudu i ne samo navijačkog verbalnog divljanja.

Dok gledam ta bezizražajna lica kako lupetaju i podilaze najnižim strastima masa, povremeno mi se učini da su ti likovi nekad davno zamrznuti, pa potom iz hladnjača izvađeni i odmrznuti u vrijeme kojem ni po čemu ne pripadaju. Ti ljudi iz dubokog leda, iz zamrzivača iz te svoje ledom omeđene perspektive uporno nam nameću retrospektivu NDH kao našu perspektivu

A što dobivamo? Pa to da nam ulica kadrovira, ukida građanski nadzor, smjenjuje i postavlja dužnosnike. Najbolje nam o tome svjedoče odluke ministra kulture Zlatana Hasanbegovića o kojima predsjednik Vlade ili šuti – ili ih relativizira i brani.

Pritom se taj isti Tim i njegov tim uglavnom deklariraju kao praktični vjernici. Elem, naš praktični vjernik uoči Vazmenoga trodnevlja ni da zucne o osječkoj sramoti, o uvredi gostiju Izraelaca, za koje je i sam donedavno radio. Kako me je sram što imamo takvu vlast – a kako bi tek trebalo biti sram premijera da je iskren kršćanin i vjernik!

U vremenima poput ovih naših kad se ljudi povlače u sebe, kad im se sa svih strana sugerira da je pametnije zašutjeti i čekati da zlo protutnji, prođe, kad se boje reagirati javno jer smjene i otkazi vise na tankoj niti poput Damoklovog mača nad njihovim  glavama, valja još više cijeniti otpor što sveopćem ludilu dosljedno, uporno i bez zadrške pruža intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca Oliver Frljić.

Gotovo svakodnevno trga domoljubnu krinku s lica u vremenu i prostoru zamrznutih prikazujući ih ružnima i zlima kakvi i jesu. Plaća visoku cijenu, nailazi na nesmiljenu osudu oficijelne vlasti, ali i svih onih sluganstvu sklonih što joj, svoj takvoj sramnoj i nikakvoj, ljube skute.

Javna televizija se za stišavanje pokazala potpuno spremna, ali ne i riječki intendant.

Izruguje se i ironizira ovaj hrabri, mladi čovjek glupost i prizemnost novoizabranih. Evo, u mjesečnom programu za travanj najavljuje kako će HNK Ivana pl. Zajca imati i mjesec posvećen upravo ministru kulture Zlatanu Hasanbegoviću. Veli Frljić: dok kulturnjaci potpisuju apel za ministrovu smjenu, mi mu posvećujemo naše dvije predstave:”Trilogiju o hrvatskome fašizmu” i “Nad grobom glupe Europe”. Poziva ga da se tragom ”Trilogije” zajedno s riječkim kazalištarcima prisjeti po ministru prve i jedine hrvatske pobjede u ratu.

Publiku i atmosferu pohvalio je i hrvatski premijer Tihomir Tim Orešković. Sigurna sam da on nije skandirao jer on tri konsonanta za redom (spr u spremni) ni u navijačkoj euforiji ne može izgovoriti pravilno, ali od čovjeka koji je formativne ali i zrele godine proživio u civiliziranim zemljama i uljuđenim i uređenim demokracijama građani s pravom očekuju osudu i ne samo navijačkog verbalnog divljanja

No nije se Frljić zaustavio samo na ministru izvađenom iz hladnjače NDH i spomenutom kazališnom tjednu. Predložio je i štrajk kolegama intendantima nacionalnih kuća. Naravno, na simboličkoj ravni. Valjalo bi ga shvatiti kao poziv na odstupanje kako je Frljić precizno ocijenio “filoustaškoga ministra koji se još uvijek nije javno odrekao onoga što je pisao u časopisu Nezavisna Država Hrvatska.”

Zašto me ne čudi šutnja Frljićevih kolega. Tek je jedan izuzetak. Onaj osječki. Božidar Šnajder, intendant osječkoga kazališta, požurio je u svoje ime i u ime kolega koje vodi obraniti ministra. Uvjerava nas da Hasanbegović ima njihovo povjerenje, jer kao doktor znanosti ima sve potrebne atribute za tu visoku funkciju.

Osječki stadion urla.”Za dom – spremni” i “Ajmo, ustaše”, intendant ne vidi ništa sporno u atributima Hasanbegovića. Joe Šimunić zbilja može biti zadovoljan – došli smo u rekordnom roku na njegovu razinu!

Ili nogometnim rječnikom rečeno: Šimunić nam je zabio gol iz Australije!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora