autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Vučićev posjet još jedna propuštena prilika

AUTOR: Zlatko Crnčec / 06.02.2018.

Aleksandar Vučić

Mora se priznati, ovaj puta je predsjednica Republike ipak bila nešto blaža prema državi kojoj je formalno na čelu. Naime, prilikom izbjegličke krize ona je u sporu hrvatske i mađarske Vlade stala na stranu ove druge.

Sada je ipak u vezi izmjena tvrdih izjava Hrvatske i Srbije oko sramotne srpske izložbe o Jasenovcu u UN-u ostala neutralna. Kao da je glavni tajnik svjetske organizacije ili promatrač EU-a.

Pa je, tako se može shvatiti iz njenog istupa na Hrvatskom radiju, zaključila da ”jednostavno nije mogla dopustiti” da eskalira situacija u kojoj Hrvatska zamjera srpskoj Vladi da lažima o Jasenovcu širi stare mržnje prema Hrvatima.

Predsjednica je praktički i priznala da je solirala vezano za Vučićev posjet, odnosno da ga je sama dogovarala. A da je premijera obavijestila u zadnji čas.

Naravno, za očekivati je da Vučić neće doći praznih ruku. Nešto će donijeti sa sobom, moguće kakav pomak u traženju nestalih ili napredak za položaj hrvatske manjine u Srbiji. Ali suštinski će glavna točka prijepora dvaju država ostati nepromijenjena, a to je tumačenje onoga što se između dvaju naroda događalo zadnjih stotinjak godina. Oko toga nikakav sporazum nije moguć

Naravno, nitko iole dobronamjeran ne bi mogao biti protiv posjeta šefa srpske države što god mislili o njegovom ratnom i poratnom angažmanu. Tim više što Vučić jest čovjek s kojim se puno stvari može dogovoriti.

Hrvatska politika naprosto mora razgovarati sa Srbijom i nije na nama nego na srpskim biračima da biraju prve ljude njihove države. Ako su izabrali Vučića, njihov se izbor mora poštovati. Ali ne možemo, a da ne ukažemo na neke nelogičnosti vezano uz njegov posjet.

Stvar je naprosto u tome da ako se Grabar-Kitarović nešto dogovori s Vučićem za očekivati je da će on to moći i provesti. On je nesporno najmoćniji političar u Srbiji, predsjednik najjače stranke koja ima parlamentarnu većinu.

S druge pak strane Grabar-Kitarović definitivno nije, i to blago rečeno, među petero najmoćnijih političara i političarki u Hrvatskoj.

Naime, nakon ustavnih promjena 2000. predsjednik više nije šef izvršne vlasti. Pa stoga ako ona obeća Vučiću da će nešto napraviti, ovaj nikako ne može biti siguran da će se to dogoditi.

I to ne zbog toga jer bi ga ona željela prevariti, nego jer neće biti u stanju obećano i ispuniti. Pa onda nije ni jasno zbog čega Vučić razgovara s njom. I s njom dogovara susret, a ne s premijerom i Vladom. Kao što nije jasno ni zbog čega to rade i Putin i Erdogan.

Predsjednica je praktički i priznala da je solirala vezano za Vučićev posjet, odnosno da ga je sama dogovarala. A da je premijera obavijestila u zadnji čas

Naravno, za očekivati je da Vučić neće doći praznih ruku. Nešto će donijeti sa sobom, moguće kakav pomak u traženju nestalih ili napredak za položaj hrvatske manjine u Srbiji.

Ali suštinski će glavna točka prijepora dvaju država ostati nepromijenjena, a to je tumačenje onoga što se između dvaju naroda događalo zadnjih stotinjak godina.

Oko toga nikakav sporazum nije moguć. A što se tiče konkretnih stvari, samom činjenicom normalizacije odnosa nakon prestanka rata, život je napravio svoje.

Poduzetnici surađuju, baš kao i sportaši koji su ujedinili lige u gotovo svim sportovima. Jedino što je moguće jest dogovor oko konkretnih stvari, kao što je granica ili oko eventualne nove izbjegličke krize.

A eskalacija o kojoj je na radiju govorila predsjednica proizlazi iz tumačenja povijesti, a ne iz problema oko konkretnih stvari. A Vučić jest čovjek s kojim bi se oko ovog drugog moglo dogovoriti.

Tako da je velika šteta što će njegov posjet biti tek posljedica laktarenja Vlade i predsjednice oko vođenja vanjske politike. A ne stvarni pokušaj da se neki problemi riješe.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: