Zašto šutite?! Jesu li Hrvati mlohave kite?

Ciceron je 68. godine prije Krista zapisao: ”Siromah radi, bogat iskorištava prvoga, vojnik brani obojicu, porezni platiša plaća za svu trojicu, lutalica odmara se za četvoricu, pijanac pije za petoricu, bankar potkrada svih šest, odvjetnik zavađa svu sedmoricu, liječnik ubije svih osam, pogrebnik pokopa svih devet, političar živi na račun svih deset”.

A da nastavimo ovu, složit ćete se, izuzetno aktualnu sliku društva i opišemo situaciju u kojoj se raspada Vlada? Ciceron bi danas kazao da hrvatski građani šute i strahuju, sagibaju kičmu pred vlasti i, oprostite mi na brutalnosti i na otvorenosti, jedu govna.

Mislite da nemam pravo tako o nama pisati, da nas ne poznajem, da pretjerujem? Varate se! Niste vi jedini koji šapćete u kafićima i koji gledate preko ramena i naokolo da vidite tko vas sluša i možete li se društvu u kojem se nalazite povjeriti, možete li otvoriti dušu i kazati odista što mislite o situaciji.

I vi ste djeca glasovite hrvatske šutnje!

Ali, rekao bih, kod vas je prisutan i akutan strah. Vi se tih majmuna koji vam rade o glavi, koji nas i naše sumještane pljačkaju i varaju, bojite. Zašto??!! Naime, ne mogu vjerovati da je nedostatak reakcija na razini građanstva samo rezultat naše komocije ili fatalnosti (iako znate da nas se vodi kao ovce na klanje), kaotičnoga i potpuno nezanimljivoga stanja u oporbenim redovima ili navika na to da gazduju uvijek isti.

Ciceron bi danas kazao da hrvatski građani šute i strahuju, sagibaju kičmu pred vlasti i, oprostite mi na brutalnosti i na otvorenosti, jedu govna

Vama, gospodo draga, gazde su utuvile u mozak da morate biti kuš i glasati pokorno, zna se već za koga (za one koji se u vrte u krug, kao zmija koja jede svoj rep, za HDZ i SDP, te za njihove satelite). Jer će vam inače netko, zna se već tko, zajebati život. I to gadno.

Dakle, o strahu je riječ. Enciklopedije kažu da je strah ”negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost, odnosno očekuje opasnost, bila ona stvarna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji)”.

Što? Moram li vam nacrtati kako nam se sve prijeti? Kako nas se pretvorilo u roblje? Zato vam kažem da je strah stvaran, razumljiv, ali i oboriv.

Ne bih nikako želio da ove retke shvatite kao omalovažavanje. Niti kao moju samopromociju s obzirom na to da sam u više navrata dokazao kako sam spreman prozvati lopove, kriminalce i zločince najgore vrste. Jer ja vas, ustvari, želim ohrabriti. Pa ću stišati malo ton i pozvati vas na jedno razmišljanje o nama, o našoj biti i o našemu poslanju.

Palo mi je na pamet da vam o tome danas nešto napišem kada sam u subotu sjedio u dvorani Vatroslava Lisinskog promatrajući tužan spektakl XVII. Općeg sabora HDZ-a i vidio, konstatirao još jednom, ali definitivno, da u toj stranci nema ni intelektualaca, ni morala, ni etike ni duhovnosti.

Pobunio se, čini se, najavljujući neminovno, jedino Andrej Plenković koji je rekao da Tomislav Karamarko sam mora odgovoriti je li preveliki uteg, odnosno, aludirajući na slučaj Ive Sanadera, da HDZ ”ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana” jer se od modernih političara očekuju najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta što su mu preduvjeti za kredibilno političko djelovanje. Ali jedna lasta, kaže se, ne čini proljeća.

Ali, rekao bih, kod vas je prisutan i akutan strah. Vi se tih majmuna koji vam rade o glavi, koji nas i naše sumještane pljačkaju i varaju, bojite. Zašto??!! Naime, ne mogu vjerovati da je nedostatak reakcija na razini građanstva samo rezultat naše komocije ili fatalnosti (iako znate da nas se vodi kao ovce na klanje), kaotičnoga i potpuno nezanimljivoga stanja u oporbenim redovima ili navika na to da gazduju uvijek isti

Da, da, nema intelektualaca. A, inače, gdje su ti intelektualci? Svjestan sam opasnosti da se i mene gurne u grupu nedosljednih jer, eto, prijateljujem s Ivom Josipovićem, pa bi to imalo značiti da nisam neovisan. Imam odgovor: neovisan sam koliko sam siromašan, a siromašan sam toliko da slobodniji i neovisniji ne mogu ni biti.

Intelektualci inače, znam (ali navodim riječi bosanskog teologa fra Ivana Bubala), rado pretendiraju na poseban autoritet svoga glasa u javnosti i posebnu važnost svoje uloge u društvu pozivajući se a priori na vlastiti moralni integritet i autonomiju, intelektualnu kompetenciju i kritičko mišljenje, zauzetost za univerzalne vrednote i protivljenje ideologijama partikularnih interesa – kao da se samo po sebi razumije da su im te vrline svojstvene takoreći per definitionem. A kad se pokaže da to i nije baš sve tako samorazumljivo, da npr. njihovo mišljenje nije uvijek ni neovisno ni kritičko ili da im nije mrska bliskost s političkim moćnicima, onda spremno posežu za svojim intelektualnim, zapravo sofističkim vještinama kako bi svoj intelektualni ”proizvod” s greškom ”prodali” pod firmom nekoga dubljeg uvida i višeg znanja. Sve, reklo bi se, prema poznatom načelu sofističke vještine uvjeravanja u smislu nagovaranja, kako ga je još u V. st. pr. Krista formulirao veliki meštar sofističkog zanata Protagora: ”slabiji govor činiti jačim”.

Intelektualci su, naravno, na ovome portalu: Kuzmič, Brnčić, Gruenfelder, Porobija, Kregar, Josipović, Pofuk, Vlašić, Dovniković… pa Jergović, itd., itd… Ali gdje su oni intelektualci koji bi utjecali na politički život, da odluke ne budu samo volja najgorih i animalni pragmatizam?

Postavimo samo pitanje: Jesmo li stvarno osuđeni na prihvaćanje golog makijavelizma ili čak – valjda kao intelektualci? – pozvani na njegovu ciničnu apologiju? Najgori u vrijednosno-moralnom smislu kao najbolji u političko-funkcionalnom?

Prije nego što svatko koga muči to pitanje odgovori sebi ili drugima dobro bi bilo da ima na umu ono što o tome kaže – s autoritetom jednoga od vodećih disidenata i s ugledom svjetski priznatog državnika – V. Havel na jednom od brojnih mjesta na tu temu: ”Bilo kako bilo, jedno je sigurno: moralnost i nemoralnost imaju svoje izravne političke posljedice, a političke odluke, pak, imaju svoje izravne moralne posljedice. Zbog toga mislim da je besmisleno odjeljivati politiku od morala i tvrditi da se radi o dvjema različitim stvarima koje međusobno nemaju nikakve veze. Tvrditi ili čak prakticirati takvo što nije samo – paradoksalno – duboko nemoralno već, ujedno, politički posve pogrešno. Moralnost je naprosto svuda prisutna kao i politika, a politika koja se odvoji od moralnosti naprosto je loša politika.”

Pobunio se, čini se, najavljujući neminovno, jedino Andrej Plenković koji je rekao da Tomislav Karamarko sam mora odgovoriti je li preveliki uteg, odnosno, aludirajući na slučaj Ive Sanadera, da HDZ ”ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana” jer se od modernih političara očekuju najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta što su mu preduvjeti za kredibilno političko djelovanje. Ali jedna lasta, kaže se, ne čini proljeća

Lakoća kojom se u Saboru i općenito u politici izbacuje moral iz politike znak je unutarnje destrukcije vrijednosti, početak nihilističke ravnodušnosti, samozadovoljstva i odbijanja svake odgovornosti. Ja mislim da se to može promijeniti. Jer onog časa kad više nije bilo skrbi za osobnu odgovornost, onog časa kada smo pristali na dužnost koja ne uzima u obzir našu osobitost, onog časa sve je došlo pitanje – i čovjek i njegov svijet.

Zašto vam, uostalom, sve ovo pišem? Kako bi demokracija zaživjela u ovom djelu Europe, mediji moraju djelovati kao neutralna snaga koja, paradoksalno, oponira političkim stajalištima u vezi s etničkim pitanjima i nacionalizmom, ali ponajprije s korupcijom i etičkim dilemama uopće.

Imao sam sreću što sam prijateljevao s Gotovcem, Tripalom i Supekom, među inima, i što sam shvatio da iz te naše hrvatske priče mora izrasti nova moralnost. Nova snaga u borbi za izgubljeno dostojanstvo. Neko vrijeme sam bio nedorastao tom zahvatu. Bez obzira na to što sam već bio pokazao da me takva nova pravednost zanima, poglavito nakon susreta s leševima ubijenih hrvatskih Srba nakon “Oluje”, o čemu sam među prvima u Hrvatskoj pisao.

Smatram se moralnom osobom, nisam se nikada okoristio posebnim položajem, radnik sam, nisam špekulant i kao kršćanin duboko osjećam potrebe siromašnih i obespravljenih. Želim razumjeti samo jezik istine, jezik beskompromisne borbe za ljudsko dostojanstvo, jezik mira i poštenja.

Politika ima svoje logičke okvire. U javnost treba izlaziti (i ja izlazim) sa sigurnim i jasnim idejama, potvrđenim činjenicama, nesumnjivim stajalištima i prijedlozima koje javnost može prihvatiti za gradnju svoje budućnosti.

Nasuprot tome, na veliku žalost, još se uvijek u Hrvatskoj politički život dijeli s privatnim prohtjevima, s doskočicama i drugim oblicima degradiranja politike, jer nema nikakve sumnje, ni teorijske, a u sretnim zemljama ni praktične, da je politika vrlo častan posao koji čovjek obavlja odlučivši se da razrješava najzagonetnije pitanje naše egzistencije, a to je kako živjeti slobodno, pojedinačno i zajedno.

Na veliku žalost, još se uvijek u Hrvatskoj politički život dijeli s privatnim prohtjevima, s doskočicama i drugim oblicima degradiranja politike, jer nema nikakve sumnje, ni teorijske, a u sretnim zemljama ni praktične, da je politika vrlo častan posao koji čovjek obavlja odlučivši se da razrješava najzagonetnije pitanje naše egzistencije, a to je kako živjeti slobodno, pojedinačno i zajedno

Odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, klanjanje snazi, svaku zavist, neiskrenost, nevjeru, nepovjerenje, svaku izdaju zadane riječi, pomanjkanje poniznosti i duha služenja, svako penjanje preko leđa drugih, izrabljivanje tuđe dobrote, manipuliranje, obmanjivanje.

Od vas, mojih sugrađana, kao, dakako, i od sebe, tražim suprotno: tražim iskreno ispitivanje savjesti, duh požrtvovnosti, umjerenost, postojanost, uzorno ponašanje, priznanje vlastitih ograničenosti, bliskost, ljudskost, solidarnost…

Rekao bi Vlado Gotovac da tražim najbolju Hrvatsku koju možemo stvoriti jer ona u mojim mislima, kao i u Vladinim, znači ponajprije odgovornost prema drugima i prema svijetu.

Želim citirati jednoga svog kolegu, pokojnog Sinišu Glavaševića, vukovarskog heroja. Jer Siniša Glavašević je heroj one Hrvatske koja ne odustaje: ”Vjerojatno bih odustao od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?” Tako je govorio Siniša Glavašević.

Pozivam vas zato na buđenje istine o jedinstvu ljudskog roda, na život sada, na licu mjesta, na čašćenje života. Zapravo, izazivam vas da se pogledate u ogledalo i da si kažete: ne, ja se te đubradi koja nas unesrećuje ne bojim i ja ću ih s mojim sugrađanima zbaciti s vlasti. Samo budimo sigurni da imamo adekvatnu i kvalitetnu zamjenu: tako da iza jedne porcije govana ne počnemo gutati drugu.

Pozivam vas zato na buđenje istine o jedinstvu ljudskog roda, na život sada, na licu mjesta, na čašćenje života. Zapravo, izazivam vas da se pogledate u ogledalo i da si kažete: ne, ja se te đubradi koja nas unesrećuje ne bojim i ja ću ih s mojim sugrađanima zbaciti s vlasti. Samo budimo sigurni da imamo adekvatnu i kvalitetnu zamjenu: tako da iza jedne porcije govana ne počnemo gutati drugu

Za kraj jedna poruka ovima koji su sjedili oko mene u Lisinskom. Dragi hadezeovci, ako vam se i dalje lamata kitama, ako se želite ponašati kao pijani putnici pola sata prije potonuća Titanica, pliz, obavite to, po mogućnosti, na diskretan način, unutar te vaše šugave stranke. Jer nikoga više ne zanimate doli  onih kojima plaće ovise o navodnoj lojalnosti Milijanu Brkiću s obzirom na to da polako postajete svjesni da je, kako kaže Jelena Lovrić, vašoj priči došao kraj i Tomislavu Karamarku teče odjavna špica.

Meni su, da skratim priču, jer sam vas vidio onako primitivne i goropadne u Lisinkom (kako razdragano plješćete Ćoriću i Ilčiću), vaši penisi u zraku potpuno irelevantni. Rod vam se umiješao u karakter. I ovo što ću sada reći valja ne samo za hadezeovce već i za sve ”prestrašene” ili mlohave hrvatske građane (postoji provjerljiva teza da su mnogi Hrvati kao labave ili mlitave kite). Naime, sve dok vas vladajući gaze i s vama se igraju (danas ostajemo bez reforme školskog sustava, sutra ćemo ostati bez kruha) razmišljajte o poželjnomu: da se prestanete ponašati kao pizde.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora