Zelenski u iskušenjima nevoljnika praškog Emila Háche

U noći između 14. i 15. ožujka 1939. zbio se u Berlinu jedan od istodobno najsramotnijih i najžalosnijih događaja u suvremenoj povijesti Europe i zapadnog svijeta. Njegova tragična figura šezdesetsedmogodišnji je praški odvjetnik, sudac Vrhovnoga upravnog suda iz vremena Austro-Ugarske, pjesnik, kolekcionar umjetnina i prevoditelj s engleskog Emil Hácha.

Nakon što je po sramotnom Minhenskom sporazumu, kojim su francuski premijer Daladier i britanski Chamberlain principe žrtvovali za mir, te sklopili dogovor s Adolfom Hitlerom i izručili mu Sudete, tojest dio čehoslovačkog teritorija, Edvard Beneš 5. listopada podnosi ostavku na mjesto predsjednika Čehoslovačke i smjesta emigrira u Sjedinjene Američke Države, a za predsjednika biva imenovan Emil Hácha. Izabiru ga zato što je katolik i konzervativac, nije umiješan u prethodna politička zbivanja, ugledan je u društvu i odlučni je antikomunist. Ljudima se činilo da će se takav Hácha nekako nositi s izazovom samoće u suočenju sa zvijerima, koja je zadesila Čehoslovačku.

Sve je, naravno, bilo tragično krivo. Hitler je, kao što su svi morali znati, htio odnijeti cijelu Čehoslovačku. Ali su se pravili da ne znaju. Hácha je u nekoliko mjeseci dokinuo demokraciju, fašisizirao političku scenu i uspostavio vlast koja bi se Hitleru možda mogla svidjeti, ali uzalud, jer je ovaj nastavio terorizirati njegovu zemlju.

Nakon što je Hitler odcijepio Slovačku i ustanovio u Bratislavi marionetsku vladu katoličkog popa i antisemita Tise, njemačka invazija Češke je postala izvjesna. Hácha je tada poklekao sugestijama britanskog ambasadora, te je sjeo na vlak i zaputio se u Berlin na dogovore s Hitlerom. Tamo ga je nakratko primio ministar vanjskih poslova Reicha Ribbentrop, poslije čega je dobra dva sata čekao u nekakvom predsoblju, da ga primi Hitler. “Neka se stari gospodin malo odmori!”, rekao je ovaj cinično, i otišao da gleda neki film. 

Pojavio se u 1 i 30 po ponoći, tobože strašno užurban, nudeći Háchi sporazum prema kojem će njemačke trupe zauzeti zemlju, ali pritom neće Prag sravniti sa zemljom. Našao se tu i feldmaršal Hermann Göring, zapovjednik Luftwaffea, da mu u nekoliko rečenica objasni kako bi izgledalo bombardiranje Praga, za koje će Hácha, ukoliko ne potpiše, biti kriv. Ako potpiše, rečeno mu je, Führer će velikodušno Česima pokloniti živote, pa će im omogućiti i izvjestan stupanj autonomije i nacionalnih prava. Ne potpiše li, nastupa pakao.

Stari gospodin pred Hitlerom pojavio se u smokingu, kao da stiže na diplomatsko primanje ili u operu. Hitler i Göring bili su u uniformama. Kao i Wilhelm Keitel, feldmaršal i zapovjednik vrhovnog zapovjedništva Wehrmachta. Ustvari, svi su, osim prevoditelja, bili u uniformama. Simbolički i statusno važna će na fotografijama biti ta razlika u odijevanju. 

Pred tim je ljudima Emil Hácha doživio srčani udar. Njega i njegovog suradnika domaćini će zvjerski naganjati da potpiše, a njemu neće ostati ništa čime bi pružio otpor, jer neće važiti argumenti ljudskosti, morala, vjere ili istine. Führerov liječnik dolazit će da mu daje injekcije koje će ga održavati u životu. Nijemci uživaju u svojoj nadmoći, i to uživanje jasno se vidi na fotografijama.

Prolazi nekoliko dana manje od punih osamdeset i šest godina, kada se isti događaj ponavlja. Kao da je netko drugi put inscenirao isti kazališni komad. Ovaj put, međutim, uloga tragične figure u igrokazu namijenjena je Volodimiru Zelenskom, dok uloge Hitlera i Göringa igraju James David Vance i Donald Trump. Asistira im zbor epizodista koji glume novinare.

Ako se, korak po korak, analizira što protagonisti iz 1939. nude starom gospodinu u kazališnom smokingu, koji je negdje u predsoblju ostavio i svoj propisni cilindar, i što ovi iz 2025. nude četrdesetsedmogodišnjem Ukrajincu, odjevenom na način koji tek valja opisati, primjećuje se da razlike nikakve nema. Osim što Hitler nudi Čehu kapitulaciju iz milosrđa, u ratu koji još nije započeo, a Vance i Trump Ukrajincu nude kapitulaciju iz milosrđa, u ratu koji njihov saveznik – ili bi bolje bilo reći poslovni partner? – Vladimir Putin vodi već tri godine. Ostalo unutar toga tek su nijanse.

Hitler i Göring su, naime, zainteresirani za češke tvornice motornih vozila i oružja, koje su neočekivano moderne i funkcionalne, dok su Vance i Trump zainteresirani za minerale. I, postoji u novoj inscenaciji još jedna razlika: Vance je u karakternom smislu sličniji Hitleru, dok je Trump po držanju, nastupu i pompoznosti Göring.

Sve je tu, znači, isto, pa bismo mogli iz ovog zlokobnog zrcaljenja izvesti savršenu kopiju prizora iz ožujka 1939, da nije onog što je supstancijalno različito.

Dok smo za dramu koja se odigravala s nesretnim češkim gospodinom, koji nije razumio logiku povijesti u kojoj se zatekao, saznavali naknadno, iz povijesnih monografija i iz budućih Göringovih i Keitelovih svjedočenja pred sudom za ratne zločine, kao i iz ne baš pouzdanog svjedočenja Hitlerovog prevoditelja, dramu s Volodimirom Zelenskim mogli smo gledati, pa smo je i gledali, u izravnom televizijskom prijenosu i u tisuće različitih sažetaka koje se pojavljuju po svim zakucima interneta, i koje već danima obuzimaju našu pažnju, cijede nam dušu i troše nam preostalo vrijeme.

Ovo je važna razlika, jer se prvi igrokaz priređivao samo da bi se sami akteri zabavili i da bi se ponizilo Háchu i ishodilo njegov potpis, koji im je iz nekih tehničkih i taktičkih razloga bio važan, dok se drugi igrokaz priredio za najširu zamislivu publiku. Ono što su Hitleru bile vojne parade, bakljade i ostale olimpijade, za Trumpa je reality show s Volodimirom Zelenskim.

Smisao vrijeđanja, ponižavanja i maltretiranja ukrajinskog predsjednika nije isti kakav je bio smisao vrijeđanja, ponižavanja i maltretiranja Emila Háche, premda Vance i Trump ne samo da su se koristili istim metodama ponižavanja i obezljuđivanja čovjeka kao Hitler i Göring, nego se nisu razlikovale ni njihove diskvalifikacije odabrane žrtve.

Zelenski je, kao i Hácha, nezahvalan na onome što je već dobio i što mu se još velikodušno nudi. Zelenski je, kao i Hácha, odgovoran za ono što će se, odbije li ponudu, događati njegovoj zemlji i narodu. On je, kao i Hácha, nitko i ništa, suočen s onima koji mu pružaju mogućnost da bude netko tako što će surađivati sa svojim krvnicima.

Ali Volodimiru Zelenskom mnogo je lakše nego Emilu Háchi, jer Vance i Trump pred cijelom Amerikom i Rusijom, kao i pred cjelokupnim čovječanstvom koji na svijet gleda putem ekrana, stvaraju reality show čiji cilj nije da slome njega, Zelenskog, nego im je cilj da slome one ispred ekrana. Da ih polome tako da postanu trajno socijalno disfunkcionalni, te da se zarad vlastitog života odreknu slobode i građanskog dostojanstva. Je li baš tako dramatično? Pa jest.

Reality show koji su Vance i Trump priredili Volodimiru Zelenskom akt je radikalnog i prijetećeg verbalnog nasilja i prostaštva, koji bi, kao maloprije spomenute Hitlerove vojne parade i bakljade, trebao dodatno ujediniti i svih obzira osloboditi njihove podržavatelje, a ostale obeznaditi i utjerati im strah u kosti. U prvoj svojoj namjeri oni će, u to nema nikakve sumnje, biti uspješni i efikasni. Ne postoji, naime, nijedan čovjek na svijetu koji je prethodno imao simpatije za Trumpa, a da nakon događaja sa Zelenskim te simpatije u njemu neće dodatno porasti. Kao što ne postoje ljudi koji su Hitlera voljeli prije komadanja i žderanja Čehoslovačke, a da su ga zamrzili nakon toga. Ono na što, međutim, njih dvojica nisu računali držanje je Volodimira Zelenskog. Zašto se on nije ponio kao Emil Hácha? Zašto nije počeo uzmicati, moliti, zapomagati? Zašto ga, barem, nije pokosio infarkt?

Nije odgovor to da je Volodimir Zelenski osoba s integritetom. Ni zlosretni Hácha nije otpočetka bio krpa od čovjeka. I moguće je da bi i Zelenski poklekao i potpisao nepotpisivo, da su ga Vance i Trump doveli u onu situaciju u koju su 1939. dovodili Háchu. Ali njega su izložili očima svijeta, prikazali su ga na svim svojim ekranima, i on je to iskoristio.

Naravno da mu je pomoglo što je glumac. Ali ne zbog glume, nego zbog samokontrole. Svoju ulogu tako je odigrao da je onom Ukrajini naklonjenom dijelu svijeta sačuvao nadu i vjeru u slobodu i demokraciju. Iz Trumpova toksičnog reality showa Volodimir Zelenski je izašao kao Churchill našeg doba. Što naravno ne znači da će se tako dobro snaći kada Vance i Trump shvate svoju grešku i ugase kamere.

“Zašto niste obukli odijelo? Došli ste u ured od najvišeg značaja za ovu zemlju i ne nosite odijelo. Imate li ga uopće? Mnogi Amerikanci imaju problema s time što ne pokazujete poštovanje prema ovom uredu?”, upitao je Zelenskog tobožnji Trumpov novinar Brian Glenn. Ukrajinski predsjednik odgovorio mu je da će odijelo obući kad završi rat. Volodimir Zelenski nije u odijelu, ali nije ni u uniformi. A nije neobavezno odjeven. To što nosi na sebi je znak koji ga štiti, kao što crnina štiti matere mrtvih ukrajinskih vojnika.

Pomišljam da bi i nesretni Emil Hácha imao drukčiju sudbinu da se nije obukao tako da ostane gol među divljacima.

(Nije dopušteno preuzeti ovaj sadržaj bez autorova odobrenja. Prenosimo s autorova portala).

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Trumpimir i Trumposlav u narodnoj poslovici
    •  Kuzma Kovačić je u pravu u vezi monumenta na splitskoj pjaci
    •  Antonio Scurati i posljednji dani Europe
    •  Biti Teofil u vrijeme kada su domoljubi zamijenili Udbu
    •  Teofilova imaginarna domovina
    •  J.Carter, posljednji predsjednik koji se stvarno molio Bogu
    •  Preseljavali se uredništvo N1 iz Luksemburga na Markov trg?
    •  Zašto radosno razbuktavamo vatru na kojoj gori Kalifornija
    •  Slobodan Šnajder i spašavanje Krleže od uprizorenja Zastava
    •  Tko za Božić puca, taj za Božić ubija

> Svi tekstovi ovog autora