Vlada skriva da krši ljudska prava

U Vladi računaju da mogu bez posljedica kršiti ljudska prava ako jako zakompliciraju administrativne postupke izigravanja presuda Ustavnog suda koje im ne odgovaraju.

Pojednostavljeno, administrativne upravne komplikacije normalni ljudi uopće ne mogu razumjeti. A ako ne razumiju, neće ni znati da im Vlada krši prava zajamčena Ustavom i Konvencijom o ljudskim pravima.

Novinari ne vole obrađivati administrativno komplicirane teme, jer u dokazivanju zakonodavne prevare novinarskim analitičkim tekstom ne mogu se izbjeći teško razumljivi opisi administrativnih zavrzlama i istodobno napisati dinamičan i većem broju čitatelja lako razumljiv članak.

Primjerice, kada Ustavni sud ospori neku zakonsku odredbu, Vlada provede tu sudsku odluku i formalno se osporena odredba ukine, ali se na brzinu predloži i donese novi zakon u koji se ugradi sadržaj prethodno osporene i ukinute odredbe.

INGRA d.d. Zagreb je pokrenula postupak ocjene ustavnosti upitnog članka 13 iz ”starijeg” zakona i uspjela ishoditi odgodu primjene dijela te odredbe kojom je bilo dopušteno pokretanje stečajnog postupka na temelju nepravomoćne sudske presude ili upravne odluke, a ne isključivo na temelju pravomoćne presude nadležnog suda. Vlada je, da bi izigrala tu presudu Ustavnog suda, poslušno ukinula osporenu odredbu u ”starom” zakonu i sadržajno istovjetnu odredbu ”vratila” u novousvojeni zakon.

Nerijetko se dogodi da Vlada čim dočuje da je pokrenut postupak za ocjenu ustavnosti neke ustavno upitne zakonske odredbe, ne čekajući odluku Ustavnog suda, na brzinu predloži novi zakon s ugrađenom ustavno spornom odredbom, tako da se u razmaku od samo nekoliko dana ista ustavno sporna odredba ukine u ”starom” zakonu i postane važećom u ”novom” zakonu.

Time Vlada formalno ispoštuje sudsku odluku, a nastavi nesmetano sa sudski osporenom praksom izigravajući sudske presude.

A oni čija osnovna ljudska prava Vlada Republike Hrvatske krši, ako im se to sve skupa ne čini besmislenim, mogu ispočetka pokrenuti postupak na Ustavnom sudu da bi ranije već jednom osporenu odredbu ponovo osporili, pa tko izdrži dulje.

Najnoviji primjer takva postupanja Vlade, pri čemu se ne mogu izbjeći opisi teško razumljivih pravnih i administrativnih zavrzlama, je članak 109, stavka 2 Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15).

Sadržaj te odredbe istovjetan je sadržaju članka 13, stavka 1 tri godine ”starijeg” Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona (Narodne novine 133/12).

”Kvaka” je u tome da je odredba članka 13 iz ”starijeg” Stečajnog zakona (iz 2012.) osporena rješenjem Ustavnog suda br. U-I-1457/13 od 11. travnja 2013. (objavljenim u Narodnim novinama 45/13).

Pojednostavljeno, sadržajno istovjetna odredba je u ”starijem” zakonu osporena presudom Ustavnog suda i ukinuta, ali je nakon toga uvrštena u ”novi” zakon i u praksi će se primjenjivati kao da nikada nije ni bila osporena odlukom Ustavnoga suda.

U odluci Ustavnog suda (U-I-1342/2013) o ukidanju članka 16 Zakona o porezu na dohodak zbog retroaktivnog poreza na dividendu i udjela u dobiti presuđeno je da se porez ne smije naplatiti ako nije bio propisan na dan kada je pravni subjekt odlučio investirati. I tada su poreznici, Vlada i zakonodavne vlasti šutke postupile prema odluci Ustavnoga suda i neustavni članak 16 je formalno ukinut, ali su samo dva tjedna kasnije ubrzano usvojene izmjene i dopune istog Zakona o porezu na dohodak u okviru kojih je člankom 8 ponovo propisano neustavno retroaktivno oporezivanje (NN 125 od 11. listopada 2013.).

INGRA d.d. Zagreb je pokrenula postupak ocjene ustavnosti upitnog članka 13 iz ”starijeg” zakona i uspjela ishoditi odgodu primjene dijela te odredbe kojom je bilo dopušteno pokretanje stečajnog postupka na temelju nepravomoćne sudske presude ili upravne odluke, a ne isključivo na temelju pravomoćne presude nadležnog suda (vidjeti časopis Pravo i porezi, br. 4/15, članak Nevenke Šernhost, ”Postojanje tražbine kao uvjet dopuštenosti prijedloga za otvaranje stečajnog postupka”).

Vlada se očito nikako nije htjela odreći mogućnosti da stečajne postupke može pokretati mimo nadležnih sudova samo na temelju upravnih odluka ili barem na osnovi samo nepravomoćnih presuda, tako da žalba ne odlaže pokretanje stečaja i brzu likvidaciju (”mi ćemo te likvidirati, pa se ti onda žali”).

A da se ne radi o zakonodavnom šlamperaju nego o svjesnom izigravanju sudske odluke, dokazuje činjenica da su zakonodavci i Vlada kao predlagatelj Zakona s ”feleričnom” ustavno spornom odredbom točno znali što rade. Na sjednici Sabora na kojoj je usvajan ”novi” zakon ponovo s ”feleričnom” ustavno spornom odredbom zastupnica Nansi Tireli predložila je amandman kojim bi se ta osporena odredba trebala brisati, ali je taj amandman vladina većina poslušno odbila.

Inače, i ranije je Vlada primjenjivala istu praksu ”vraćanja” u zakone ranije osporenih i ukinutih odredbi, osobito u nametanju poreza.

Primjerice, u odluci Ustavnog suda objavljenoj u službenom glasilu Narodne novine broj 120 od 27. rujna 2013. godine o ukidanju članka 16 Zakona o porezu na dohodak zbog retroaktivnog poreza na dividendu i udjela u dobiti presuđeno je da se porez ne smije naplatiti ako nije bio propisan na dan kada je pravni subjekt odlučio investirati (U-I-1342/2013).

I tada su poreznici, Vlada i zakonodavne vlasti šutke postupile prema odluci Ustavnoga suda i neustavni članak 16 je formalno ukinut, ali su samo dva tjedna kasnije ubrzano usvojene izmjene i dopune istog Zakona o porezu na dohodak u okviru kojih je člankom 8 ponovo propisano neustavno retroaktivno oporezivanje (NN 125. od 11. listopada 2013.).

Takvim postupcima izravno se dovodi u pitanje pravna sigurnost i vladavin prava. Vlada i zakonodavne vlasti unatoč pokrenutom postupku pred Ustavnim sudom i suspenziji osporene zakonske odredbe zbog sumnje u njenu (ne)ustavnost donose tobože novi propis u koji unose odredbu koja je istovjetna onoj suspendiranoj. Običan čovjek, od kojega se očekuje da vjeruje institucijama, pita se tko je tu lud.

Tim novim člankom 8 propisano je, suprotno prethodnoj odluci Ustavnog suda, da nije važno kakva je porezna obveza bila propisana na dan donošenja poslovne odluke, nego da je važan dan na koji se donosi odluka o isplati dividendi ili udjela.

Propisivanjem ”dana kad je donesena odluka o isplati” umjesto ”dana kad je donesena poslovna odluka” u sustav oporezivanja vraćeno je porezno opterećenje primitaka ostvarenih prije primjene propisa o porezu na te primitke, odnosno vraćeno retroaktivno oporezivanje.

A u odluci Ustavnog suda o zabrani retroaktivnog oporezivanja (članka 16 Zakona o porezu na dohodak) naglašava se: ”Pravo je svakog pravnog subjekta da u trenutku donošenja poslovnih odluka zna kojim će se poreznim zahvatima javna vlast umiješati u njegov ostvareni dohodak, odnosno koja je i kakva mu je zakonom utvrđena porezna obveza”.

No, uzalud je odluka Ustavnoga suda kad hrvatski poreznici i Vlada misle drugačije.

Takvim postupcima Vlade izravno se dovodi u pitanje pravna sigurnost i vladavina prava.

Vlada i zakonodavne vlasti unatoč pokrenutom postupku pred Ustavnim sudom i suspenziji osporene zakonske odredbe zbog sumnje u njenu (ne)ustavnost donese tobože novi propis u koji unose odredbu koja je istovjetna onoj suspendiranoj.

Običan čovjek, od kojega se očekuje da vjeruje institucijama, pita se tko je tu lud.

A i nestabilni porezni model jedan je od najvažnijih uzroka odvraćanja investitora, osobito stranih.

Hrvatska je prema izvještajima Svjetske banke o uvjetima poslovanja na začelju liste zemalja u svijetu (negdje na 90. mjestu u svijetu).

Sjećam se razgovora s jednim domaćim konzultantom o tome kako reagiraju njegovi klijenti iz inozemstva nakon što ih upozori da neće plaćati poreze kako im je rekao prije investiranja, nego prema u međuvremenu novim propisima retroaktivno i za razdoblje u kojemu ti porezi nisu ni bili propisani. Konzultant je rekao da njemu klijenti ne prigovaraju, jer im priloži fotokopiju iz službenog glasila Narodnih novina naknadno usvojenih propisa o retroaktivnom porezu, ali da svaki put vidi kako si klijenti nakon toga ”misle svoje”.

Nakon stupanja na snagu famoznog članka 8 izmjena Zakona o porezu na dohodak kojim je vraćeno nakratko ukinuto retroaktivno oporezivanje Vlada i Sabor su Hrvatsku u očima domaćih i stranih investitora srozali na još niže mjesto liste Svjetske banke prema uvjetima poslovanja.

Sjećam se razgovora s jednim domaćim konzultantom o tome kako reagiraju njegovi klijenti iz inozemstva nakon što ih upozori da neće plaćati poreze kako im je rekao prije investiranja, nego prema u međuvremenu novim propisima retroaktivno i za razdoblje u kojemu ti porezi nisu ni bili propisani.

Konzultant je rekao da njemu klijenti ne prigovaraju, jer im priloži fotokopiju iz službenog glasila Narodnih novina naknadno usvojenih propisa o retroaktivnom porezu, ali da svaki put vidi kako si klijenti nakon toga ”misle svoje”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora