Njihove se domovine zovu INA i MOL

Moja mjera tuge zbog zloupotreba crkvenih oltara u političke svrhe odavno je prepunjena do ravnodušnosti. Uostalom, neka se za evanđeosku čistoću i svetost crkvenih prostora i liturgijskih obreda bore oni pravi, iskreni i praktični vjernici koji u crkve još odlaze. Ne znamo koliko ih ima i jesu li tiha manjina ili većina. Ali, ovih smo dana dobili još jedan vrlo uvjerljiv dokaz da postoje. Ispisale su ga tri žene. 

“Kršćanske vrijednosti nas obvezuju”, tako glasi naslov otvorenog pisma koje su općoj i crkvenoj javnosti uputile Jadranka Brnčić, Ana Raffai i Vesna Zovkić. Prva je profesorica biblijske hermeneutike, druga je također teologinja i mirovna aktivistica, a treća se potpisuje jednostavno kao mala sestra, naznačajući tako svoju pripadnost međunarodnoj redovničkoj zajednici Isusovih malih sestara. (Inače, riječ je o onoj sitnoj redovnici asketskog i predivnim osmjehom obasjanog lica koja je svu svoju ljudsku i kršćansku ljubav, obogaćenu znanjem arapskog jezika, svojedobno stavila u službu izbjeglica na istočnim hrvatskim granicama.) Na što ih to obavezuju kršćanske vrijednosti, ove su tri žene objasnile kratko i jasno:

“Osmog svibnja o. g. HRT je prenosila nedjeljnu misu što ju je predvodio prior dominikanskog samostana u Splitu, Luka Prcela. Tom prilikom o. Prcela je u svojoj propovjedi zamjerio onima koji osuđuju Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Moja mjera tuge zbog zloupotreba crkvenih oltara u političke svrhe odavno je prepunjena do ravnodušnosti. Uostalom, neka se za evanđeosku čistoću i svetost crkvenih prostora i liturgijskih obreda bore oni pravi, iskreni i praktični vjernici koji u crkve još odlaze. Ne znamo koliko ih ima i jesu li tiha manjina ili većina. Ali, ovih smo dana dobili još jedan vrlo uvjerljiv dokaz da postoje. Ispisale su ga tri žene

Budući da je svoju zamjerku izrekao u javnom prostoru, ona nije više tek privatni stav pojedinca, nego i javni stav člana Crkve kojoj i mi pripadamo. Stoga smo očekivale da će se predstavnici crkvenih institucija jasnije i oštrije od toga stava ograditi.

Kao kršćanke i građanke želimo jasno reći svoj Ne: ne želimo da se liturgijski i medijski prostor zloupotrebljava za promicanje ideja koje su u potpunoj suprotnosti s Evanđeljem i zabrinjava nas svako javno ili prešutno njihovo podržavanje.

Progovaramo u ime svoje savjesti i iz želje da oltar ostane mjesto navještaja Isusove poruke i da joj kao Crkva budemo vjerni.”

Naravno, da je tako nešto napisao ili rekao barem jedan, a kamoli nekoliko članova Hrvatske biskupske konferencije, proglas bi dobio mnogo veći prostor i pažnju u medijima. Ali, takvog bikupa, provincijala ili teologa u Hrvatskoj, čini se, još uvijek nema. Utoliko je dragocjeniji istup ovih žena. Baš kao u biblijskim vremenima koja opisuju najdramatičnije stranice Novog zavjeta: žene su jedine bile na Golgoti pod križem, žene su prve došle i vidjele prazan grob i žene su vijest o uskrsnuću njihovog Boga prve donijele muškarcima, apostolima  sakrivenima u nekoj jeruzalemskoj mišjoj rupi.

Fra Luka Prcela nastavio je i poslije te televizijske mise zdušno širiti svoje evanđelje po Anti Paveliću, Juri i Bobanu kao da priželjkuje po drugi put u životu postati politički osuđenik ili  zatvorenik zbog verbalnog delikta. Fra Luki Prceli i njegovim istomišljenicima i najmanja bi represija, već i obično privođenje na informativni razgovor, bila dokaz da je Hrvatima poput njih uistinu jedina slobodna i nezavisna bila ustaška NDH, jer u toj su državi samo Hrvati njihova kova biti ti koji hapse, tuku i ubijaju

Govor ovih žena vrlo je precizan, kritičan, a opet mirotvoran. Pomalo se pred njima sramim, ali ipak ću priznati i blagu doze vlastite zluradosti s kojom sam dočekao propovjednički ispad fra Luke Prcele jer je razotkrio silne količine licemjerja na mnogo strana. Crkveni su se “funkcionire” uzmucali, a da nijedan nije bio u stanju reći nekoliko dobro odmjerenih, kratkih, točnih i jasnih rečenica kakve su napisale Jadranka Brnčić, Ana Raffai i Vesna Zovkić.

Uostalom, mišljenje fra Luke Prcele o ustaškoj NDH odavno je dobro poznato. Ali, u katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, čija je nacionalistička hereza očito obuhvatila i dominikanski red, takvi stavovi očito nisu prepreka svećeniku da postane prior jednog velikog i važnog samostana. Vojničkim jezikom rečeno, u redovništu to je prilično visok čin, velika čast i odgovorna obaveza.

Štoviše, fra Luka Prcela nastavio je i poslije te televizijske mise zdušno širiti svoje evanđelje po Anti Paveliću, Juri i Bobanu kao da priželjkuje po drugi put u životu postati politički osuđenik ili  zatvorenik zbog verbalnog delikta. Fra Luki Prceli i njegovim istomišljenicima i najmanja bi represija, već i obično privođenje na informativni razgovor, bila dokaz da je Hrvatima poput njih uistinu jedina slobodna i nezavisna bila ustaška NDH, jer u toj su državi samo Hrvati njihova kova biti ti koji hapse, tuku i ubijaju.

Ali, nije problem u fra Luki. Njegovo razočaranje u iznenadnu i privremenu promjenu retorike i ponašanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović sasvim je razumljivo. Pa već i Bujanec u koru sa svojim gostima pjeva o izdajnicima s Pantovčaka i Markova trga kojima odjednom. eto, smeta “Za dom spremni” i društvo onih koji su im još jučer bili poželjni pobočnici u kampanjama i gosti na inauguracijama.

Prije nego što sljedeći put zauste da fašizaciju izmišljaju neprijatelji Hrvatske, neka gospođa predsjednica Grabar-Kitarović, gospodin prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko i njihov gospodin ministar i diplomat Miro Kovač pročitaju što im poručuju dojučerašnji obožavatelji, razočarani ustašofili.

Njima nije stalo do bilo kakve pomirbe i izgradnje slobodnog i uljuđenog civilnog društva. Njima trebaju ustašofili poput Božidara Alića oko kojeg će se okupljati samo njemu slični, a ne civilizirani, pametni i odgovorni ljudi. Njima zato na ruku ide i fra Luka Prcela kada dojučerašnju neokrunjenu kraljicu Hrvata i ikonu populističke kič-desnice cajkaškog smjera odjednom smješta u istu propovijed s antihrvatskim predsjednicima Mesićem i Josipovićem

Tomislav Karamarko već godinama grmi kako će, čim dođe na vlast, ukloniti ime zločinca Tita. Sada iz te vlasti nitko nije došao ni blizu Trga maršala Tita na dan prosvjeda inicijative Krug za trg. Ali, njima nije stalo do građanskog pokreta koji bi nas uistinu odmaknuo od svakog totalitarizma i zauzeo jednak iskren stav prema zločinima svih, ali zaista svih strana.

Njima nije stalo do bilo kakve pomirbe i izgradnje slobodnog i uljuđenog civilnog društva. Njima trebaju ustašofili poput Božidara Alića oko kojeg će se okupljati samo njemu slični, a ne civilizirani, pametni i odgovorni ljudi. Njima zato na ruku ide i fra Luka Prcela kada dojučerašnju neokrunjenu kraljicu Hrvata i ikonu populističke kič-desnice cajkaškog smjera odjednom smješta u istu propovijed s antihrvatskim predsjednicima Mesićem i Josipovićem.

Bit će ovih dana još takvih odvraćanja pažnje. Više nego ikada prije, kroz zamućenu vodu nazire se dno izvora podlosti, laži i pljačke.  Nije se tu nikad radilo ni o NDH, ni o SFRJ, pa ni o RH. Koliko joj se fućka i za EU, vlast je pokazala sramotnim ignoriranjem Dana Europe. Njihove se domovine zovu INA i MOL.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora