autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Što je to crkveno (ne)domoljublje (9)

AUTOR: Leonardo Beg / 21.11.2016.

Leonardo Beg
Foto: Drago Pilsel

Zaključna razmišljanja

Da nije bilo Tita i antifašističkog pokreta, naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović danas ne bi mogla biti predsjednica Hrvatske, jer Hrvatske ne bi bilo.

Vjerske zajednice imale su u bivšem sistemu mnogo ujednačeniji stav, dok je danas bivšu Komunističku Partiju Jugoslavije zamijenila Rimokatolička Partija Hrvatske tj. Rimskokatolička crkva.

Pravo je domoljublje vezano uz našu glagoljicu, uz biskupe Grgura Ninskog, Jurja Križanića, Josipa Jurja Strossmayera, Mirka Ožegovića, Juraja Dobrile, Antuna Mahnića, Antuna Bonaventuru Jelgiča, zatim svećenika Franje Račkog, Mihovila Pavlinovića, Svetozara Rittiga… također Zrinskih i Frankopana itd.

Nasuprot njima je čitava plejada onih koji su svojim stavom negativno ocrnili povijesnu zbilju.

Današnja je naša društvena stvarnost najviše posljedica duboke moralne krize stepinčeve Crkve… I da odgovorimo na naslov: Što je to crkveno nedomoljublje? To je veleizdaja zemlje

Činjenice koje govore za sebe ipak će i dalje ostati neprihvatljive mnogim proizvoljnim slušateljima i čitateljima: neka takvi smatraju da je tome najviše kriva porazna slabost njihova uma.

Borba za istinu vlastita je onima koje život još nije pomirio sa njihovom osrednošću, ili onih koje život još nije naveo da tu svoju osrednjost naslute.

Objelodanjivati istinu suprotnost je osrednjosti.

Danas u Hrvatskoj imamo diktaturu osrednjosti i redefiniranja prošlosti. Osrednjost na religijskom području očituje se kao pseudoreligija, odnosno izopačeno ruglo i maškara.

Ima doista još uvjek ljudi, dosta glupih, koji nas sumnjiče da su naši stavovi protubožanski zato jer jasno odbacujemo tu desničarsku diktaturu i totalitarizam.

Njihovo je pojmanje božanstva neodvojivo od rimošovinizma.

Ta se pseudoreligija suptilno utkala u tkiva mnogih, koji, zbog svoje osrednjosti, nisu sposobni da ju uopće i naslute.

Takva osrednjost sve više raste kad je čovjek nije svjestan i time je implicitno uzdiže.

Hrvatski je narod kontaminiran osrednjošću od onih koji mu tu osrednjost imputiraju, zato i nije sposoban nazrijeti činjenice.

Nalazimo se u vremenima kada nam je nerazumijevanje i kaos svakakvih teza postao svakodnevnicom i nečim samorazumljivim.

Današnja ”Stepinčeva crkva” savršeno je nesposobna za bilo kakvu ozbiljniju retrospektivu na čelu s onima koji će se, čitajući ovo, odmah prepoznati kao moralni mrtvaci.

Oni će i dalje etiketirati sve koji ne misle kao oni, a nikada neće postaviti sebi osnovna pitanja o nedosegnutoj savjesti i svijesti.

Danas u Hrvatskoj imamo diktaturu osrednjosti i redefiniranja prošlosti. Osrednjost na religijskom području očituje se kao pseudoreligija, odnosno izopačeno ruglo i maškara

Ne želimo diskutirati sa ”finim” brbljavcima koji pokušavaju na jedan umjetan način graditi svoje kretenstvo, zato jer ga u sebi prirodno nose, pa za tim nema potrebe.

Današnja je naša društvena stvarnost najviše posljedica duboke moralne krize stepinčeve Crkve.

Uzdajući se u pravdu Božju nadamo se da tako neće biti ad infinitum (trajno) (Vidi u Koča POPOVIĆ, Nadrealizam & Postnadrealizam, (priredio Gojko Tešić), Prosveta, Beograd., str. 21-63).

I da odgovorimo na naslov: Što je to crkveno nedomoljublje? To je veleizdaja zemlje.

(Kraj feljtona).

Još tekstova ovog autora: