Austrija: Samo da nisu slavili prerano

Zacijelo su promatrači austrijskih izbora pod hitno morali prepravljati već unaprijed pripremljene komentare fokusirani na očekivanu pobjedu slobodarskog kandidata Norberta Hofera.

Računalo se da će Trumpova pobjeda u Americi iznjedriti domino-efekt, djelovati kao vjetar u leđa europskim desničarskim populistima.

Uzdasi olakšanja od Berlina do Bruxellesa! Samo da radost nije preuranjena!

Predsjednik Republike Austrije po Ustavu ima tek ceremonijalnu funkciju i ulogu ”državnog javnog bilježnika”, tj. Vlada priseže pred njim. Međutim, zato što predsjednik predstavlja Republiku Austriju – iako po Ustavu samo u inozemstvu – na njemu je kako široko ili usko shvaća tu svoju ulogu.

Novoizabrani predsjednik Alexander Van der Bellen (VdB), potomak ruske i estonske aristokracije, ali i izbjegličke obitelji, iako član Zelene stranke Austrije nije njezin proizvod i tipičan ”zeleni“ (pod tim nazivom su se okupljali vrlo različiti alternativci: ezoterici i ekolozi, asketi raznih usmjerenja, te politički disidenti vrlo heterogenog podrijetla). Ostavio je za sobom njihov misticizam, no ne i sekularni humanizam

Ustav mu ne brani utjecati na političke snage i usmjeravati ih prema vrijednostima kojima se vodio u predizbornoj borbi (dosadašnji socijaldemokratski predsjednik tu je svoju ustavnu ovlast tumačio tako da je bio maksimalno aktivan te je svojevrstan diskretan pritisak vršio i na svoju socijaldemokratsku stranku (iako je morao biti iznad stranaka).

To da je Austrija – unatoč socijalnom darvinizmu treće snage u zemlji i Slobodarskoj stranci (FPÖ) s njenim socijaldarvinizmom – ostala socijalna država koja je iskazivala visok stupanj solidarnosti s izbjeglicama i prognanicima imamo zahvaliti i dosadašnjem predsjedniku (Heinzu Fischeru).

Novoizabrani predsjednik Alexander Van der Bellen (VdB), potomak ruske i estonske aristokracije, ali i izbjegličke obitelji, iako član Zelene stranke Austrije nije njezin proizvod i tipičan ”zeleni“ (pod tim nazivom su se okupljali vrlo različiti alternativci: ezoterici i ekolozi, asketi raznih usmjerenja, te politički disidenti vrlo heterogenog podrijetla).

Ostavio je za sobom njihov misticizam, no ne i sekularni humanizam: Za sada nemamo razloga strahovati da će se u njegovu mandatu ”zalediti” socijalna klima i da će truba oglasiti lov na ”socijalne parazite” (nezaposlene, zaposlene s nedostatnim plaćama, tzv. working poors, samohrane roditelje na pragu siromaštva, osobe s minimalnim mirovinama), poglavito ne prema azilantima, prognanicima i izbjeglicama).

Za sada nemamo razloga strahovati da će se u njegovu mandatu ”zalediti” socijalna klima i da će truba oglasiti lov na ”socijalne parazite” (nezaposlene, zaposlene s nedostatnim plaćama, tzv. working poors, samohrane roditelje na pragu siromaštva, osobe s minimalnim mirovinama), poglavito ne prema azilantima, prognanicima i izbjeglicama)

Nadam se, a to je nada i optimizam svih onih koji su mu iskazali povjerenje. Vjerujemo da neće biti demonstracija tipa ”Austrija Austrijancima”, ”Stranci – marš van”, nego da će dobivati podršku oni, ne malobrojni, koji na takve transparente reagiraju parolom ”Stranci, ostanite – nazi, marš van!”

Međutim – u olakšanje zbog pobjede kandidata koji u inozemstvu uživa ugled, kako kao ličnost, tako i kao ekonomist (ne ekolog, kako je javio HRT 4.12., iako bi to bilo logično; no, realni život nije uvijek logičan!) – umiješala se spoznaja da poraženi kandidat sa svojih 47% usvojenih glasova predstavlja gotovo polovinu glasačkog tijela – polovina političkog naroda Austrije opredijelila se za kandidata koji sebe – i to s ponosom – deklarira kao ”nacionalistu”, zagovara ksenofobiju i najavljuje zaoštravanje ”borbe protiv socijalnih parazita” u koje svrstava sve koji – bez svoje krivice ili zbog nje – ovise o socijalnom sustavu.

To je zabrinjavajuće zato što ovog časa nema društvene snage u zemlji koja se takvima može suprotstaviti: socijaldemokrati su na koljenima, a stranka koju je nekad vodio epitet ”kršćanska” svaki je privid utjecaja kršćanske socijalne doktrine već davno odbacila; štoviše, žuri joj se približiti modelu ”slobodaraca”.

Prije svega – problemi zbog kojih je Norbert Hofer mogao voditi relativno uspješnu predizbornu borbu nisu nestali; i drugdje u Europi on i njegova stranka imaju podrške napretek.

Hofer se profilirao kao oštar kritičar Europske unije – to mu je nedvojbeno osiguralo velik broj glasova. I jedino se u tom segmentu mogu čak i složiti s njim.

Ljutnja i bijes kao politička motivacija – Bože nas sačuvaj! Izborni rezultat u Austriji znači da smo se ovaj put izvukli samo s masnicom. Neriješeni problemi će nas, ne brinite, sustići!

Vidjevši s kojom strašću europarlamentarka Biljana Borzan (SDP) propagira etikete s opomenama na kutijama cigareta, ponovo mi na pamet pada pitanje: Pa zar Europska unija postoji zato da se brine o pušačima, o potrošačima, o normama za voće i povrće, o dječjima sjedalima u automobilima…?

Europsko ujedinjenje kao veliki mirovni projekt srozan na nadnacionalnu zaštitu s jedne strane trgovaca, s druge strane potrošača, kao donator stipendija i propagator intelektualnog vlasništva, itd., itd.?

Daleko od toga da to nisu važna pitanja – ali bavljenje njima oduzima interes i energiju za bitku za političku stabilnost, socijalni mir, usklađivanje interesa.

Izbjegličko pitanje je u fokus aktualnosti dospjelo 2004. godine (što znači da je postojalo već i do tada!), no Europska unija ga je 12 godina izbjegavala primati na znanje.

Zar je čudo da se politički život u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, poglavito u Velikoj Britaniji, itd. odvija pod geslom ”Ljutnja na One tamo …”, tj. u Bruxellesu i Strasbourgu.

Ljutnja i bijes kao politička motivacija – Bože nas sačuvaj!

Izborni rezultat u Austriji znači da smo se ovaj put izvukli samo s masnicom. Neriješeni problemi će nas, ne brinite, sustići!

    •  Homilija ostaje zabranjena laicima obaju spolova
    •  Papa na ''pristaništu sramote'' – Remigracija, da ili ne
    •  Papina opomena aktualnim neprijateljima mira
    •  40. godišnjica Černobila. Svijet čeka na poruku Lava XIV.
    •  Godina pontifikata pape Leona XIV. – Lav zna pokazati zube
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje – nasljeđe za budućnost
    •  Otpor redovnica crkvenim vlastima iz drugog kuta gledanja
    •  Pravednost, a ne pomirba s nepravednostima
    •  San i čežnja – Čvrsta ruka i diktator
    •  Katolička stranka je najavljena kao objava rata demokratima

> Svi tekstovi ovog autora