I Isus je, kao don Ivan Grubišić, prozivao ”idiote”

Jučer prije podne se pročula i brzo onda proširila vijest da je splitski svećenik i umirovljeni župnik don Ivan Grubišić, osnivač Saveza za građansku i etičku Hrvatsku, izabrani saborski zastupnik na parlamentarnim izborima 4. prosinca 2011., mirno preminuo u Bogu, vjerojatno od zatajenja srca, u sobi u kojoj je boravio od prošlog Božića (nakon izlaska iz bolnice) u domu za umirovljene svećenike u Splitu.

Rođen je 20. lipnja 1936. godine u Dicmu Donjem, a za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je 1961. u Splitu. Pastoralno je djelovao kao upravitelj župa: Neorić (1962.-1964.), Kaštel Sućurac (1964.-1972.) i Split-sv. Petar (1972.-1983.) te kao prvi župnik novoosnovane župe sv. Roka Ispovjednika – Split-Manuš (1983.-2011., kada je otišao u mirovinu). Sudjelovao je i u radu mnogih nadbiskupijskih vijeća i odbora. Sprovodni obredi bit će u utorak, 21. ožujka u 16 sati u rodnoj župi sv. Jakova – Dicmo Donje, a potom i ukop u obiteljsku grobnicu.

Iako svećenik, protivio se nastavi vjeronauka u školama i zagovarao reviziju Vatikanskih ugovora. Njegov politički aktivizam je od početka privlačio pažnju javnosti budući da su njegovi stavovi često bili jako različiti od stavova većine svećenstva unutar Hrvatske. Često je bio “crna ovca” Katoličke crkve jer se nije ustručavao kritizirati crkveno vodstvo zbog rastrošnosti, a i redovito je kritički progovarao o negativnostima u hrvatskom društvu i Katoličkoj crkvi.

Iako svećenik, protivio se nastavi vjeronauka u školama i zagovarao reviziju Vatikanskih ugovora. Njegov politički aktivizam je od početka privlačio pažnju javnosti budući da su njegovi stavovi često bili jako različiti od stavova većine svećenstva unutar Hrvatske. Često je bio “crna ovca” Katoličke crkve jer se nije ustručavao kritizirati crkveno vodstvo zbog rastrošnosti, a i redovito je kritički progovarao o negativnostima u hrvatskom društvu i Katoličkoj crkvi

Autor je 12 knjiga i dobitnik mnogih nagrada. Predavao je na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, na Teološko-katehetskom institutu u Splitu i na Hrvatskim studijima. Bio je kao sociolog i suradnik Instituta Ivo Pilar. Pokrenuo je Hrvatsku akademsku udrugu – Split i u njoj je davao godišnju nagradu istaknutim osobama među kojima treba spomenuti i Dalaj lamu.

Bio sam mu prijatelj i suradnik te, kao takav, voditelj predizborne kampanje 2011. Razišli smo se početkom 2013. kada je najavio kandidaturu za župana jer sam smatrao da je to izdaja onih koji su ga izabrali za saborskog zastupnika te da je to i kompromitacija svih onih, pa i mene među njima, koji su ga branili od nepravednih crkvenih sankcija. Naime, pristajanjem da bude nositelj izvršne vlasti dao je pravo nadbiskupu koji ga je sankcionirao s obzirom na to da kanonsko pravo zabranjuje svećenicima sudjelovanje u sindikalnim aktivnostim i u izvršnoj vlasti, ali ne da budu parlamentarci (kanoni 285#3 i 287#2 nisu sasvim jasni po tom pitanju, po gotovo ako je riječ o umirovljenim svećenicima).

Elem, s time u vezi želim svjedočiti o tadašnjoj klimi i o tome kako su se kuhale sankcije.

”Ja sam ušao na teren, a drugi su ostali u publici. U tome je problem. Za mene je glas dalo 66.266 ljudi i oni su na ovaj način obezvrijeđeni”, kazao je don Grubišić. Njegova sudbina je, zapravo, zapečaćena još početkom ljeta 2011. na Braču, gdje se sastalo nekoliko utjecajnih svećenika i jedan visoki vatikanski dužnosnik (nadbiskup Nikola Eterović), koji su već tada htjeli Grubišića kazniti najstrožom kaznom.

Međutim, kako je sa svakim napadom na njega njemu rasla popularnost, odlučeno je da se sa suspenzijom pričeka. A kada je ušao u Sabor, onda je to razljutilo i neke biskupe na kontinentu, koji su tražili od mons. Barišića da crkvenom stegom primora Grubišića na povlačenje. Don Ivan je smatrao da je jedan od razloga za njegovo kažnjavanje najava da će se zalagati za reviziju ugovora s Vatikanom i ukidanje privilegija. Te, povrh svega, što je sustavno prokazivao savez Crkve i HDZ-a. Don Grubišića je boljelo što je suspendiran iako nikada nije koristio oltar za političke propagande poruke dok su u “zna se” vremenima to radile njegove kolege.

Žestoko je napao crkvenu hijerarhiju koju je optužio da se mora odužiti onima koji su je stavili u proračun, pa je kazao da je jedan od njegovih glavnih ciljeva revidirati ugovor s Vatikanom. ”Tri milijarde kuna koje su Katolička crkva i ostale vjerske udruge primile proteklih godina trebalo bi uložiti u zdravstvo i školstvo”, poručio je Grubišić.

Gospodarski oporavak Hrvatske temeljio je na decentralizaciji i regionalizaciji zemlje na pet autonomnih povijesnih regija, čime bi novac ostajao lokalnim zajednicama, a smanjila bi se javna uprava. Nezakonito stečenu imovinu u pretvorbi prisilno bi zaplijenio i iskoristio za osnivanje fonda kojim bi se pomagalo otvaranje novih radnih mjesta i pomoć nezaposlenima.

Naglasio je da se želi ograditi od “politikanstva i idiota koji se bave općim problemima i gledaju samo svoju korist”, te da je njegova inicijativa okrenuta građanima kao alternativa postojećem stanju.

Prosvjednicima je preporučio nekoliko kratkih poruka na prosvjedima: Dolje, bando lopovska; Dolje ”idioti!”; Hoćemo nove, nekorumpirane, stručne i poštene ljude!; Hoćemo korjenite promjene!; Tražimo popis birača i branitelja!; Protiv smo pozitivne diskriminacije pred zakonom!; Bez toga ne želimo izaći na izbore!; Smanjiti broj privilegiranih ”fotelja”; Otvarajte nova radna mjesta

Ovaj istaknuti i vrlo poznati sociolog se tih dana obratio javnosti vrlo oštrim otvorenim pismom opisujući Hrvatsku kao u potpunosti idiotiziranu državu. Pozvao je građane na ”hitnu smjenu idiota”!

U Hrvatskoj se, pisao je don Ivan, posljednjih dvadeset godina nije događala politika, nego politikantstvo ili idiotizam – bavljenje ili vođenje države iz osobnih interesa ili stranačke pripadnosti, tako da je Hrvatska u potpunosti idiotizirana zemlja i država.

Upravo ti nesposobni, ne mudri i nekompetentni, nepošteni upropastili su državu i njenu budućnost te je krajnje je vrijeme da ”idioti” odu s društvene scene, da se rehabilitira politika kao časna građanska dužnost i da dođu novi ljudi. Jer, ponavljao je, oni koji su nas doveli u ovakvo stanje, nisu u stanju izvući nas iz njega.

Oni su toliki ”idioti” da ne znaju da to ne znaju. Ponašaju se bahato s brojnim povlasticama kao šeici, ali na grbači građana. Potrebna je smjena ”idiota”. Prosvjednici su toga svega svjesni, iskusili su to na osobnoj razini i više nisu u stanju trpjeti taj i takav idiotizam.

Želio je don Ivan, zajedno sa svojim simpatizerima i pobornicima, korjenite promjene, a ne nastavak puta u provaliju. Jasno, ovaj idiotizam, isticao je, ne označava ljude s malim kvocijentom inteligencije, nego nepoštene, nestručne, podobne i poslušne. Ti nisu spremni, ako se i deklariraju kao vjernici, kad dođu u crkvu dati ni dvije kune za milostinju.

Budući da su ”idioti” dugo na vlasti, umreženi su s ”idiotima” u medijima i s nekim navodno moralnim vertikalama; bit će ih teško skinuti s pozicija i oduzeti im povlastice koje su sami sebi namijenili. No, narod nema izbora – ili preživljavati kao robovi u vlastitoj zemlji ili s prosvjedima ići do kraja, pa komu se ”sreća” nasmiješi.

U svojoj analizi nije znao odgovor samo na jedno pitanje: Jesu li veći ”idioti” talibani koji ih brane ili pak ”idioti” koji se s time ponose?! Kad se udruže talibani /duhovni vođe/ i ”idioti” na vlasti, jedino gubi narod. Jer njih za narod uopće nije briga.

”Potrebno je artikulirati zahtjeve prosvjednika u nekoliko točaka i to stalno isticati kao moto i parole s točnom vizijom što više ne možemo trpjeti te kakvu Hrvatsku želimo”, govorio je Grubišić.

Prosvjednicima je preporučio nekoliko kratkih poruka na prosvjedima: Dolje, bando lopovska; Dolje ”idioti!”; Hoćemo nove, nekorumpirane, stručne i poštene ljude!; Hoćemo korjenite promjene!; Tražimo popis birača i branitelja!; Protiv smo pozitivne diskriminacije pred zakonom!; Bez toga ne želimo izaći na izbore!; Smanjiti broj privilegiranih ”fotelja”; Otvarajte nova radna mjesta.

”Ja sam ušao na teren, a drugi su ostali u publici. U tome je problem. Za mene je glas dalo 66.266 ljudi i oni su na ovaj način obezvrijeđeni”, kazao je don Grubišić. Njegova sudbina je, zapravo, zapečaćena još početkom ljeta 2011. na Braču, gdje se sastalo nekoliko utjecajnih svećenika i jedan visoki vatikanski dužnosnik (nadbiskup Nikola Eterović), koji su već tada htjeli Grubišića kazniti najstrožom kaznom

U demokraciji je narod suveren, a ne ”idioti” i politikanti bilo koje stranke!

Vjerujem da su mnogi bili zbunjeni tvrdim riječima don Ivana Grubišića, pa se neki možda pitaju može li, smije li, zapravo, on bilo koga nazivati ”idiotom”?

Vremena su (bila) dramatična, a ja odgovor na ovo pitanje tražim u Bibliji. Don Ivan je nastupao kao prorok. Prorokov je govor tvrd, prijeteći, vehementan jer predstavlja brigu pastira za stado koje razdiru čopori krvopija. A njih je bilo i tada, u doba starog Izraela, pa i u Isusovo vrijeme, i danas, naravno. Kod nas su ti kriminalci, pljačkaši javnog dobra, neprijatelji običnih ljudi koncentrirani u vladajućoj stranci za koju mislim, sasvim otvoreno, da treba proći ozbiljno i temeljito preispitivanje. Ne tvrdim time da lopova nema izvan HDZ-a?! Ali, majko mila, kako pak ovi kradu: nemilice!

Dakle, pitali su se mnogi: smije li svećenik nekoga nazvati ”idiotom” i što se pod tim misli?

Isus kaže ovako farizejima i onima koji zlostavljaju i varaju narod:

“Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo” (Mt 12, 33-35).

Ili pak ovako: “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe. Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ Budale i slijepci!” (Pazite ovo: Isus kaže: ”Budale i slijepci”) ”Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.”

“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!”

“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista. Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.”

“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!”

Gospodarski oporavak Hrvatske temeljio je na decentralizaciji i regionalizaciji zemlje na pet autonomnih povijesnih regija, čime bi novac ostajao lokalnim zajednicama, a smanjila bi se javna uprava. Nezakonito stečenu imovinu u pretvorbi prisilno bi zaplijenio i iskoristio za osnivanje fonda kojim bi se pomagalo otvaranje novih radnih mjesta i pomoć nezaposlenima

“Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?” (Mt, 23, 13-33)

Dakle, sve je jasno. Don Ivan nije griješio, niti Isus pretjeruje (kao ni proroci prije njega).

Ovo neka bude i odgovor onima koji kažu da pretjerujem u kritici nekih političara počevši od Kolinde Grabar-Kitarović!

Don Ivana više nema. Neki će reći da je prespavao dobar dio mandata u Saboru. O tome bi se dalo raspravljati. Ali djelo don Ivana je odista veliko i neke naše razlike ne bi trebale biti prepreka da mu se oda dužno poštovanje, priznanje i da mu se iskaže zahvalnost.

Naučio nas je misliti. Borio se za opće dobro. Bio je dobar župnik, siromašan svećenik, po mjeri, rekli bismo, pape Franje.

Nadam se da će biti moguće kazati to javno i da će se dogoditi potrebne komemoracije u Splitu i u Zagrebu.

Hvala ti na svemu, poštovani don Ivane, čovječe nadasve!

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora