autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

In memoriam: Dražen Glavaš, kršćanin nedjeljom i ponedjeljkom

AUTOR: Jadranka Brnčić / 03.12.2017.

jadranka brncic 2 Devedesetih Dražen je bio glavni tajnik STEP-a (Studentskog evanđeoskog pokreta), suosnivač je STEPress izdavačke kuće i supokretač rada među poslovnim ljudima koji žele integrirati svoju vjeru i rad, odnosno svjedočiti svoju vjeru u svakodnevnom životu i radu.

Diplomirao je ekonomiju na Sveučilištu u Zagrebu i magistrirao komunikologiju u SAD-u (Wheaton College Graduate School). Predavao je poslovnu etiku i liderstvo na ”Veleučilištu Vern” i bio vlasnik obrta ETIK (Edukacija, trening i komunikacija) koje pomaže djelatnicima najčešće malih i srednje velikih poduzeća da poboljšaju svoju prezentacijsku, marketing i prodajnu komunikaciju.

Nismo se osobno dublje poznavali. On je čitao moje tekstove, a ja pratila njegove aktivnosti. S poštovanjem.

Sreli smo se nekoliko puta, uvijek u žurbi nakon kakvoga događanja na kojemu smo oboje našli. Pozdravili bismo se i poželjeli svako dobro u onome što radimo.

Bilo bi zanimljivo upoznati uspješnoga čovjeka i vidjeti kako on to spaja te, još više, kako tomu podučava druge u zemlji u kojoj poslovna etika tek mučno krči svoj put premda se golem postotak ljudi izjašnjava kršćanima

Zanimala ga poslovna etika, ili kako je znao govoriti: ”Kako uspjeti u poslu a ne prodati dušu“. O tomu kako ne prodati dušu nešto znam, ali vrlo malo o tomu kako uspjeti u poslu.

Bilo bi zanimljivo upoznati uspješnoga čovjeka i vidjeti kako on to spaja te, još više, kako tomu podučava druge u zemlji u kojoj poslovna etika tek mučno krči svoj put premda se golem postotak ljudi izjašnjava kršćanima.

Ovih dana mu je izišao članak u časopisu Nova prisutnost pod naslovom ”Jesmo li mi ‘kršćani’ samo nedjeljom? Što je s ponedjeljkom? Biblijska drama u četiri čina, kao okvir za razumijevanje integriranoga pogleda na rad”. Dobar predložak za početak razgovora: biblijska teologija rada.

Prošli puta kada smo se sreli pred dvadesetak dana, rekao mi je: ”Krajnje je vrijeme da odemo na kavu“. Vrlo rado jer ćemo zacijelo imati o čemu razgovarati.

Obećala mu da ću mu se javiti jesam li slobodna nakon razgovora s velikim luteranskim teologom prof. Jürgenom Moltmannom pod naslovom ”Revolucija, vjera i budućnost” koji će se održati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 13. prosinca i na koji ćemo oboje doći.

Mali, žuti post-papirić na kojemu piše ”Dražen” bio mi je zakačen među podsjetnicima kada mi se danas, 2. prosinca pojavila njegova fotografija na Facebook stranici.

Pomislila sam: ”Uh, trebala bih mu se javiti!”.

Svakako nam je svima mogao još toliko toga dati! No, u svemu što nam je dao, dao je sve. Cijeloga sebe. Tih centimetar iznad zemlje gdje počinje Nebo, kako je znao govoriti, prešao je u jednom izdahu, pripravan, bez straha znajući da će se naći u Božjem zagrljaju

Međutim, on se javio meni…

Uz fotografiju, naime, bila je obavijest o – njegovoj smrti.

Draženov odlazak je došao naglo, rano, odveć rano.

Njegovoj supruzi Jodi i njihovo troje djece izražavam najdublju sućut.

Svakako nam je svima mogao još toliko toga dati! No, u svemu što nam je dao, dao je sve. Cijeloga sebe.

Tih centimetar iznad zemlje gdje počinje Nebo, kako je znao govoriti, prešao je u jednom izdahu, pripravan, bez straha znajući da će se naći u Božjem zagrljaju.

Odatle će nas i dalje pitati: ne kako zamišljamo život poslije smrti, nego kako ga živimo prije smrti?

Nedjeljom i ponedjeljkom.

Još tekstova ovog autora: