Šahovska bajka u Zagrebu bila nam je utočište od igre koju gubimo

Mangus Carlsen imao je trinaest godina kada je odigrao prvu patriju šaha s Garijem Kasparovim. Tada već bivši svjetski prvak i živa legenda Kasparov malo je kasnio, bez riječi se rukovao s dječakom i crnim figurama počeo sigurno povlačiti poteze kao da je na rutinskom humanitarnom zadatku. Ali, kako se lijepo vidi na snimci, ubrzo je dječak bio taj koji se počeo pomalo dosađivati čekajući da Kasparov smisli sljedeći potez. U jednom je trenutku čak i ustao od stola i počeo zirkati što se događa na pločama između drugih igrača koji su istodobno igrali u velikoj dvorani. 

Nije to nepoštovanje ili bahatost. Veliki šahisti to često rade za vrijeme mečeva kada se oko njih igraju i druge partije, jer ona njihova kao da zapošljava tek dio kapaciteta njihovih nevjerojatnih mozgova.

I Magnus Carlsen bi izgubio u igri u kojoj se stalno mijenjaju pravila 

Upravo će Carlsen kasnije igrati egibicijske simultane partije s nekoliko protivnika – naslijepo. S povezom na očima, ili leđima okrenut protivnicima bez ijednog pogleda na figure, on samo dobiva verbalne informacije o njihovim potezima, kao što vuče i vlastite izgovarajući šahovske šifre za figure i polja na koja ih razmješta.

Ipak, nije bilo uobičajeno, kao što ne bi bilo ni danas da to isto neki klinac radi Carlsenu, da netko tako mlad šetka uokolo i bezbrižno kibicira druge partije dok njegov odrasli protivnik i najbolji igrač svijeta sve dulje i zabrinutije razmišlja o svom sljedećom potezu.

Deset godina kasnije Carlsen će u razgovoru s američkom novinarskom legendom Bobom Simonom priznati kako je tada, zapravo, bio prestravljen zbog činjenice da igra sa svjetskim brojem jedan i da je zbog silnog uzbuđenja previdio pobjednički potez, pa je partija završena remijem, dakle neriješeno.

Otprilike u istoj dobi Carlsen je to nadoknadio pobijedivši drugog bivšeg svjetskog prvaka Anatolija Karpova kojeg je Kasparov bio skinuo s trona.

Tek s blagim izrazom nevjerice i zbunjenosti na licu, Kasparov se nakon tog remija bez riječi, kao i na početku, rukovao s dječakom i žurno otišao iz dvorane. Kasnije će Kasparov u ključnom trenutku Carlsenovog šahovskog fantastičnog napredovanja postati njegov trener i mentor, gledajući kako ovaj ruši jedan za drugim njegove rekorde, uključujući i postizanje najvećeg broja bodova otkako postoji taj način rangiranja šahista.

Carlsen je 2013., u svojoj 23. godini postao svjetski prvak skinuvši s trona Viswanathana Ananda. Genijalni Indijac izgubio je godinu dana kasnije i revanš, a Carlsen je od tada još dva puta obranio naslov, 2016. godine protiv ukrajinsko-ruskog igrača Sergeja Karjakina, a 2018. poražen je bio i njegov treći izazivač, američki šahovski genije talijanskog podrijetla Fabiano Caruana.

Carlsen će kasnije igrati egibicijske simultane partije s nekoliko protivnika – naslijepo. S povezom na očima, ili leđima okrenut protivnicima bez ijednog pogleda na figure, on samo dobiva verbalne informacije o njihovim potezima, kao što vuče i vlastite izgovarajući šahovske šifre za figure i polja na koja ih razmješta

Zahvaljujući tijesnim vezama koje s Hrvatskom gaji Gari Kasparov, postavši u međuvremenu i hrvatskim državljaninom, ovih se dana u Zagrebu igra jedan od najjačih klasičnih šahovskih turnira u povijesti igre.

Iz dana u dan u velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu za šest šahovskih ploča sjedaju dvanaestorica veličanstvenih. Čak osmorica su među deset trenutno najbolje rangiranih šahista na svijetu, a ni ostala četvorica nisu daleko.

U Zagrebu su svi spomenuti: Anand, Karjakin, Caruana i sam kralj Carlsen. Prisluškujući uzbuđene razgovore mladih hrvatskih šahista  lijepo je čuti kako svoje navijače i poklonike imaju i ostali odreda mladi pripadnici svjetske šahovske elite, za koje mi ostali do sada nikada nismo ni čuli: Amerikanci Hikaru Nakamura i Wesley So, Nizozemac Anish Giri, Kinez Liren Ding, Armenac Levon Arnonian, Azerbajdžanac Šahrijar Mamedjarov, Francuz Maxime Vachier-Lagrave te Rus Jan Nepomnijaščij.

Onog poslijepodneva kada sam došao vidjeti uživo Carlsena i društvo u dvorani su se u pobožnoj tišini izmjenjivala i djeca iz jednog šahovskog kluba iz Slovenije. “Croatia Grand Chess Tour“ prati čitav šahovski svijet, na internetu se uživo prenose sve partije uz komentare nekoliko svjetskih velemajstora, a iz studija uređenog u manjoj dvorani Novinarskog doma uživo se s analizama i razgovorima s igračima, ali i prilozima o Zagrebu i Hrvatskoj, javlja i najpoznatiji američki televizijski šahovski komentator velemajstor Maurice Ashley.

Velika je to promocija naše zemlje u šahovskom svijetu i šaha u Hrvatskoj, u čemu veliku ulogu uz Kasparova igra naš velemajstor Zlatko Klarić sa svojim Šahovskim klubom e4, suorganizatorom turnira.

Osobito je to dragocjeno u zemlji u kojoj nam se prečesto čini da je rekla zbogom svemu pametnom i plemenitom. Barem u ovoj situaciji premijer Plenković je pokazao pamet podržavši veliki događaj i odigravši prvi počasni potez turnira skupa s Carlsenom.

Pišem sve ovo i zato da bih nadoknadio premalu medijsku pažnju za ovaj povijesni događaj u Zagrebu, a osobito zbog svih mladih šahista zbog kojih domaći organizatori turnira ne žale truda.

Zahvaljujući tijesnim vezama koje s Hrvatskom gaji Gari Kasparov, postavši u međuvremenu i hrvatskim državljaninom, ovih se dana u Zagrebu igra jedan od najjačih klasičnih šahovskih turnira u povijesti igre (…) Osobito je to dragocjeno u zemlji u kojoj nam se prečesto čini da je rekla zbogom svemu pametnom i plemenitom

Sve ostalo kvari ovu hrvatsku šahovsku bajku, počevši od činjenice da se šahovski savezi i Hrvatske i Zagreba, kako mi je ispričao jedan od organizatora, prema ovom događaju drže nevjerojatno nezainteresirano i distancirano kao da ih se ne tiče.

U našoj se zemlji mnogo više, i to u samom vrhu vlasti, upravo ovih dana promovira jedna druga igra u kojoj šahovski velemajstori i svjetski prvaci nemaju šanse protiv naših “genijalnih“ političara i ministara.

Oni sve nas neprestano pobjeđuju u igri koja traje već tri desetljeća. A pobjeđuju u prvom redu tako što, ponižavajući i gazeći zakonitost, moral i logiku, neprestano mijenjaju pravila u svoju korist, kako već u kojem trenutku nimalo elitnim ekipicama na vlasti odgovara.

Baš zato bilo je veliko olakšanje proteklih desetak dana naći utočište u igri postojanih i čvrstih pravila u kojoj pobjeđuje pamet. Dok ovo pišem turnir je pri kraju, Carlsen vodi i izgubiti može samo ako pameću i izvrsnošću zabljesne neki drugi genije – za razliku od većine nas, građana Hrvatske, koji ćemo nastaviti gubiti dok god klub zvan Vlada RH omogućava usavršavanje u igri nepostojanih pravila i vještinama kao što su prijevara, izmotavanje i laž.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora