Već je Lincoln izabran glasovima koji su stigli poštom

Grdan je gnjev Donalda Trumpa na poštu i na poštare. Krenulo ga je još mjesecima pred izbore, kada je pozivao svoje glasače – koji ni inače ne pišu pisma i ne glasaju preko pošte – da se ne plaše, nego da slobodno izađu na birališta, jer korona ionako ne postoji.

Oni drugi glasači, demokrati, vjerovali su u koronu već i zato što u nju ne vjeruje Trump, izbjegavali su masovna okupljanja, i u ogromnom, dosad nezabilježenom broju svoje su glasove slali poštom.

Pritom su, naravno, poštovali proceduru, koja se u Americi razlikuje od države do države, kao što se od države do države razlikuje i način brojanja glasova.

Ali jedno je pravilo vječno i nepromjenjivo, ono željezno pravilo pošte pri službenoj komunikaciji i komunikaciji s administracijom svugdje u svijetu – da nije važno kad je službena pošiljka stigla, nego je važno kad je poslana.

Donald Trump odlučio je ukinuti to pravilo kada je ubrzo po zatvaranju svih biračkih mjesta i na kraju prvoga izbornog dana proglasio svoju pobjedu, zahtijevajući da se neprebrojani glasovi koji su još uvijek stizali poštom prestaju brojati.

U tome su ga podržali ne samo njegovi birači, nego i njegovi obožavatelji širom svijeta. Bili su spremni ukinuti poštu, reći da ona ne postoji i da je pošta – a ne, primjerice, sportska kladionica ili kockarnica – sredstvo prevare u životu. Osušila mu se ruka tko ubuduće ispiše adresu na kuverti!

Pred izbore koji će se održati 1864, usred Građanskog rata, Abraham Lincoln se ispred Bijele kuće obratio ljudima: “Ako bi nas pobuna mogla natjerati da odustanemo od izbora, ili da ih odgodimo, mogli bismo reći da su pobunjenici već uspjeli i da su nas uništili”

U članu 1, paragraf 4, američkog ustava, piše da je na svakoj državi da odredi “vrijeme, mjesto i način” održavanja izbora. Najprije se, po utemeljenju Sjedinjenih Država, glasalo izvikivanjem kandidata, a od početka devetnaestog stoljeća u igri su se pojavili papirići. Prvi tiskani glasački listići su iz 1888. Ali pošta, i glasanje poštom, američka je tradicija starija ne samo od glasačkih listića, nego, vrlo vjerojatno, i od onih prvih papirića.

Otpočetka se, naime, podrazumijevalo da privremeno odsutni građani imaju pravo glasa. I ne samo to: pošta je u samom temelju američkoga demokratskog procesa, o čemu svjedoči sljedeća anegdota.

Pred izbore koji će se održati 1864, usred Građanskog rata, Abraham Lincoln se ispred Bijele kuće obratio ljudima: “Ako bi nas pobuna mogla natjerati da odustanemo od izbora, ili da ih odgodimo, mogli bismo reći da su pobunjenici već uspjeli i da su nas uništili.”

Tada su, pozivajući se na presedan u Pennsylvaniji, iz rata protiv Engleza 1812, u devetnaest država Unije donijeli zakone prema kojima je vojnicima dopušteno da glasaju u odsustvu. Tada je između stopedeset tisuća i milijun vojnika Unije glasalo, simbolički rečeno, preko pošte. Bio je to prvi veliki presedan, koji će bitno odrediti povijest i tradiciju glasanja u odsustvu. Na tim je izborima inače pobijedio republikanski kandidat – Abraham Lincoln.

Sljedećih tačno osamdeset godina pravila su se nadopisivala, precizirala i prilagođavala promjenama načina života. Bilo je uobičajeno da se uz glas putem pošte pošalje i opravdanje zašto se ne može pristupiti glasačkom mjestu. Obično se radilo o bolesti, ili o tome da se građanin nalazi daleko od kuće.

A onda su došli mitski predsjednički izbori iz 1944. Amerika je već skoro tri godine bila u ratu, najvećem u svjetskoj povijesti, u koji ju je tri godine ranije uveo već trostruko izabrani predsjednik Franklin Delano Roosevelt. Tada je u odsustvu glasalo oko tri milijuna i dvjesto tisuća vojnika, uglavnom stacioniranih u Europi, i pobijedio je demokratski kandidat Roosevelt.

A nakon ovog se, opet u sljedećih osamdesetak godina, u konzervativnom duhu poštivanja i unapređivanja tradicija, nastavilo s glasanjem u odsustvu, bilo za ratova, bilo mimo njih.

Od nekih doba je, u duhu općeg otuđenja i beskontaktne demokracije, zamišljen ideal glasačkog procesa koji će se u cjelini obavljati na daljinu, tako da nitko više i ne izlazi na birališta, nego da se sve obavi putem pošte. Vjerojatno elektronske.

Donald Trump jedan je od onih ljudi, kakvih ima svuda oko nas, koji napredak znanosti i tehnološki napredak koriste protiv znanosti i napretka. U dobu općeg sveznanja, nadzornih kamera i mora informacija o svemu i svačemu, oni manje ili više vješto uspijevaju ne samo da promoviraju neznanje, mit i legendu, nego i da sve što je tome suprotno predstave kao jednu veliku zavjeru i prevaru

Ali dotad će još proći vremena, ili to vrijeme, možda, nikad neće doći. Ima li smisla beskontaktna demokracija? Ili društvo u kojem sve funkcionira na daljinski i virtualno? Ako i ima, onda je taj smisao nama današnjima nedohvatljiv.

Donald Trump jedan je od onih ljudi, kakvih ima svuda oko nas, koji napredak znanosti i tehnološki napredak koriste protiv znanosti i napretka. U dobu općeg sveznanja, nadzornih kamera i mora informacija o svemu i svačemu, oni manje ili više vješto uspijevaju ne samo da promoviraju neznanje, mit i legendu, nego i da sve što je tome suprotno predstave kao jednu veliku zavjeru i prevaru.

Trump je velemajstor te rabote, predvodnik i poglavica svih neznalica ovoga svijeta, koji mu se zato i dive, poštuju ga i slave, kao onog tko je u stanju poništiti sve zakone i pravila, uključujući i zakon gravitacije. On ima savršen instinkt koji mu pomaže da slijedeći vlastite interese ospori svaku očiglednost, da nerazumnim proglasi sve do čega je stigao ljudski razum, u laž da izvrne svaku istinu, pa tako i da poštu proglasi đavoljim domom.

Premda ga u domovini slijede, a po svijetu obožavaju uglavnom oni koji se smatraju konzervativcima i nacionalistima, vjernicima svih božjih i neznabožačkih vjera i vjerovanja, sljedbenici svih okamenjenih i u kamenu zapisanih tradicija, Donald Trump je po naravi i vrsti svog djelovanja razarač svih tradicija i svakog konzervativnog ideala.

U njegovom sustavu vrijednosti ne samo da nema mjesta za Boga i za religijski sustav, s molitvama, pripovijestima i vjerovanjima, nego tu nema mjesta ni za poštu i poštare.

On je čovjek iz vremena prije pismenosti.

(Nije dozvoljeno preuzeti ovaj sadržaj bez autorova odobrenja. Prenosimo s autorova portala).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kazalištem se služe da sakriju zločine vlasti
    •  Ivan Turudić ne može u mafijaškom filmu glumiti pravednika
    •  Crveni Štef i dolazak Donalda Trumpa na vlast u Hrvatskoj
    •  Mržnja zagrebačkog gradonačelnika prema vozačima
    •  Kratka povijest parkiranja u Zapruđu
    •  Ovo bi bio bolji svijet kada bismo bili kao vozači kamiona
    •  Zašto nakon uvođenja eura odumiru zagrebačke tržnice?
    •  Hanka Paldum i njezini problemi na državnoj granici
    •  Kako to da nikome nije nedostajalo tih 1.334.823 eura?
    •  Lud, zbunjen, normalan

> Svi tekstovi ovog autora