novinarstvo s potpisom
Ovih sam dana trebao sudjelovati na jednom važnom reformacijskom jubileju u njemačkom gradu Wormsu – proslavi 500. obljetnice Lutherovog glasovitog govora pred carem Karlom V. Nažalost je sveprisutna korona to onemogućila.
Luther je u Njemačkoj, pa i šire u zapadnom svijetu, proslavljen kao začetnik i središnja figura reformacije. Po njemu su nazvane mnoge ulice, trgovi i institucije, a u Wormsu se diče time što u njihovu gradu stoji najveći spomenik slavnom reformatoru.
Prije nekoliko godina smo se na ovom mjestu podsjetili kako je mladi augustinijanski redovnik i profesor Svetoga pisma u Wittenbergu, 31. listopada 1517. godine digao glas protiv zloupotrebe crkvene moći i prljave trgovine indulgencijama. Njegovih od tada čuvenih 95 teza istovremeno ga je proslavilo i ugrozilo.
Nakon nekoliko javnih rasprava, Luther je u travnju 1521. pozvan pred najviši sud da se odrekne svojih spisa i učenja. Kako to nije učinio službeno je ne samo ekskomuniciran iz crkve, već i osuđen na gubitak svih prava te ga je svatko mogao uhititi i ubiti.
Odluka da se odazove pozivu na Sabor u Wormsu bila je sudbonosna. Njegov je knez izbornik Friedrich Mudri tražio i dobio od cara jamstva za Lutherovu sigurnost.
Luther je ipak dobro znao što se dogodilo stoljeće ranije češkom predreformatoru Janu Husu. Njemu je car Sigismund dao jamstvo sigurnosti za dolazak na koncil u Konstanzu (1415.), ali ono je pogaženo jer su Husa uhitili i spalili kao heretika.
Tada 37-godišnji Luther ipak je odvažno stao pred cara Karla V. i političko-crkvenu elitu na Reichstagu u Wormsu, ponajprije u nadi da će se otvoreno raspravljati o sadržaju i razlozima njegova učenja te da se odbrani od optužbi da je heretik.
Kako mu to nije omogućeno, nego se ultimativno tražilo da opozove svoje spise, on je 18. travnja održao glasoviti govor koji završava sljedećim riječima:
”Ne mogu svoju vjeru podčiniti ni papi ni koncilima, jer je kao dan jasno da su oni često griješili i međusobno proturječili. Stoga ako me dakle ne uvjere svjedočanstvom Svetoga pisma ili jasnim razumskim zaključivanjem, ako me ne osvjedoče tekstovima koje sam naveo i tako moju savjest ne vežu uz Božju riječ, ja se ne mogu i neću odreći, jer je za kršćanina opasno ići protiv vlastite savjesti”.
Tome je (kasnije?) dodana čuvena izjava: ”Na tome stojim i drukčije ne mogu; neka mi Bog pomogne! Amen”.
Michael Mullett ovaj govor smatra ”svjetskim klasikom govorništva koje stvara epohe”.
U svom jasnom osporavanju autoriteta svemoćne srednjovjekovne Crkve, Luther ovim legendarnim govorom maltene proročki upućuje na budućnost. Priziv na razumsko zaključivanje i osobnu savjest temeljenu na pisanom svjedočanstvu predskazuje vrijeme i vrednote koje će nastupiti tek dolaskom prosvjetiteljstva.
Sud je bio nemilosrdan. Luther je kao heretik i izopćenik nedvosmisleno osuđen na smrt, a time je trebao biti okončan i već poprilično rasprostranjen i popularan reformacijski pokret.
Suverena i uvijek dobrohotna providnost ipak je htjela drugačije. Osuđenog Luthera 26. travnja na putu iz Wormsa dočekala je, od njegova izbornika i simpatizera Friedricha Mudrog, inscenirana otmica. Kriomice je sklonjen na sigurno u dvorcu Wartburgu.
Tu je preveo Bibliju, zapravo Novi zavjet, na narodni njemački jezik te time položio temelje njemačkoj pismenosti i književnosti i stvorio presedan za uspješno širenje reformacijskih ideja i ideala u drugim europskim zemljama.
(O tome nešto opširnije u kolumni ”Doprinos protestantske reformacije pismenosti i obrazovanju” objavljenoj na ovome portalu 10. prosinca 2017.).
Sredina travnja 1521. tako je ušla u povijest Crkve kao ključna etapa reformacije, a Worms kao grad prijelomna događaja.
Evangelička Crkva i grad Worms nekoliko su godina pripremali ovotjednu proslavu jubileja. Od projektiranog programa zbog pandemije mogao je biti realiziran samo manji dio.
Multimedijski spektakl ”Lutherov trenutak” upriličen je na središnjem gradskom trgu, a na svečanoj (digitalnoj) priredbi, uz ostale uglednike govorio je i savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier. On je poslije pastorove kćerke Angele Merkel najpoznatiji prakticirajući evangelik među njemačkim političarima.
Sve je to, kao i središnje ekumensko bogoslužje, prenosila njemačka televizija.
Otvaranje velike izložbe ”Ovdje stojim: Savjest i protest – 1521. do 2021.” zbog pandemije je odgođeno do srpnja.
Kako se radi o protestantskom jubileju valja primijetiti značajne ekumenske aspekte. Osim predsjednika Steinmayera, na svečanosti su govorili rame uz rame predsjednik Vijeća Evangeličke Crkve Heinrich Bedford-Strohm i katolički biskup Peter Kohlgraf. Kohlgraf je sudjelovao i na bogoslužju koje je uživo iz evangeličke crkve svetog Marka u Wormsu u nedjelju prenosila ZDF.
U katoličkoj katedrali ovog je tjedna utemeljena jedna ekumenska skupina koja se naziva ”Radna zajednica kršćanskih crkava”, u kojoj su zastupljeni predstavnici svih crkava iz Wormsa, uključujući baptiste i sirijske pravoslavce.
U toj katedrali jedan prozor prikazuje nastup Karla V. u gradu te tako podsjeća na značajan događaj u povijesti Wormsa.
Da nisam osobno vidio, ne bih vjerovao. U rimokatoličkoj katedrali u Wormsu visi slika evangeličkog reformatora Martina Luthera.
Za ekumenske znatiželjnike i ostale dobrohotnike više nego dovoljno!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.