Mjesta bez opozicije su svojevrsna groblja demokracije

Porazna spoznaja da u Hrvatskoj u 48 jedinica lokalne samouprave HDZ neće imati protukandidata na predstojećim lokalnim izborima nije dokaz da vladajući, bili oni, u ovom slučaju, iz redova HDZ-a, a ovo se odnosi i druge političke opcije, vladaju dobro, nego je to dokaz o nedostatku interesa i svijesti o političkoj bitnosti ljudi koji žive u tim općinama i tim gradovima. Pokazatelj je to stagnacije i dekadencije koja se događa i kultivira u hrvatskom društvu.

Ta nam činjenica govori da je u Hrvatskoj još uvijek prisutna rezignacija i nesvjesnost o vlastitoj vrijednosti i slobodi i da se politika promatra kao djelatnost odabranih, onih koji se njome žele baviti, kako bi se njome okoristili.

Politika je tako apriorno viđena kao sredstvo brzog i lakog stjecanja društvenog i ekonomskog kapitala pod cijenu prljavih ruku i izgubljenog dostojanstva. U praksi to znači: dobar je političar onaj koji je ”krao, ali i nama dao”.

Nepostojanje protukandidata u ovim općinama i gradovima znači da u njima nema oporbe, a samim time, ni kritike. Ako te kritike i ima, ona je fragmentirana i slaba jer nije ujedinjena i konstruktivna, ona ne nudi alternative. Takva oporba ne može i(li) ne želi preuzeti vlast.

Politika je tako apriorno viđena kao sredstvo brzog i lakog stjecanja društvenog i ekonomskog kapitala pod cijenu prljavih ruku i izgubljenog dostojanstva. U praksi to znači: dobar je političar onaj koji je ”krao, ali i nama dao”

Ova stvarnost nas dovodi do zaključka da u Hrvatskoj još uvijek nema prave demokracije jer je jedno od njenih temeljnih načela postojanje oporbe. Bez oporbe nema ni kritike, a samim time, ni demokracije.

Kako bismo uopće mogli govoriti o nekom zrelom demokratskom društvu nije samo važno imati izbore i prava na referendum. Također, nije važno imati ostale demokratske aparate koje često spominjemo, a ni ne znamo čemu točno služe i kako se njima trebamo koristiti. Demokratski sustav je sustav koji neprestano zahtijeva nadogradnju i kontinuirani rad, ne samo vladajućih elita, nego svih njegovih članova.

Jean-Jacques Rousseau je smatrao da su odgoj i obrazovanje ključni za razvoj društva. Usavršavanje Rousseaua vidi kao dužnost svakog od nas, ali i kao prirodnu nužnost.

I veliki njemački filozof Immanuel Kant je tvrdio slično:

”Obrazuj svoj um! Imaj hrabrosti koristiti se vlastitim umom. Prosvjetiteljstvo je izlazak čovjeka iz samoskrivljene nepunoljetnosti. Nepunoljetnost je nemoć da se vlastiti um upotrebljava bez vodstva drugoga”.

Čovjek neprestano treba rasti i usavršavati se kako bi upravljao sam sobom, kako bi svoju sudbinu stavio u svoje ruke, a ne dopuštao da se njime upravlja na način kako to netko želi i zamisli.

Kant naglašava slobodu svakoga, njegovu autonomnost da odlučuje i njegovu vrijednost. Liberalne demokracije bez ovakvih građana nema.

Ako prihvatimo ono što tvrde Kant i Rousseau, da su obrazovanje i rad na sebi preduvjet za kvalitetan razvoj pojedinaca, pa tako i samog društva, razvidno je da u Hrvatskoj još nije u potpunosti shvaćena njihova snaga i važnost jer se ponovo pokazalo da se u nekim sredinama rezignirano i nekritički prihvaća vladavina onih koji samo žele vladati, a ne vladavina onih koji bi u političkoj utakmici to trebali zaslužiti. Samim time, mogli bismo u duhu Kantova izričaja reći da je demokracija u Hrvatskoj nepunoljetna.

Nepostojanje protukandidata u ovim općinama i gradovima znači da u njima nema oporbe, a samim time, ni kritike. Ako te kritike i ima, ona je fragmentirana i slaba jer nije ujedinjena i konstruktivna, ona ne nudi alternative. Takva oporba ne može i(li) ne želi preuzeti vlast

Ona je nepunoljetna jer ju karakterizira kronični nedostatak političke kulture. U njoj se slabo kultivira duh kritike, ne prepoznaje se važnost opozicije i njene uloge, a nedostaje i volje za preuzimanjem odgovornosti kao i volje za usavršavanjem i napredovanjem i pojedinaca, i društva u cjelini. U Hrvatskoj nepunoljetnoj demokraciji još uvijek nema svijesti o tome da svaka promjena dolazi od nas samih.

Izlazak iz te nepunoljetnosti je nužan da bi se stvari promijenile. Vlast koja je neprekidno u rukama istih ljudi može biti pogubna za razvoj društva, za demokratske institucije, za njihovo pravilno funkcioniranje, ali i za zdravu kompetitivnost i vrednovanje izvrsnosti.

Često se dogodi da takva vlast vjeruje u svoju apsolutnu moć i radi sve za svoje očuvanje. Demokracija je takvoj vlasti samo legalno pokriće za antidemokratske aktivnosti.

Sredina u kojoj neka vladajuća elita vlada desetljeće ili više, lako tu sredinu učini, slikovito rečeno, učmalom, a još gora situacija se može dogoditi u mjestima gdje uopće nema opozicije.

Takva mjesta su svojevrsna groblja demokracije, ona bespogovorno pristaju na tu učmalost i rezignirano ju prihvaćaju kao dio svoje sudbine, ne znajući da time rade zlo, ne samo svojoj sadašnjosti, nego i svojoj budućnosti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Milanović nastupa kao saborski zastupnik iz redova oporbe
    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti

> Svi tekstovi ovog autora