novinarstvo s potpisom
Evo, doživjeli smo još jednu veliku akciju hapšenja. Tri suca i jedan poduzetnik lišeni su, privremeno, slobode jer su pod sumnjom da su korumpirani.
Publika je uglavnom zadovoljna jer se eto u pravosuđu počelo čistiti, političari sada mogu upirati prstom u one druge kao odgovorne za takvo stanje, a oni koji malo duže pamte ostaju skeptični.
Velikih pa i spektakularnih uhićenja bilo je mnoštvo. Sjetimo se samo obitelji Todorić, Nadana Vidoševića, Ive Sanadera, Marine Lovrić Menzel i Milana Bandića. Uhićenje, mjesec dana pritvora i potom godinama ništa.
To ”godinama ništa” je vrlo nezdravo i za društvo i za osumnjičene osobe. Notorna je činjenica da i najjednostavniji predmeti kada uđu u sudački žrvanj traju godinama. Tako traženje pravde samo po sebi postaje nepravda.
O svemu ovome napisano je mnoštvo tekstova i ja sigurno nemam ništa novog za dodati.
Kao građanin mogu jedino apelirati na Sabor, Vladu, predsjednika RH i Državno sudbeno vijeće da sjednu zajedno i nađu nova, znatno bolja i efikasnija rješenja u svim segmentima pravosuđa.
Bez te temeljne reforme gotovo da je bezizgledno da će reforme u drugim segmentima biti uspješne.
Za neka kaznena djela kao što su silovanje, korupcija, nasilje nad maloljetnim osobama, nasilje u obitelji, terorizam i slično trebalo bi uvesti maksimalno brze postupke, prije svega zbog zaštite žrtava i paralelno s time i osjećaja sigurnosti u društvu općenito.
Reforma pravosuđa nikako ne smije, a i ne može biti akcija samo jedne političke stranke ili samo jedne društvene skupine. Napor da se ona definira i ostvari mora biti odgovornost svih dominantnih političkih i stručnih aktera uz obavezno sudjelovanje javnosti kroz javnu raspravu o ciljevima reforme i strategiji kako da se ti ciljevi ostvare.
U idealnom scenariju će se buduće političke bitke voditi o uspješnosti u ostvarivanju strategije, ne samo ove već i mnogih drugih koje će ova omogućiti.
U nekoliko navrata sam i sam sudjelovao u izradi strategija tehnološkog i znanstveno-obrazovnog razvoja Hrvatske. Potrošili smo stotine sati u raspravama i definiranjima odgovarajućih dokumenata.
Dva puta u razmaku od desetak godina Sabor je prihvatio strategije vezane uz znanost i tehnologije. Rezultat je bio ”ništa”. Nitko u društvu se na te dokumente nije ni osvrnuo.
U posljednjoj usvojenoj strategiji obuhvaćeni su tehnološki, znanstveni, inovativni i obrazovni sustavi. Na dokumentu je radilo nekoliko stotina ljudi, eksperata u svojim područjima. Rezultat: danas ponovo govorimo o potrebi novih strategija u tim sektorima, baš kao da smo prethodne ciljeve ostvarili pa nam sad eto trebaju novi.
Kakve ova tužna priča ima veze s reformom pravosuđa? Po mom sudu ima jako puno jer dobro ilustrira kako nam društvo funkcionira, koliko nam dokumenti koje smo usvojili vrijede i traju te koliko držimo do mišljenja struke.
Opomena je to da bi i ova, najvažnija od svih reformi u ovom trenutku, mogla završiti nakon napornog rada mnogih koji znaju, mogu i žele, na sjednici Sabora, biti usvojena i potom odmah zaboravljena.
Jer konačno, to sve ipak radimo radi Brisela, a ne radi sebe, kaj ne?
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.