autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Matoševa rodna kuća na bubnju zbog provincijalnih birokrata

AUTOR: Ivana Šojat / 30.07.2021.

Ivana Šojat

U posljednjoj strofi posljednje Matoševe poetske konstrukcije ”željeznicu guta već daljina”. Ta daljina uvijek je mitski u ravnoj plohi rastegnuta u beskraj, pod kupolom neba koje smračeno, u sumrak preko ravnice zalegne onako kako tišina svoje tijelo u san položi na mjestima gdje nema ljudi.

U Slavoniji je malo ljudi, manje ljudi no ikad, pa su slavonske tišine guste poput bazgina slada u točki loma između lipnja i srpnja. U Slavoniji su vlasničko-pravni odnosi i njihovi prijepori tim bolniji.

Tupo, kronično bolni poput Matoševe rodne kuće u Tovarniku koja se našla na bubnju zbog zapravo smiješnih novčanih potraživanja. Bez ikakve baštinske svijesti.

Kao da ne bi trebala biti podsjetnik kako Slavonija, osim punih hambara, hrastika, topolika i močvara te inata kojeg su se neki političari dohvatili kao kobne krilatice, nije samo prividno plosnati krajolik na licu Hrvatske, nego i kolijevka mnogih koji bi trebali biti polazne točke famoznog ”brendiranja” o kojem birokrati i političari toliko vole pripovijedati.

Vele kako se Matoš pred kraj sa svima posvađao. Tako vele vjerojatno zato što je takva izjava linija manjeg otpora u odnosu na stvarnost koja navodi na zaključak da se Matoš jednostavno nije uklapao ni u jedan okvir što ga predstavljaju mišlju ili djelom oblikovani klanovi, udruge, političke stranke.

U konačnici, to je posve nevažno.

Važno je što bi Matoš, Ujević, Krleža, Marinković i cijeli svjetlosni kontingent drugih trebali predstavljati našoj sadašnjosti.

Važno je što bismo s njima, što s današnjim nesretnim umjetnicima koji se javnoj percepciji serviraju kao paraziti.

Zapravo: i važno i nevažno.

Važno je (nažalost) samo ako je moguće iz lika i djela nekog upokojenog graditelja baštinskog, umjetničkog identiteta dograbiti neku materijalnu korist ili političke bodove. Čak i ako je riječ o destrukciji

Važno je (nažalost) samo ako je moguće iz lika i djela nekog upokojenog graditelja baštinskog, umjetničkog identiteta dograbiti neku materijalnu korist ili političke bodove. Čak i ako je riječ o destrukciji.

Primjerice, kad je valjda trebalo minirati spomenik monumentalnom Tesli kako bi se (valjda) objelodanila monumentalnost nacionalne, hrvatske pripadnosti nekog anonimnog bijednika. Svi ostali argumenti su u nas (valjda) nevažni.

Otuda Matoševa rodna kuća na bubnju.

Otuda i pokušaj da se kultura birokratizira, svede na plan, program, famoznu ”agendu”. Prosječni, formalno educirani, ali ipak samo prosječni s natprosječno velikim ambicijama uporno pokušavaju umjetnost svesti na banalnu razinu, ukalupiti je, prilagoditi sebi, omalovažiti.

Samo prividno nehajna, prpošna poput razularena djeteta, kultura je u nas prečesto žrtva onih koji o ekonomiji, gospodarstvu ili infrastrukturi nemaju pojma, no htjeli bi se baviti politikom.

Ti i takvi smatraju da su kulturnjaci (i živi i mrtvi) poput zločeste djece koju će ”jednom preko stražnjice” dovesti u red, pa će zahvaljujući njima i stezi koju će uvesti pabirčiti kamičke za izgradnju stuba prema političkom vrhuncu.

Ti i takvi na duge staze čine ogromnu nacionalnu štetu dok u svojoj suštinskoj nepismenosti i nepoznavanju materije uništavaju temelje na kojima bismo mogli izgraditi čvrst i postojan identitet.

Oni nas u provincijalnom duhu drže kao olovna ruka ispod vode, u drčnom držanju efemernog za važno, a zapravo u skanjivanju i sramoti pred ”velikim svijetom”.

A baš oni, ti i takvi nas od tog ”velikog svijeta” drže odvojenima nevidljivom, staklenom ogradom koja ne dopušta da shvatimo koliko su u svjetskim razmjerima veliki naši velikani. I da trebamo biti ponosni na naše istinske vrijednosti.

Primjerice, na kuću u kojoj je u svijet tijelom uplovio veliki Matošev duh i um. Konačno trebamo glasno izgovoriti da nije Matoš nikakav lakej (recimo) Poeu ili Baudelaireu, nego im je ravan. Nimalo manjim od njih ga nipošto ne čini činjenica da je ”samo” pabirčio riječi u govornicima brojčano ”manjem” jeziku.

Točka.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: