Porfirije smatra da se Crkva ne može poistovjetiti s narodom

Nakon ili u povodu ustoličenja novog mitropolite crnogorsko-primorskog Joanikija na Cetinju 5. rujna, umnožili su se komentari u kojima se patrijarha Porfirija prikazuje kao instrument velikosrpske politike i ideologije, ili kao njekatelja crnogorske nacije, ili kao grubog nacionalista.

Čak i kada je dojam koji ostavlja nečiji potez, nečija radnja vrlo snažan, kao što je bio šokantan prizor silaska patrijarha Porfirija, mitropolite Joanikija i vladike Davida iz helikoptera na poljanu ispred Cetinskog manastira, okruženi naoružanim specijalcima, mi novinari imamo obavezu da činjenice provjerimo, a tek onda da ih komentiramo ili interpretiramo.

Ja ne dvojim da će taj šokantan helikopterski desant, ta ružna slika dugo pratiti patrijarha. Osim toga, ja sam (u kolumni nakon događanja na Cetinju) napisao da je Porfirije odgovoran što je jedan neofit, nestručan za uređivanje patrijarhova Instagramova profila, objavio da je Bog zapravo htio takav desant. Ne, Bog nije htio oružje, a nije to htio ni Porfirije: biti uveden u taj manastir okružen naoružanim sepcijalcima.

Novinarska je obaveza saznati i objaviti da su patrijarh i mitropolit rano ujutro odlučili poći automobilom najbliže što se može barikadama i odande krenuti pješke, preko brda.

Novinarska je obaveza pitati se tko su bili ti ljudi na barikadama i smije li se nasiljem isticati vjerska pripadnost. Obaveza je novinara pitati zašto je policija dopustila barikade. Tako sam se isto pitao zašto je policija dopustila početak i trajanje šatorijade u Savskoj ulici tijekom Milanovićeva vođenja Vlade RH.

Novinarska je bila obaveza saznati da je crnogorska policija takvu namjeru patrijarha spriječila i zabranila jer je on ”zaštićena osoba”. Policija je pred Porfirija, Joanikija i člana Sinode Davida stavila samo dvije opcije: ili da odustanu od namjere da odu na ustoličenje ili da do manastira stignu helikopterom.

Tako je govorio i najvažniji koncilski i postkoncilski hrvatski katolički teolog dr. fra Tomislav Janko Šagi-Bunić – da se Crkva i nacija ne smiju nikada izjednačiti

Pošto ne postoji vlast na svijetu koja bi imala pravo zabraniti bilo kojem biskupu (ako je njegova odluka zakonita) da uđe u svoj posjed, Porfirije je pristao ući u taj helikopter. Kada je sletio, naravno, bio je užasnut prizorom.

Dakle, u krivu su mnogi. Tako i pisac i kolumnist Svetislav Basara kaže da bi skromni dolazak Porfirija pješice i ljudski razgovor s prosvjednicima, ”što bi Porfirijevom karakteru bilo bliže i što je on mogao učiniti, smirio situaciju”. Basara je skeptičan po pitanju može li Porfirije izdržati pritisak strukture kojoj je formalno na čelu, a koja će ga, po mišljenju Basare, ”staviti pod kontrolu ili uništiti”.

Epizoda sa sveštenicima i monasima u Cetinjskom manastiru koji, prije Porfirijevog dolaska, pjevaju ”Kad se vojska na Kosovo vrati”, zorno pokazuje, ističe Zoran Pusić (u Novostima) da će ”odmak od sirovog nacionalizma zahtijevati svu Porfirijevu upornost, mudrost i vjeru”.

Svjestan sam da će mnogi, pak, biti skeptični na moje pisanje o Porfiriju jer mi je prijatelj, što bi moglo značiti da nisam objektivni promatrač, pogotovo što je poznato da sam i moderator Porfirijeva kružoka u Zagrebu (koji nastavlja radom i nakon Porfirijeva izbora za patrijarha).

Ali, kao što sam već više od četiri godine uspio adekvatno moderirati kružokom gdje se okupljaju vrlo različiti ljudi tako jamčim da u onome što pišem nema navijanja, nema ”peglanja imidža”, nema manipulacija. Novinarstvom se bavim od rujna 1979. Meni je žao ako će netko zaključiti da nisam dobar novinar.

Vi ćete nakon što stignete do kraja ove kolumne vidjeti zašto je prilika sada iznimna, zašto kolumna ima uvod i sredinu kakvu ima, da je sve to opravdano i nužno.

Naime, novinari se nisu potrudili pročitati i da je u Podgorici 4. rujna i na Cetinju 5. rujna i u Jasenovcu 13. rujna Porfirije pozitivno govorio i o Crnoj Gori i o Crnogorcima tako da nije istina da on, figurativno rečeno, kani Crnu Goru i Crnogorce gurnuti u more da se utope i nestanu. Sasvim suprotno, o Crnoj Gori i Crnogorcima govori s poštovanjem.

Ali, pošto je ova kolumna zadanog i ograničenog prostora, iskoristit ću priliku da pokažem da patrijarh nije nacionalist i da mislim da nisam pogriješio kada sam na ovome mjestu, odmah nakon izbora za 46. patrijarha odnosno 57. po redu glavara Crkve među Srbima pravoslavnima, što se zbilo u četvrtak 18. veljače u kripti hrama svetog Save na Vračaru, napisao da mi se čini da svjedočimo početku epohalnih promjena i početku procesa velikog relaksiranja u odnosima među državama i narodima.

Novinarska je obaveza saznati i objaviti da su patrijarh i mitropolit rano ujutro odlučili poći automobilom najbliže što se može barikadama i odande krenuti pješke, preko brda

Porfirije je, mnogima koji su mu bliski, dokazao da zna i da želi popravljati i graditi mostove pomirenja i povjerenja.

Tako je u utorak 21. rujna na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu prilikom rukopoloženja u čin đakona Stefana Maksimovića kazao i ove krucijalno važne riječi: ”Crkva nema granica i ne može se poistovetiti ni sa jednom zemljom ili sa bilo kojim narodom”.

Tako, dakle, govori ”nacionalist i velikosrbin” Porfirije Perić. I, znate što: tako je govorio najvažniji koncilski i postkoncilski hrvatski katolički teolog dr. fra Tomislav Janko Šagi-Bunić – da se Crkva i nacija ne smiju izjednačiti!

Naime, da ”kršćanstvo ne može biti poistovjećeno niti s jednom nacijom, nego da je kršćanstvo stvarnost višeg reda, koja prelazi (transcendira) sve narode, sabire svoje članstvo iz svih naroda, stvara zajedništvo druge vrste nego što je nacionalno zajedništvo”, da se ”ne može poistovjećivati kršćanstvo i katolicizam s hrvatstvom”, da se ”ne može govoriti da je Katolička Crkva isto s hrvatskim narodom” (dr. fra Tomislav Janko Šagi-Bunić, ”Katolička Crkva i hrvatski narod”, KS, Zagreb, 1983.).

Porfirije je Srbin, ali on je prije svega i nakon svega – kršćanin. Pravoslavni kršćanin, da, ali kršćanin, braćo i sestre. Kršćanin. Kršćanin onaj koji ne sramoti kršćanstvo, ne može i ne smije biti nacionalist.

Možda će se mnogi umoriti dok čekaju da Porfirije pripitomi srpske nacionaliste.

Neka vam bude jasno: nije ni papi Franji lako s onima koji iskrivljavaju Evanđelje u redovima Katoličke Crkve.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora