Čovjek koji oponira brutalnostima doba koje (pre)življavamo

U Tuzli sam upoznao čudesnog, renesansnog čovjeka, Envera Mandžića. Ovaj tekst ne nastaje zbog njegove temeljne struke, a Mandžić je doktor iz oblasti rudarstva i geologije.

Znanstveni radovi i prilozi simpozijima u Kanadi, USA, Velikoj Britaniji, Portugalu, Španiji, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Finskoj, Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj, promovirali su ga u redovitog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Sa preko 200 stručnih i znanstvenih radova profesor dr. Enver Mandžić postao je i ekspertom Ujedinjenih naroda u odjelu tehničke kooperacije za razvoj.

Akademika Mandžića u mladosti je očarala magija likovnih umjetnosti, pa on strastveno počinje sakupljati i kolekcionirati umjetnine… Posebno ga je ta strast obuzela, kako sam veli, nakon što je na periferiji rodnog grada radio na istraživanjima oštećenja jedne katoličke bogomolje i posjete galeriji ”Branko Šotra” u Stocu i njenom tadašnjem voditelju slikaru Vićencu Popoviću, od kojeg će, uostalom, otkupiti i prve radove…

Mnogo se toga, kao i u drugim sredinama, hujom vremena mijenjalo i promijenilo! Promijenilo se poglavito pučanstvo i njegove navike, nerijetko i na gore?!

Godine 2011. osobnim materijalnim ulaganjima u Univerzitetskoj ulici u Tuzli akademik Mandžić otvara veleljepnu galeriju i muzej ”MG”, koji neće samo skrbiti za slike i skulpture, koje je sakupio i sakuplja u kontinuitetu, nego vrlo brzo postaje stvarni kulturni centar u gradu soli, promovirajući književne, glazbene, tribinske i prošireno medijske sadržaje…

Uz intenzivno drugovanje sa likovnim krugom Tuzle i kolekcionarsku aktivnost Enver je Mandžić u skupini likovnih strasnika, koji pri Bosanskom kulturnom centru pokreću Bijenale minijature, što već dobrano postaje dijelom kulturne tradicije ne samo Tuzle i sjeveroistočne Bosne nego i značajnom pozicijom na mapama kulturno-povijesnog blaga regiona.

Ali svestrana zainteresiranost ove sasvim nesvakidašnje persone ispoljit će se u oblastima kolekcionarstva filatelističkog, numizmatičkog i kartofilskog tipa. U, sad već prebogatim, galerijsko-muzejskim zbirkama akademika Mandžića naći će se i raritetni primjerci starih glačala – pegli, vaga i tegova, znački, medalja i plaketa…

Naći će se u kolekcijama tuzlanskog vrijednoga kolekcionara i zbirke školjki, ukrasnih škatulja, pisaćih strojeva, filmskih kamera Super 8, projektora za film i filmskih montažera Super 8, starih raritetnih knjiga.

Mandžić, koji je autor knjiga ”Tuzla u sjećanju”, ”Hronika Tuzle”, ”Život u Bosni i Hercegovini od 1895. do 1918. na razglednicama”, ”Ogledi, likovne kritike, prikazi i osvrti”, posebno je senzibilno kolekcionirao i razvrstao knjige iz oblasti likovne umjetnosti, afiše i kataloge likovnih događanja, tako da je ta njegova draguljno vrijedna zbirka i golemi materijal za povjesnice likovnih umjetnosti.

Na bjelinama zidnih ploha Mandžićeve galerije posebno mjesto imaju likovne minijature, kojima je i nakon osnivanja tuzlanskog Bijenala minijature postao još i većim privrženikom i propagatorom, ali sad u prostorima vlastite galerije.

Pišući o Mandžiću kolekcionaru i strasniku likovnosti ugledni bosanskohercegovački pripovjedač, pjesnik i dramatičar Nijaz Alispahić zapisuje: ”Svoju pripovijest o kolekcionarstvu Mandžić počinje pričom: ‘Događaj u koji bijah upleten zbog struke kojom sam se bavio, a bijaše vezano za božji hram, za crkvu u Dubravama, prema Brčkom, na kojoj se na zidovima pojaviše pukotine od temelja do krova. Rješenje sam našao brzo. Gvardijan franjevačkog samostana u Dubravama, fra Franjo Stjepanović, pokoj duši njegovoj, kao nagradu za obavljeni posao dade mi dvije slike Ljube Laha ‘Zima’ i Davora Runtića ‘Apstrakcija’…”.

U Tuzli sam upoznao čudesnog, renesansnog čovjeka, Envera Mandžića. Ovaj tekst ne nastaje zbog njegove temeljne struke, a Mandžić je doktor iz oblasti rudarstva i geologije

O Mandžiću su pisali brojni autori, a fascinaciju njegovim zbirkama pokazuje iz dana u dan, osim povjesničara umjetnosti, kipara i slikara i brojna publika ne samo iz Tuzle i BiH nego i čitavog regiona, a i sama galerija ”GM”, pravo remek-djelo akademika Zlatka Ugljena, primamljiva je za svakog onoga koji inklinira ljepoti i duhovnosti.

Iako bi po temeljnoj vokaciji pisanje povjesnica i kronoloških prikaza o nastanku pojedinih gradova i naseobina uopće, trebalo pripadati čitavom spektru znalaca iz drugih oblasti, kolekcija dokumenata o nastanku i razvojnicama grada Tuzle, pretočena u knjigu ”Hronika Tuzle” sa podnaslovom ”Vrijeme, događaji i ljudi”, akademika Mandžića eksponira kao gotovo jedinog stvaraoca koji je rodnom gradu, njegovoj čaršiji, centru i okolici posvetio knjigu, kao svijetli trag o civilizacijskim kontinuitetima ovih prostora.

Ta iznimno zanimljiva kronika plijeni podjednako izvrsno ispisanim tekstom imperijalnog stila, kao i mapama, fotografijama, preslicima dokumenata. U njoj je akademik superiorno i popularno, ali i znanstveno potkrijepljeno zborio o kontinuitetima urbanosti tuzlanskoga stratuma.

Kako sam i sâm redateljskim putovima često bio vezan za Tuzlu, kada danas kročim njenim ulicama i trgovima vidim da to nije isti grad od prije četrdeset godina… Mnogo se toga, kao i u drugim sredinama, hujom vremena mijenjalo i promijenilo! Promijenilo se poglavito pučanstvo i njegove navike, nerijetko i na gore?!

Jedna od pojava za pozitivnu marginu ovoga grada je nevjerojatna i istrajna upornost za kolekcionarstvo akademika Mandžića.

U vremenima kada se duhovno sve više povlači pred materijalnim jedan vrijedni Tuzlak svojim kolekcionarstvom oponira svim brutalnostima doba koje (pre)življavamo.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva
    •  Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost

> Svi tekstovi ovog autora