Ekologija kao put svetosti

Nesporno je da je eksploatirajućem stavu prema prirodi, koji nam danas svima radi o glavi, pridonijelo i iskrivljeno biblijsko učenje o stvaranju u okviru kojega se stoljećima ono biblijsko ”Sebi podvrgnite zemlju!” (Post 1,28) tumačilo u smislu ljudskog gospodarenja, posjedovanja i dominacije nad prirodom, što je opravdavalo njezino bezobzirno iskorištavanje i uništavanje.

To pogrešno tumačenje, istina, više ne nalazimo u teološkim spisima. Čovječanstvo nije gospodar prirode već Božji partner, kojemu je povjerena odgovorna zadaća njezina očuvanja i njegovanja. Logiku dominacije istisnula je logika uzajamnosti. Oskvrnuće stvorenja ravno je čak bogohuljenju jer Bog po Duhu Svetomu prebiva u stvorenju.

No od zaokreta u teološkim spisima bez zaokreta u svijesti kršćana, za što je potrebno možda i više vremena nego što ga imamo, bit će malo koristi. A upravo bi kršćani morali biti među prvim zagovornicima razvoja zasnovanog na socijalnoj ekologiji koja, tražeći uzajamnost čovječanstva i prirode, smjera pravednoj raspodjeli bogatstva na zemlji, odnosno uzajamnosti bogatih i siromašnih.

Kao izazov i nada, pred nama se ipak pomalja lik sestre Dorothy Stang u čijem su životu borba za socijalnu pravdu i zaštitu okoliša postali jedno.

Rođena 1931. u Daytonu (SAD) u brojnoj irskoj katoličkoj obitelji, Stang pamte kao radosnu djevojčicu, koju je krasila sućut za siromašne i nesretne. Privučena jednostavnošću i usredotočenošću na služenje siromašnima sestara Notre Dame de Namur, čiju je Julienne High School pohađala, postaje 1948. jedna od njih.

Kroz dvije godine novicijata sprema se za učiteljski poziv u skladu s primarnim poslanjem sestara Notre Dame de Namur, kongregacije osnovane 1804. u Francuskoj, a to je obrazovanjem mladih, napose siromašnih.

Sanja o misionarskom radu u Kini, no politička zbivanja 1949. to onemogućuju. Sestarsku i učiteljsku službu započinje u predgrađu Chicaga. Nakon dvije godine premještena je u Arizonu gdje ostaje 16 godina.

Na ukopu ”mučenice prašume” skupila se sva politička vrhuška Brazila, no o njihovoj iskrenosti svjedoči to da je nalogodavac ubojstva, moćni veleposjednik, slično kao i izvršitelji, pušten na slobodu u revidiranom sudskom procesu

Uz školske obveze posvećuje se radu s useljeničkim meksičkim radnicima izručenim neljudskim uvjetima rada na američkim farmama. Spoznaje da mora učiniti sve da tim potlačenim radnicima pomogne povratiti ljudsko dostojanstvo i sigurnost.

Tri događaja odsudno obilježavaju ostatak njezina života. U znak solidarnosti s tamošnjim kršćanima, sestre Notre Dame de Namur 1962. šalju u Brazil prvu skupinu misionarki.

Otvarajući Crkvu svijetu, II. vatikanski koncil kršćane podsjeća da su pozvani ne suditi nego služiti svijetu, dijeleći nade i strahove svih ljudi. Uzimajući ozbiljno Isusovu solidarnost s isključenima, tek stasala teologija oslobođenja razotkriva da se kršćansko spasenje tiče cjelokupnog čovjeka uključujući tako u sebe i ekonomsko i političko oslobođenje.

U duhu Koncila i teologije oslobođenja Stang se 1966. priključuje drugoj misionarskoj skupini koju njezine sestre šalju u Brazil.

Misionarski rad Stangove započinje na sjeveroistoku Brazila u Coroati. Umjesto očekivanoga, nastave u župskoj školi, s drugim sestrama prvenstveno pomaže osnivanje bazičnih crkvenih zajednica.

Razjedinjeni siromasi bili su lak plijen tlačitelja. Okupljeni i ujedinjeni u bazičnim crkvenim zajednicama oko euharistije i Božje riječi, svjedočki su prakticirali autentični kršćanski život, utemeljen na jednakosti, solidarnosti i molitvi, kao alternativu i otpor tlačiteljskim društvenim strukturama.

No razmjere zastrašujuće zbiljnosti tlačenja i siromaštva u Brazilu Stang spoznaje tek kroz posjete zabačenim selima oko Coroate. U školsku i vjerničku pouku od tada uključuje pouku o temeljnim ljudskim pravima. Već je to bilo dovoljno da je veleposjednici, tvorci socijalne bijede u Brazilu, prokažu kao osobu koja stvara nevolje.

Unatoč tome, zajedno sa sestrama, Stang odvažno poučava siromašne farmere prisiljene na robovski rad na veleposjedničkim farmama o njihovim temeljnim pravima: na osnovno obrazovanje, na posjedovanje zemlje, na pravedne tržišne cijene, na sindikalno organiziranje…

Nadu brazilskih bezemljaša i siromaha 70-ih godina prošlog stoljeća raspiruje početak koloniziranja Amazonije, područja drevnih brazilskih prašuma. Svima koji se onamo presele vlada obećava zemlju.

Dijeleći usud bezemljaša i siromašnih, Stang kreće u Amazoniju. Posredujući između indijanskih starosjedilaca, koje susreće prvi put, i doseljenika, sa sestrama iznova osniva bazične zajednice, tijesno surađujući s Pastoralnim povjerenstvom za zemlju, koje su utemeljili brazilski biskupi u svrhu zaštite prava bezemljaša i siromašnih.

No vladino obećanje u Amazoniju ne privlači samo bezemljaše i siromašne nego i beskrupulozne pljačkaše spremne učiniti sve da se domognu što je moguće većeg profita.

Pod zupčanike pljačkaškog saveza drvne mafije, stočara i veleposjednika uzgajivača soje, oslonjenog na naoružane plaćenike i korumpiranu vlast, ne dolaze samo starosjedioci i doseljenici nego i drevne brazilske tropske prašume, biološki najraznovrsnije svjetsko stanište i pluća planeta Zemlje.

U Amazoniji se u svoj jasnoći razotkriva neraskidiva povezanost između tlačenja siromašnih i uništavanja prirode odnosno socijalne nepravde i ekološkog kriminala.

Pred nemoćnim starosjediocima i doseljenicima na tisuće puta odigravao se isti scenarij: Mašući krivotvorenim vlasničkim listovima, koje korumpirani notari priznaju, drvni mafijaši prisvajaju velika područja Amazonije na kojima nemilice sijeku tropske prašume, izvozeći potom skupocjenu drvnu građu u SAD, EU i Aziju.

Ako pri devastiranju prašume naiđu na posjede malih farmera ili indijanske starosjedioce, drvni mafijaši na njih šalju naoružane plaćenike. Starosjedioce protjeruju bez razgovora, a male farmere zastrašivanjem kušaju prisiliti na prodaju posjeda u bescjenje.

No pokažu li se nespremni na ”dogovor” i njih čeka protjerivanje, a one baš tvrdoglave svirepo smaknuće. Plaćenici ne prežu čak niti od mučenja i ubijanja svećenika koji podržavaju male farmere. Taj prljavi posao ponekad odrađuju i korumpirani policajci.

Kao izazov i nada, pred nama se ipak pomalja lik sestre Dorothy Stang u čijem su životu borba za socijalnu pravdu i zaštitu okoliša postali jedno

Zemlja potom dolazi u ruke stočara – od 2004. Brazil je najveći izvoznik govedine na svijetu – a potom u posjed velikih uzgajivača soje – Brazil će uskoro postati vodeći svjetski proizvođač soje – što zbog korištenja vapna, pesticida i herbicida zemlju i vodu Amazonije čini nepovratno zagađenom.

Starosjedioci i mali farmeri ne samo da nemaju koristi od dobiti koju nepravedno stiče pljačkaški savez drvne mafije, stočara i veleposjednika uzgajivača soje, nego doslovce ostaju i bez svoga staništa, same Amazonije!

Posljednjih 40 godina posječeno je 20 posto brazilske tropske prašume odnosno više nego u prethodnih 450 godina, dakle, od dolaska prvih europskih konkvistadora, što i nije začuđujuće jer drvosječe u 30 sekundi posijeku više nego mali farmer za 30 godina.

Prema realnim procjenama, u narednih 20 godina bit će posječeno još 20 posto prašume što će za posljedicu imati raspad njezina ekosustava, a i bez toga je Brazil već jedan od najvećih svjetskih proizvođača stakleničkih plinova.

No svijet i dalje nijemo promatra uništavanje pluća planeta Zemlje!

Sučeljena s uništavanjem prašume i protjerivanjem starosjedilaca i doseljenika Stang se, međutim, odvažila na akciju.

Zahvaljujući studiju ekologije, prava, teologije stvaranja i održivih tehnika obrađivanja, ali i obiteljskom iskustvu – obitelj Stang je većinu hrane proizvodila sama poštujući zemlju – Stang je ne samo prozrela povezanost ekološkog kriminala i socijalne nepravde nego i osmislila novi model razvoja spasonosan za Amazoniju.

Bez oklijevanja je zabacila model grabežljivaca, prevladavajućih u Amazoniji, koji za cilj isključivo imaju zgrtanje bogatstva u korist ionako bogatih klika po cijenu smrti i prašume i osiromašenih ljudi.

Umjesto njega, Stang je zagovarala i prakticirala razvojni model socijalne ekologije utemeljen na uzajamnosti doseljenika i prašume, uz zahtjev raspodjele bogatstva na male poljoprivredno-šumarske zadruge.

Putujući Amazonijom s glavom u torbi, poučavala je male farmere kako će živjeti od zemlje, ali po uzoru na starosjedioce u skladu s prašumom, povezujući ih u snažne i ekološki svjesne zajednice, sposobne oduprijeti se veleposjedničkim i špekulantskim klikama koje svojataju njihovu zemlju.

Iako su je potvarali da je teroristkinja, Stang nije huškala ljude već ih je upoznavala s postojećim zakonima kako bi mogli iskoristiti svoja prava. U raspravama je znala napamet navesti bilo koje mjesto iz brazilskog ustava ili zemljišnih zakona.

Surađivala je s brazilskom agencijom za zaštitu okoliša (IBAMA). Prezir s kojim su je kao ženu dočekivali u javnim uredima pobjeđivala je svojom odrješitošću i hrabrošću.

Tako je 2004. prešla tisuću milja da bi u Brasiliji pred kongresnim vijećem svjedočila protiv veleposjednika, koji rade protiv prašume i održivih farmi, spominjući njihova imena čime je izravno ugrozila svoj život.

Unatoč skepsi mnogih, njezina gesta, ravna odvažnosti starozavjetnih proroka, polučila je uspjeh: 600 obitelji dobilo je po 250 rala zemlje pod uvjetom da 20 posto iskrče za obradu, a ostatak čuvaju kao zakonsku šumsku pričuvu.

Oslanjajući se na svoj Projekt održivog razvoja (PDS), Stang počinje tražiti ustanovljenje trajne federalne rezerve zemlje za siromašne farmere i bezemljaše iz koje bi dobivali zemlju za održive farme koje bi im, ujedinjene u mrežu zemljoradničkog poslovanja, osiguravale život bez ugrožavanja prašume.

Otvarajući Crkvu svijetu, II. vatikanski koncil kršćane podsjeća da su pozvani ne suditi nego služiti svijetu, dijeleći nade i strahove svih ljudi. Uzimajući ozbiljno Isusovu solidarnost s isključenima, tek stasala teologija oslobođenja razotkriva da se kršćansko spasenje tiče cjelokupnog čovjeka uključujući tako u sebe i ekonomsko i političko oslobođenje

Središte njezinih nastojanja godine 2005. postaje Parcela 55, područje nedaleko od Anapu u saveznoj državi Pará u kojemu je živjela od 2000.

To je područje željela dobiti od države za održive farme, no i prije nego se znalo kome će pripasti područje, na njemu je započela ilegalna sječa prašume.

Pokušavajući to spriječiti, Stang je izgubila svoj život, uvrstivši se u niz od najmanje 722 farmera ubijena od 1971.

U subotnje jutro 12. veljače 2005. Stang su, tu 73-godišnju staricu, u prašumi presrela dva plaćenika.

Na upit gdje joj je oružje pokazala im je Bibliju iz koje im je, moguće predosjećajući što će uslijediti, pročitala iz Govora na gori: ”Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi!” (Mt 5,6). Plaćenici su odgovorili ustrijelivši je sa šest hitaca.

Njezina krivnja bio je san i rad za drugačiju Amazoniju koja će pripadati svima, u kojoj će svi imati pravo na život i zemlju, u kojoj vrhunski zakon neće biti sila i požuda za dobiti nego mir kao plod pravednosti, zapravo zalaganje za Amazoniju koja će biti anticipacijski znak Božjeg kraljevstva, područje bez tlačenja i dominacije, u kojemu vlada pomirenost i partnerstvo između Boga, čovjeka i prirode.

Na ukopu ”mučenice prašume” skupila se sva politička vrhuška Brazila, no o njihovoj iskrenosti svjedoči to da je nalogodavac ubojstva, moćni veleposjednik, slično kao i izvršitelji, pušten na slobodu u revidiranom sudskom procesu.

Iako je predsjednik Silva u veljači 2006. proglasio 6,5 milijuna hektara prašume zaštićenom zonom, ne uvrstivši u nju spornu Parcelu 55, ipak nema naznaka korjenitih promjena u Amazoniji.

Nama kao proročka opomena ostaje poruka koju je Stang nosila ispisanu na svojoj majici – ”Smrt šume je kraj našega života!” – i nada da će njezina mučenička krv postati sjeme novih kršćana koje će krasiti djelatna proročka odvažnost iznikla iz ekološke svijesti i osjetljivosti za socijalnu nepravdu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Mistika zemlje u životu Alfreda Delpa
    •  Aristides de Sousa Mendes na putu građanske hrabrosti
    •  Pobratimstvo mistike i politike u životu Daga Hammarskjölda
    •  Zaokret prema miru u sjeni nuklearne katastrofe
    •  Čitati ga valja i danas: testamentarne misli Amosa Oza
    •  Pokajanjem do pomirenja po uzoru na Franka Buchmana
    •  Estetika kršćanskog u stvaralačkom opusu Navida Kermanija
    •  Stijenj Evanđelja zapaljen u rudarskoj jami
    •  Mirovno revolucioniranje religija i Abdul Ghaffar Khan
    •  Potraga za novim obličjem Crkve i Dorothy Day

> Svi tekstovi ovog autora