Kao da je netko pisao upute za blokadu patrijarha Porfirija

Pred napetim smo tjednom. Počinje Europrajd u glavnom gradu Srbije. Faktura za izvedbene i druge troškove (policijski, sanitetski itd.) je već ispostavljena patrijarhu. Ima Srbija da se totalno pederiše, plaši nas ekstremna desnica…

Hoće li iduće subote, za kada organizatori najavljuju Paradu ponosa, ili prije toga, biti organizirane ulične borbe, hoće li svoj doprinos dati i nogometni huligani pušteni s lanca, kako će predsjednik Vučić zaključiti sedmicu, hoće li pasti zabrana… ne mogu da vam najavim, nisam vidovit, ali pošto umem da čitam neke znakove vremena jedno znam: postoji ekipa koja bi rado htjela vidjeti razbijenog Porfirija.

Danas ću vam iznijeti neke važne aspekte plana da se, jer se i tako može gledati na razvoj događaja, opstruira patrijarha, blokira Porfirija.

Prvo što se već jučer počelo događati je glasnost onih koji će Porfiriju nastojati ispostaviti račun i za crkveno odlikovanje ratnog zločinca Vojislava Šešelja.

Naime kaj, Eparhija novogračaničko-srednjozapadnoamerička Srpske Pravoslavne Crkve dodijelila je odličje Svetog vladike Mardarija vođi radikala Vojislavu Šešelju, priopćila je Srpska radikalna stranka, a mahom preuzeli svi mediji gotovo kao vijest dana.

Ali to nije neka važna crkvena vijest. Nije to, recimo, kao da je Sveti Sinod nekoga odlučio odlikovati. Više bi to bilo kao da vas gradonačelnik Miro Bulj pozove u Sinj na arambašiće, nego da vas Gradsko vijeće Sinja uvede u počasno građanstvo (ispričavam se Sinjanima, sjetio sam se Bulja jer sam ga vidio kako se u subotu u Zagrebu slika s antiglobalistima koji bi, pod A, Hrvatsku izvukli iz Svjetske zdravstvene organizacije), a kamoli, štajaznam, da vam Zoran Milanović zakači jedan od onih ordena koje vješa na zločinačka prsa iz bratskog herceg-bosanskog Hrvatistana.

To što ratni zločinac Šešelj melje (podsjetimo: Vojislav Šešelj je 2018. osuđen na deset godina zatvora od strane Haškog suda zbog poticanja na progon, deportaciju i prisilno raseljavanje Hrvata u vojvođanskom selu Hrtkovci 1992. godine), jer kaže da je pomirio pravoslavne Srbe u Americi, Kanadi i Australiji, su zgodni štosovi, ali nemaju veze sa stvarnošću: Srpska Pravoslavna Crkva je sama, bez Šešelja, tamo do 1992. sanirala tada postojeći raskol, smirila svađe (četnika, ljotićevaca, nedićevaca e tutti quanti) i onda je reorganizirala svoje sjevernoameričke eparhije.

Dakle, pričekajmo, još nisam pročitao obrazloženje tog odlikovanja, ali crkvena pravoslavna glava koja tako nešto dogovara i odlučuje potpisati, pa taman stiglo s radnog stola vladike Longina (Third Lake kod Čikaga, savezna država Illinois) odnosno s nekog sjela u tamošnjem manastiru Nova Gračanica, gađa patrijarha Porfirija, pa rekao bih, u ono koljeno koje je ostalo zdravo nakon što mu je prvo gađao episkop banatski Nikanor.

A to je onaj koji ne poštuje crkveno uređenje, tuđu eparhiju, dolazi galamiti patrijarhu ispod prozora i žali što nema oružje da puca po vladarima u Srbiji. Nikanoru nisu sve daske na broju i to se vidjelo još prije njegova bijega s mjesta gornjokarlovačkog episkopa 1995., kada je širio nemir. O tom potom, ali lik je, mislim, zreo za prinudnu mirovinu.

Kada često pišem da uopće ne zavidim patrijarhu, da se na trenutke čini da je bačen na leđa konja koji se našmrkao heroina, imam na umu baš situaciju kao jučerašnju: da Porfirije iz medija sazna da neki njegov sabrat u Saboru SPC-a odlučuje odlikovati Šešelja, kojeg mi, Porfirijevi sugrađani u Hrvatskoj, znamo po nedjelima, a Srbija sada i po nevažnosti i skoro pa anonimnosti.

Taj koji nebitnog Šešelja vraća u život, taj koji mu ukazuje ovakvu pažnju, i kada se ljudi pitaju da nije možda i Porfirije gej – kako to (vele) da se ne javlja kada stižu ovi koji s penisa i s mitrama na glavu vješaju krst i psuju Boga i vjernike – kao da piše priručnik za uklanjanje patrijarha.

Znamo da bi mnogi likovali da ekstremna desnica baci kamen na Porfirija, da mu se narod masovno, najmasovnije, dogodi ispred patrijaršije: ovi raskolnici artemijevci, plus ovi iz dna kace Nikanora, plus Dveri Boška Obradovića, plus you name it, i da mu, jer i to se događa u svijetu (eno vam tamo isključene i ekskomunicirane bivše fratre u Hercegovini, oni dalje ordiniraju i ne priznaju ni biskupa ni Papu), ne dopuste ulazak u vlastiti hram, ali da teren, hotimice ili nehotice, pripremaju arhijereji, to mi miriše, najmanje, na sabotažu uoči planiranog puta Porfirija u SAD i govori mi o neredu koji traži ozbiljno pospremanje.

Mogu se još samo načuditi nepromišljenosti vladike bačkog koji je, hm, predao to niže rangirano crkveno odlikovanje čime se potvrdila točnost jedne neformalne Porfirijeve digresije pred studentima kada je figurativno rekao da, nažalost, svaka baraba može dobiti ili ima orden.

Neka, ipak, patrijarhova koljena ostanu zdrava, neka ima snagu predvoditi Crkvu koja traži i treba biti reevangelizirana, neka ovaj scenarij možebitnog plana za njegovim neutraliziranjem ne zasjeni i onemogući pravog i jedinog Porfirija. Nema dva Porfirija, ja poznajem samo jednog.

Patrijarh je proteklih dana u Hrvatskoj rekao vrlo važne i ljekovite poruke: u subotu u Jasenovcu i u nedjelju u selu Medak kod Gospića. Oba ta mjesta su obilježena, u intenzitetima i pod vlastima koje ne smijemo uspoređivati, zločinima nad Srbima. Jasenovac je simbol genocida počinjenog nad njima za trajanja NDH, u akciji ”Džep ’93” (u kojoj još postoje kontroverze, na primjer, jesu li se i kojim intenzitetom sukobile hrvatske snage i s pripadnicima kanadskog bataljuna UNPROFOR-a), pravomoćno je utvrđeno da su se dogodili zločini nad srpskim civilima.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću je objavila i pojasnila, na primjer, da je Mirko Norac proglašen krivim za propuštanje poduzimanja nužnih radnji potrebnih kako bi se spriječilo da njemu podčinjeni pripadnici 9. motorizirane gardijske brigade ubiju četiri civila i jednog zarobljenog srpskog vojnika te je osuđen na zatvorsku kaznu.

Tijekom dokaznog postupka je utvrđeno da su zapovjednici neposredno podčinjeni Mirku Norcu izdali zapovijed da se vojnicima da eksploziv kojim mogu minirati kuće te da se 40 leševa organizirano preveze, baci i zatrpa u septičku jamu kuće u predgrađu Gospića. U septičkoj jami pronađeno je 11 tijela, od kojih je njih šest nakon DNA analize identificirano kao žrtve iz Medačkog džepa.

Presudom br. K-rz-1/06 Županijski sud u Zagrebu je nedvojbeno utvrdio da je pokojna Boja Pjevač, žena u dobi od 68 godina, ubijena u inkriminirano vrijeme u zaseoku Miščevići, od strane pripadnika specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova te da je s male udaljenosti pogođena u glavu s leđa. Prijatelj sam, poznajem advokata Dragana Pjevača i taj sam zločin morao ovdje spomenuti.

Mom prijatelju Draganu Pjevaču, čija je majka Boja ubijena u toj akciji HV-a ili Jovanu Beriću (jer Marija i Radivoj Berić, njegovi roditelji, likvidirani su iz vatrenog oružja na pragu svoje kuće u Varivodama, 28. rujna 1995. godine, 50 dana nakon Oluje), želim opet kazati da ima nas u Hrvatskoj koji ratne zločine nakon Oluje i, općenito, u Domovinskom ratu, ne nazivamo ”mrljama” jer samo budala to može činiti.

A budalama, na našu veliku žalost, obiluju ne samo Hrvatska već i druge zemlje u regiji. Naročito u Srbiji.

Žao mi je za tu njihovu bol. I mislim da ju mogu nekako dokučiti jer moja mama žali za izgubljenim (nestalim) sinom i zato jer su mi u srcu jako prisutni i svi oni koji su stradali od srpske ruke. S vama sam i zato jer ne mogu pojmiti zločin, relativiziranje zločina ili veličanje zločinaca i zločinačke politike.

Želim, Dragane i Jovane, da znate da u Hrvatskoj imate srodnih duša. I da nismo svi hulje.

U manastiru Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, u kojem je patrijarh SPC-a služio liturgiju zajedno s episkopom gornjokarlovačkim Gerasimom, okupio se u nedjelju veliki broj vjernika iz cijele Like, koje je Porfirije pozvao da prizivaju mir Božji, koji znači ”mir sa sobom i sa svima oko nas”, javlja SNV.

”Molili smo za sve nevino postradale u Metku i Lici u nesretnim i nepotrebnim sukobima i ratu”, kazao je Porfirije i ocijenio kako se ne čini dovoljno da te rane zacijele.

O ovom Porfiriju želim progovoriti i svjedočiti, o patrijarhu mironoscu i mirotvorcu iza čijih leđa se pokušava narušavati istinski kršćanski diskurs koji grli i Srbe i Hrvate.

”Mi kršćani moramo biti odgovorni za sve, bez obzira što drugi nisu i što ćemo ponekada biti krivo tumačeni”, rekao je u Lici dodavši da se pravoslavni vjernici moraju moliti za svoje protivnike, jer molitva za njih vodi k simpatiji i ljubavi prema njima.

Porfirije je samo proširio riječi s liturgije u Jasenovcu gdje su se u subotu komemorirali jasenovački novomučenici. ”Neka Bog da kako bi molitvama Svetih Novomučenika Jasenovačkih mir Božji, ljubav i radost došli među sve nas ovde sabrane i sve druge ljude. Neka mir svetoga Vukašina donese mir Božji da bude sa svim ljudima dobre volje, ali i među onima koji nisu dobre volje da se molitvama Svetih Novomučenika Jasenovačkih odobrovolje”, rekao je.

Zašto nas, pak, treba smetati što Sveti Sinod s patrijarhom na čelu zagovara brak muškarca i žene? Zar papa Franjo možda drugačije od toga govori? Zašto ne čujemo i ove riječi: ”Crkva Hristova poštuje bogom darovanu slobodu svakog ljudskog bića i zato je protiv svakog oblika nasilja, javnog žigosanja i progona bilo koga. Zlo se ne leči i ne pobeđuje nasiljem, nego se na taj način samo umnožava”.

Ma koliko god se neki novinari, ima ih dabome u Srbiji, a ima ih i u Hrvatskoj, trudili dokazati da je patrijarh “Vučićev čovjek” (Robert Bajruši, Jutarnji list), da ”koristi identični rečnik predsjednika Vučića” (Dejan Kožul, Novosti SNV-a) – halo?!, pa nije Porfirije prije tri godine kandidirao Beograd i lobirao da ugosti Europrajd niti je on iz opozicije onomad mlatio sudionike Parade ponosa! – ja vam kažem da Porfiriju nitko ne nosi glavu.

Elem, dok je patrijarh u Hrvatskoj molio za nevine žrtve, dok zagovara mir, dijalog i bratstvo, pomirenje prije svega, netko u episkopatu SPC-a veliča Šešelja. Da, to je šokantno, ali i to ćemo svi zajedno, mi dobronamjerni prevladati.

Moramo, nema nam druge.

A patrijarh će se već očitovati. Znam to. Kako i kada, prepustimo njemu.

Mi učinimo ono što moramo, da sve ratne rane konačno zacijele.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora