Može li 25. obljetnica usprkos MEĐUTIM biti i prekretnica?

Prošle sam godine u kolumni povodom Spomen dana mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja napisala: ”Dva desetljeća ljudi iz mirovnog pokreta drže nogu u vratima, da se taj dio naše povijesti sačuva. Nastojimo dovući političare na obljetnice. Proglašen spomen dan! Uspjeh!? Može biti. Bit će kada postane nacionalni praznik proslave mira!” Ove godine dodajem – i poticaj za nastaviti graditi izgradnju miroljubivog, solidarnog, kreativnog suradničkog zajedništva!

Je li ovogodišnja proslava, obilježavanje 25. obljetnice Dana mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja kretanje u tom smjeru? Ohrabruju iskorak iz prešućivanja i još nekoliko stvari.

Grad Vukovar je inicijator svečane akademije na koju su pozvani, odazvali se i državnički korektno sudjelovali u svečanosti, bez skretanja s teme niti međusobnog optuživanja, i predsjednik države Zoran Milanović i visoki predstavnici Vlade (uključujući ministra obrane Marija Banožića) te Hrvatskog sabora.

S obzirom na animozitet političkih opcija gradonačelnika Ivana Penave, odnosno Domovinskog pokreta i vladajućeg HDZ-u, to je poduhvat koji je iziskivao pregovaranja i, kako izgleda, uspjelo se izbjeći otvoreno stranačko prisvajanje svečanog događaja (iako ne i stranačke samohvale, odnosno pozivanja na odgovornost stranke na vlasti).

Želim vjerovati da se radi o uloženom naporu uključenih da uvaže mirotvorni etos događaja kojeg su odlučili obilježiti. Ohrabruju me riječi koje je izrekao svaki govornik na ovoj svečanoj akademiji – zahvalnost ”svima koji su pridonijeli mirnoj reintegraciji”.

Ohrabruje, također, što je na inicijativu Grada Vukovara u holu Hrvatskog doma u kome je održana svečana akademija postavljena i izložba povodom 25. obljetnice, ”Koraci mira”, koju je izradila Gradska knjižnica Vukovar u suradnji s Gradskim muzejom Vukovar, Srpskim kulturnim centrom Vukova i dvjema mirovnim organizacijama, Europskim domom Vukovar i Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek. Ta će izložba obići vukovarske srednje škole, već je dogovoreno da će još ovog mjeseca biti postavljena i u Gradskoj knjižnici u Osijeku i obići nekoliko osječkih srednjih škola.

Važno je što je na nacionalnim televizijama bilo više različitih informativnih priloga; što je HRT snimio i emitirao dokumentarni film ”Izabirem Vukovar” – životne priče srednje i mlade generacije Vukovarki/aca; što je dan uoči obljetnice u organizaciji Europskog doma Vukovar i FES-a, taj film prikazan u Vukovaru, a posjetitelji koji su dupke ispunili salu, uključujući mlade iz Srbije, imali su priliku razgovarati s protagonistima; što je SNV diljem Hrvatske postavio velike bilbord čestitke povodom 25. obljetnice mirne reintegracije…

Važno je što poruka koja posredstvom svih tih različitih obilježavanja pristiže u javni prostor, govori afirmativno o vrijednom (i povijesnom) doprinosu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, završetku rata i prekretnici k miru. Ali i što istovremeno nije prešućeno, nego je ukazano da sam proces integracije ljudi, izgradnje međuetničkog povjerenja i suradnje nije dovršen, da još ima puno i frustracija i boli.

Na to su u svojim izjavama upozorili akteri same mirne reintegracije, Vesna Škare Ožbolt, Ivan Vrkić i Joško Morić. Predsjednik Milanović se osvrnuo na činjenicu da na svečanoj sjednici nema predstavnika Srba. Iako smo na taj put iskoračili još prije četvrt stoljeća, sporo se krećemo.

Opterećuje nas perpetuirano pothranjivanje doživljaja međuetničkog sukoba i prijetnje od eskalacije koja uglavnom dolazi od nositelja političke moći. Nedostaje pažljivost i krajnja odlučnost da se okončaju zloupotrebe ratnih stradanja i rana kako bi one mogle zacijeliti, jer se ovako otvorene prenose i traumatiziraju mlade naraštaje.

Upravo su to i ključni razlozi zašto je mirna reintegracija prešućivana od političkih elita, zašto je nema u udžbenicima niti u postavi Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru, zašto se naši najviše rangirani političari tek rijetko usude pohvaliti na međunarodnoj političkoj sceni kako imamo know how. Jer logično slijedi pitanje o učincima mirne integracije teritorija i institucija na integraciju i međuetničku suradnju stanovništva.

Može li 25. obljetnica usprkos MEĐUTIM biti i prekretnica?

Radi odgovora na pitanje može li 25. obljetnica usprkos MEĐUTIM biti i prekretnica treba se vratiti na početak: mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja smatra se najuspješnijom mirovnom misijom UN-a ikada.

Upravo zato što je POBJEDA MIRA (razumom) postignuta na mjestu herojskog otpora, gdje su stradanja i zločini bili preteški – ona je vjerodostojna. Sve analize ukazuju da je okvir dala tadašnja vojno-politička situacija u kojoj je interes obiju strana bio mirovni sporazum.

A da je postignuta zajedničkim naporom – političkim vodstvom predsjednika Tuđmana i od njega izabranog tima; procesu reintegraciji posvećenih predstavnika lokalnog srpskog stanovništva; dobrim mandatom UNTAES-a i odličnim upravljanjem generala Jacquesa Kleina; doprinosom mirovnih aktivista i aktivistica iz Hrvatske, Srbije i međunarodnim, podrškom vjerskih zajednica te osobito htijenjem i hrabrošću tisuća i tisuća žena i muškaraca. Oni su nakon krvavoga sukoba, toliko izgubljenih života i nepoznatih sudbina svojih najbližih bez osvete prihvatili i iznijeli mirovni proces. 

Ta prilika koja se otvorila bila je tako izuzetna da sam dala otkaz (bila sam voditeljica Odjela dijagnostike na klinici za nuklearnu medicinu i patofiziologiji u Osijeku) kako bih mogla svo svoje vrijeme i energiju posvetiti mirovnom procesu – posebno podršci ljudima.

Iz prve ruke znam o tome kako je upravo ljudski faktor bio ključan – posvećenost, entuzijazam, kreativnost i hrabrost onih koji su sudjelovali u tom procesu na svim razinama. O tom iskustvu sudionici govore kao o dragocjenom životnom razdoblju. O tom poduhvatu bi mogla biti snimljena fantastično zanimljiva i slojevita serija.

Od serije su puno važnije dvije stvari. To iskustvo treba prenijeti mladima i tome se iskustvu treba vratiti kako bismo obnovili i ponovno pokrenuli procese integracije i jačanja međuetničkog povjerenja i suradnje.

Potrebna je politička volja i hrabrost nositelja nacionalne i lokalne političke moći da u prvi plan stave suradnju na rješavanju prepreka jačanju međuetničkog povjerenja. Prekretnicu je moguće postići iskazivanjem dobre volje i velikodušnosti (primjerice, velikodušno bi bilo ostaviti mogućnost ćiriličnih natpisa u Vukovaru sada kada to nije više pravo; surađivati u iznalaženju modela obrazovanja koji će omogućiti njegovanje srpske kulture, a da se pri tome izbjegne separirajući učinak na mlade).

Time bi, iako s dvadesetogodišnjim zaostatkom, političke elite počele pridonositi procesima mirne reintegracije umjesto da su i dalje ometajući faktor. Jer usprkos tih svih ”MEĐUTIM” koji nam političari isporučuju, mirovni proces živi i sada je već u rukama mlade generacije.

Priče običnih ljudi govore o tome kako niti nevidljivog – ili bolje neprepoznatog, društvenog tkanja opstaju, jačaju, šire se, daju sigurnost, zadovoljstvo, povezuju sa životom. Gdje bi nam bio kraj da taj proces ima i političku potporu!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Učitelji su ključ – Sukob kao prilika
    •  Dijalog oko roda Što ja znam, kako razumjevam rod?
    •  Radost i politike nenasilja
    •  Pridonosim li prepoznatljivosti emancipirajuće božanskog?
    •  15 godina mirovne nagrade ''Krunoslav Sukić''
    •  Prestanite za ime Boga! TREĆI PUT POSTOJI!
    •  Osječki Černobil – bitka nije dobivena, borba tek predstoji
    •  Građanima nisu jasni vidovi strukturalnog nasilja na djelu
    •  Mirotvorstvo na nišanu – treba nam prekretnica
    •  Iznenadne strahote u Srbiji i obrazovanje za mir

> Svi tekstovi ovog autora