Sve je gore samo kod nas nema rata

Sve mi je teže pisati o političkim dešavanjima u Bosni i Hercegovini jer me uoči bilo koje rečenice koju bih napisao najprije obuzme osjećaj stida pa onda mučnine i boli jer ta zemlja postojano i nezaustavljivo radi protiv same sebe i protiv svega onoga što ona istorijski i kulturološki zapravo jest: mjesto boguugodnih susreta i srećnih preplitanja različitih naroda, duhovnosti i kultura.

Tako darovani uslovi, a toliko zlih ljudi, toliko zla i mržnje na jednom mjestu, pa sve to na kub. Pa toliko osrednjosti, amaterizma, neozbiljnosti, licemjerja, podlosti, demagogije, sebičnosti, zabluda, laži, podmetanja, zlobe, naopake tvrdoglavosti… Toliko šikaniranja i prezira razuma i pameti.

Svaki dan doživjeti nekoliko autogolova teško može podnijeti jedna bogata i uređena zemlja, a kamoli siromašna i trajno ostrašćena Bosna i Hercegovina.

Ipak, na pisanje ovog teksta koji bih želio podijeliti s čitaocima Autografa snažno me nagnao jedan vrlo zanimljiv proces koji se počeo odvijati odmah poslije oktobarskih izbora 2022. godine.

Čini se da je sve teledirigovano iz velikih centara moći u svijetu. Teoretski gledano, uz malo pameti, napora i posvećenosti, mogli bismo doživjeti i iznenađujuće dobre rezultate, ali kako stvari kod nas stoje nećemo iskoristiti još jednu sjajnu priliku.

A ovo je vjerovatno posljednja šansa koju će svijet dati Bosni i Hercegovini da se okrene saradnji u državi, a ne razgradnji države, te da se posveti borbi protiv korupcije, a ne nagrađivanju korumpiranih.

Proces bi se trebao sastojati od triju faza. Na početku je planirano odstranjivanje iz vlasti dviju nacionalnih stranaka ili njihovih vođa, Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, lažnih patriota i simbola svađa i korupcije.

Dragan Čović i HDZ BiH bili bi za početak pošteđeni zato što trenutno nemaju alternativu te zato što je Čovićeva retorika sasvim neagresivna i pomirljiva. A najviše zato što se očekuje da Čović bude saradnik u marginalizaciji Dodika i Izetbegovića. To ipak ne znači da na njega neće doći red.

Drugi dio procesa išao bi ka otopljavanju odnosa među narodima, jer bi bili marginalizirani glavni nosioci ideje trovanja međunacionalnih odnosa, Izetbegović i Dodik.

Treća faza bila bi najduža i vrlo neizvjesna: vraćanje potpuno izgubljenog povjerenja u Bosnu i Hercegovinu kod značajnog broja Srba i Hrvata, kao i oživljavanje njihovog skoro nepostojećeg osjećaja pripadnosti toj zemlji.

Ova najteža faza biće uslovljena uspjehom ili neuspjehom druge faze, takođe teške i neizvjesne. Za njen uspjeh biće potreban potpuno drukčiji pristup, drukčija metodologija, drukčiji narativ i mnogo više iskrenosti i pameti, a mnogo manje isključivosti i prijetvornosti.

Ukoliko se međunacionalni odnosi znatno poprave, onda će i kod Srba i Hrvata ojačati ideja istinske i emotivne pripadnosti Bosni i Hercegovini, ideja koja je trenutno zaživjela kod možda desetak posto hrišćanskog stanovništva.

U principu, ovo su obećavajuće vijesti. Lijepo je sve to zamišljeno, podrška izvana osigurana, naročito podrška u borbi protiv kriminala i korupcije te stavljanju ekonomije u prvi plan. Neki od političkih aktera koji bi vodili proces opšteg preporoda su pronađeni, uprkos svim njihovim brojnim manama. Daj šta daš, samo da se izvučemo iz ponora!

Uz to, obični ljudi nestrpljivo iščekuju takve promjene već najmanje dvije decenije. Treba samo poslušati njihovo veselje i izraze olakšanja dok su posljednjih dana gledali neke funkcionere sa lisicama na rukama.

Akcije hapšenja naizgled nedodirljivih izgleda da su počele. Krenulo se od opštinskih načelnika, ali naš se opljačkani svijet nada da će uskoro vidjeti i neke krupnije ribe pred licem pravde i istorije. To je zaista preduslov da dobijemo makar privid pravne države jer trenutno nemamo ni to.

Može se slobodno kazati da glavni razlog odluke iz Washingtona i Bruxellesa da se najprije marginalizira SDA nije vezan za politiku već za kriminal. Ta je partija simbol korupcije, kriminala, nepotizma, uticaja na sudstvo i tužilaštvo i svih vrsta nezakonitosti. Njenom eliminacijom poslije 30 godina svemoći, politički život teoretski bi mogao krenuti sa pravog perona.

Na izvjestan način, stvorio se privid kao da smo se vratili u 1995. godinu. Tad nam je data prva prilika da ispočetka i na čvršćim temeljima gradimo sve ono što je porušeno, i izvan i unutar nas.

Prvu priliku nismo iskoristili i za to smo krivi samo mi, kao i naše sebičnosti, isključivosti i mržnje. Nismo se bavili životom već prošlošću, što činimo i danas. Sve se promijenilo osim nas. Sve je gore samo nema rata. Srećom nema, budući da njegovo izbijanje ne zavisi od nas.

Mi ne bismo bili mi kad se ne bismo borili protiv sebe. Ima nečeg mnogo opasno sebičnog i krajnje bolesnog kod naših ljudi. I to ne samo kod lidera koji nas godinama ubjeđuju da se bore za svoj narod u trenucima kad nam je ta borba, kako je oni zamišljaju, apsolutno nepotrebna.

Narodu je potrebna bogata pravna država i materijalna podrška. Jedino ga takva borba zanima, ali našim nacionalnim vođama borba za svoj narod znači sukob sa drugim narodom. Nažalost desetine hiljada, da ne kažem stotine hiljada, ljudi misli slično i to je ključni razlog neuspjeha Bosne i Hercegovine.

Najveći otpor novom povratku na 1995. godinu i na novi pokušaj izgradnje novog duha međunacionalne saradnje svih dali su Bakir Izetbegović i Milorad Dodik. Ima naravno među njima razlika u svjetonazorima, ali obojica su savršeno spojeni u ideji da je bolje žrtvovati zemlju i ljude nego sebe.

Obojica znaju da im se izmiče tlo pa su odlučili da ga oni drugima zatresu. Izetbegović je u međuvremenu marginaliziran pa nas trese iz opozicije, a Dodik sve jače trese gdje stigne jer uskoro dolaze strani povjerenici da naplate preko sedamsto miliona eura duga od kredita, čime će se ozvaničiti potpuni bankrot Republike Srpske koji bi mogao pomesti Dodika.

Našavši se u sličnoj nevolji, Izetbegović i Dodik opet su pružili ruke jedan drugom i odlučili da ponovo odigraju predstavu koja je kod nas na repertoaru od 1990. godine ”Bolje rat nego brat!”.

Međutim, ovaj put dogodilo se nešto novo. Između njih dvojice nema više dogovorenog javnog sukoba jer je Izetbegović u opoziciji. U novoj podjeli uloga Dodik je zadužen da uzdrma cijelu zemlju prijeteći lažnom secesijom, a Izetbegović, kome se pridružio član Predsjedništva BiH Željko Komšić i njegova Demokratska fronta (DF), da izazove duboke podjele kod Bošnjaka.

Dok Dodik učestalije, nekulturnije i bezobraznije nego prije priča o odcjepljenju koje ne može, ne smije i ne namjerava proglasiti, Izetbegović i Komšić, odnosno njihovi jurišnici, neprestano ponavljaju da je bošnjački dio vlasti izdajnički jer prepuštaju državu i sve njene poluge Srbima i Hrvatima.

Istovremeno se stvara veoma loša slika o Hrvatskoj i Srbiji. Ove se dvije države neprestano pominju kao neprijateljske i nedobronamjerne zemlje, a nikad kao važni i dragi susjedi. Mi baš volimo sipati otrov na sve strane.

Intenzitet i način na koji se artikulišu optužbe o ”izdajstvu” onih bošnjačkih snaga koje su dobile zadatak da harmoniziraju odnose sa Srbima i Hrvatima, mogli bi imati dvije fatalne posljedice. Prva je stvaranje svijesti da se od danas Bošnjaci dijele na ”patriote” i ”izdajnike”. Po običaju oni koji etiketiraju druge kao izdajnike sami su uzeli monopol na patriotizam.

Nismo još svjesni koliko je sve to opasno jer smo na početku novog otuđenja, ali te prejake riječi i optužbe proizvode novu mržnju unutar istog naroda, mržnju koja se već snažno osjeti. Počele su i prijetnje smrću ”izdajnicima” što opšti ambijent čini ne samo opasnim već i nezdravim.

Druga posljedica je stvaranje svijesti da svako pružanje ruku Srbima ili Hrvatima koji makar malo različito misle, svaka zajednička saradnja s njima, svaki pokušaj izgradnje državnog mosta prema tom stanovništvu, kao i svako pozitivno pominjanje Srbije i Hrvatske… predstavljaju izdajstvo bošnjačkih interesa.

Osim ovog dosad poznatog unutrašnjeg nacionalnog animoziteta koji ide ukrug, posljednjih mjeseci prvi put se odvija jedan veoma zanimljiv fenomen koji je dosad bio svojstven samo Dodiku. Naime, dio bošnjačke politike, tačnije ponovo partije SDA i DF, počeo se prema visokom predstavniku, ali i prema američkom ambasadoru, odnositi otvoreno neprijateljski.

Na demonstracijama u organizaciji SDA i DF-a može se vidjeti dosta transparenata protiv OHR-a i SAD-a. Znaju oni da Christian Schmidt i Michael Murphy koordiniraju proces eliminacije SDA. Mediji i društvene mreže su prepune uvreda naročito na Schmidtov račun, nerijetko vulgarnih i krvoločnih.

U histeriji protiv Schmidta učestvuje i vrh stranke i široke mase. Ovakvu vrstu mržnje dosad nije doživio niti jedan visoki predstavnik, a osporavaju ga i Bošnjaci i Srbi što bi mogao biti znak da radi dobre stvari. Doduše Srbi su potpuno ravnodušni prema njemu, osim vrha vlasti koji ga prezrivo kritikuje i ne priznaje.

Bošnjaci mu posebno zamjeraju što, kako tvrde, direktno radi za HDZ BiH, a protiv Bošnjaka. Jedan od budućih kandidata za predsjednika SDA, Šemsudin Mehmedović, 10. maja 2023. godine je izjavio da je ”Schmidt došao sa zadatkom getoizacije Bošnjaka”.

Specijalista za napade, naročito sarkastične, na Schmidta postao je Željko Komšić, član Predsjedništva BiH. Komšić se zabrinuo da je Schmidt iracionalan. Upozorava da na sastancima zna naprasno zagalamiti pa ga istinski zanima da li je Schmidt zdrav? Takođe smatra da on ne zna gdje je došao i da o poslu koji radi ne zna ništa. Ispada da je Komšić dobio kolegu koji ništa ne zna o poslu kojeg obavlja.

U bosanskohercegovačkoj presudnoj i pomalo namještenoj političkoj utakmici čije prvo poluvrijeme je nedavno počelo, u utakmici u kojoj očekujemo pobjedu nove ekipe koja obećava fair-play ofanzivnu igru i mnogo više dodavanja lopte jer svi igraju za istu ekipu, stari i iskusni tim zasad ima ofanzivu jer igra grubo i pravi prekide namećući sporedne teme koje nemaju veze sa ciljem i rezultatima utakmice.

Uz najomiljeniju temu stare ekipe o ratu i zločinima, ne prestaje se govoriti o ugroženosti Bošnjaka, izdajstvu pojedinih Bošnjaka, zlim namjerama Srba i Hrvata, malignom uticaju Hrvatske i Srbije, kao i o stranoj zavjeri protiv Bošnjaka. Uz poziv dobrim ljudima da se strpe dok prođe ova ofanziva i molbu da sačuvaju vjeru dok se SDA ne vrati na vlast da ponovo spašava zemlju i ljude.

Kao dobru ilustraciju ovog o čemu govorim, pomenuću najnoviju hit priču u cijeloj zemlji. U srijedu 10. maja Sanja Vlaisavljević, nova ministrica kulture i sporta u Vladi Federacije BiH, gostovala je na jednoj gledanoj televiziji.

Umjesto da razgovaraju o kulturi, projektima, vizijama, budućnosti, metodologiji rada nove vlade…, voditeljica intervjua usmjeravala je priču ka spor(ed)nim temama pa se razgovaralo više o presuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću, Djedu Mrazu i o položaju svinjetine u Sarajevu.

Ministrica je bila nespretna pa je umjesto riječi ”resocijalizacija” upotrijebila riječ ”rehabilitacija”, izjavivši da ratni zločinci po svršetku kazne moraju ”biti rehabilitirani u društvu”. Nije negirala da se radi o ratnom zločincu, ali je potpuno nepotrebno ušla u diskusiju, a bolje bi bilo da je nije ni započela. Ne samo ona već sutra i svi drugi. Ako je tema nova vlada i ekonomija onda ne treba razgovarati o ratnom dobu i rđavim susjedima.

Zbog sekunde nepažnje i pogrešne riječi u rekordnom roku (neko u zasjedi samo čeka takve prilike) Sanja Vlaisavljević je doživjela masovni ostrakizam, a dio poslanika u Parlamentu Federacije BiH zatražio je njenu hitnu smjenu.

Predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava genocida, Murat Tahirović tvrdi da je to priprema da Dario Kordić ili Jadranko Prlić budu kandidati za člana Predsjedništva BiH. Zaboravio je dodati da to rade na nagovor Amerike i Schmidta.

Od dana intervjua svakodnevno se priča samo o ovom slučaju i pričaće se još, očekujući nestrpljivo nove. Sve se savršeno uklopilo da se pokaže kako se zlonamjerni HDZ BiH ruga žrtvama rata i da se dokaže da su bošnjački političari koji sarađuju sa HDZ-om BiH obični izdajnici.

Tako je to u jednom društvu i u jednoj državi u kojoj politika, dio medija i preveliki broj masa više voli pogrešne, a ne prave teme i aktivnosti. Teško je racionalno objasniti zašto je to tako.

Velike sile će nas još neko vrijeme podržavati i usmjeravati prema aktivnostima koje proizvode bolji život. Ako im se zahvalimo i kažemo da mi želimo gurati po svom, ljubazno će nas ostaviti u našem jadu da svenemo kako smo i zaslužili.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Udžbenici istorije: traženje istine preko trostrukih laži
    •  Život u carstvu ravnodušnosti
    •  Šta je Bosna bez Mlade Bosne?
    •  Ja sam Kanak tim se dičim, to ne može biti svak'!
    •  Neopasne rezolucije u dobu opasnih ljudi
    •  Posljednje evropsko ljeto
    •  Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti
    •  Dvjesta godina Srbije: od uzora do zazora
    •  Jugoslavenska Bosna i Hercegovina
    •  Ko i kad će vratiti osmijeh i nadu djevojčici Mini iz Gaze?

> Svi tekstovi ovog autora