Iz pogreške u pogrešku…

– Znaš ti tu kolumnu napisati i bez nas – dobacuje mi drug sjedajući za stol.

– I ja sam mu tako nekako rekao, ali ti ga baš potopi – kaže Mido.

– Ako vam je to način na kažete da je moj red da platim kavu, mogli ste biti malo nježniji – kažem.

– Pa mi smo se na moru istrošili. Vidio si, posvuda pišu kako je Hrvatska skupa… – moj će drug.

– Ma, halal im svaki euro, neka sam bio dolje kad se slavila Oluja – Mido će. – Još kad vidim kako i koliko Srbe nervira poraz njihove junačke vojske…

– Ne možeš ih stići kad počnu bježati… – smije se moj drug.

– Opet smo se osvjedočili kako za njih uvijek povijest počinje od onog trenutka kad dobiju batine. Od Kosova je to tako, Oluja i NATO udari su zasad posljednji u nizu – dodam usput. – Nikad se ne bave onim prije toga. Uzrocima nečega.

– Isto je i s protjeranim Srbima iz Sarajeva – dodade Mido.

– Da, da… Vidjeli smo te njihove table na ulasku u istočno Sarajevo…

– Hoće tog Dodika peh, baš ga hoće… Sve se urotilo protiv njega.

– Kaže da su protiv njega SAD, Velika Britanija i EU. Diže si cijenu. Svojoj beznačajnosti daje medijsku pozornost, kao i Vučić ili Lukašenko…

– Eno ga sad sam sebe po Banjoj Luci podržava i bodri billboardima…

– Jeftino, bijedno… Premda to narod skupo plaća…

– Ha, već godinama srlja iz pogreške u pogrešku… A sad je baš učestao.

– Laki je sve nervozniji! I samo umnožava pogreške.

– Kao i svaki poluobrazovani marginalac. Sjetite se one ukradene ikone koju poklanja Lavrovu, pa one izjave za srpske medije o Đokovićima kao ciganiji, pa ovo sad u Prijedoru, gdje im je neka tobožnja beogradska agencija za srpske žrtve u Oluji podvalila fotose prognanih Bošnjakinja iz Žepe…

– Uvijek on i uvijek njemu. On jednako krivotvori izborne rezultate kao i sad popis ubijene srpske djece. One koju su oni ubili sad podvaljuje Armiji BiH. Sreća pa je toliko svjedoka i koji ga demantiraju…

– A kad nema ništa drugo, okrene se priči o Jasenovcu… A i tu ga, po tko zna već koji put, demantira vladika Ćulibrk, jasno ga raskrinkava govoreći kako je državni projekt Srbije i Republike Srpske širenje laži o zločinima u Jasenovcu.

– Poznati autor sabranih djela, rekao bi čovjek i neki sveznadar, Dodik, ovaj put poteže teške argumente – Mido će. – Najteže koje ima. Čujte ovo: ”O zločinu u Jasenovcu su se vodile i vode mnoge naučne i druge rasprave, postoje razni izvori, činjenice i podaci”… – Mido se rugalački nasmija. – Volio bih da mi netko sa završenim mesarskim zanatom objasni ovu rečenicu. Riječ po riječ. Ovo ”naučne” i ovo ”druge”, ovo ”izvori”, ”činjenice”, ”podaci”. Takve nebuloze može izgovoriti samo netko retardiran…

– A sve kritičare svojih gluposti proglašava mrziteljima Srba i RS-a… To srpsko nacionalno blago, kako je sam sebe nazvao, na jumbo plakatima poistovjetio je sebe, RS i nacionalne interese…

– Jasno mi je to, to je sve što može za sebe reći… Drugih ”argumenta” i nema. Ništa neobično, ali me čudi koliko ima Srba koji su spremni u takvo što povjerovati, progutati udicu…

– A lako je, jer je uvijek, vidjeli ste, netko drugi kriv… I opet se javlja problem brkanja uzroka i posljedica. Moraš baš biti malouman… Ili beskrajno pokvaren… – dodam i dalje gotovo nezainteresiranim tonom.

– Slučajne ili namjerne pogreške…? – pita se moj drug, koji voli uokolo vidjeti prste nekih većih zavjera.

– Slučajna? Dodikova, Vučićeva, perpetuirana srpska politika laži – prezirno se nasmija Mido.

– Gledajte ovo: u Krajini su bili do zuba naoružani i progonili su Hrvate od 1991. do 1995., a onda su osim što su sami morali bježati, i vlastiti narod koji su držali za taoce, pokrenuli plašeći se posljedica vlastitih četverogodišnjih zločina nad Hrvatima. Iz Sarajeva su, s tzv. reintegracijom Grbavice i drugih mjesta gdje su ordinirali četnički zločinci, pozivali megafonima na iseljenje, a onda i istjerivali vlastiti narod, toliko su prognani da su imali vremena počupati čak i utičnice i kablove iz zidova…

– Tko stalno laže kako uopće može znati što su ”izvori”, ”činjenice”, ”podaci” pa lako zaboravi i vlastitu laž, a kamoli istinu. On samo može umnožavati ”greške”. Zaboravili su da su provodili teror i činili epske zločine u Hrvatskoj, u BiH, na Kosovu… A sad, namjerno zaboravljaju da je Milošević optužio kninsko vodstvo za kukavičluk? Da je njihov general Mile Mrkšić naredio evakuaciju stanovništva iz Kninske krajine?

– S frižiderima, veš-mašinama, regalima… – dobacuje moj drug.

– Zaboravljaju da se Martić pokajao i ubio zbog onoga što je činio! Da je i Biljana Plavšić, s križićem oko vrata, priznala svoje grijehe i pokajala se! Da je i sam Dodik sto puta govorio o genocidu, o kukavičkim babama Karadžiću i Mladiću!

– A sve vrijeme namjerno zaboravljaju admirala Vladimira Barovića koji je odbio pucati na hrvatske gradove ili admirala Krstu Đurovića koji je odbio pucati na Dubrovnik? Na generala Vladimira Trifunovića koji je odbio sravniti Varaždin? Na Srđana Aleksića u Trebinju! Na to da su ubijali na Kosovu i u hladnjačama po Srbiji razvozili ubijene Albance? Treba im to stalno ponavljati… Kao i četničke zločine!

– Već su zaboravili da su vrijeđali američkog i britanskog veleposlanika, visokog predstavnika, da su likovali zbog američkih sankcija, tumačili ih kao priznanja, a sad kad su počeli bivati kažnjavani zaustavljanjem investicija… Cmizdre!

– Jest, jest – grohotom se smije Mido. – A Nijemci su u takvoj krizi da su morali obustaviti projekte u Republici Srpskoj, govori Dodik, a u to je uvjerio i gradonačelnika Trebinja…

– Ako poznati ekonomski stručnjak, Dodik, tvrdi da je Njemačka u krizi, onda…

– Pa on najbolje zna što je kriza, godinama mu RS živi krizu.

– Srećom da nije nimalo nervozan i nimalo u panici, pa može procijeniti kako su Nijemci, uza sve drugo, i nervozni…

– Tražit će novac na drugoj strani, kaže. Pretpostavljam od onih koji nisu u krizi. Od Rusa, Bjelorusa… Od Kine, od Sjeverne Koreje! – Mido samo što nije pao na pod od smijeha.

– U debeloj su panici i Srbija i RS, i Vučić i Dodik… – moj će drug. – Neuspjeh sadašnje politike pokrivaju lažima o prošlosti, jer se jedino prošlošću i bave i tako nezaustavljivo tonu prema europskom dnu.

– A sad i tužba protiv Dodika! – dodajem.

– Za sve pravno nasilje koje čini… Čuj mene za sve? Ma ni za deseti dio… – Mido će sam za sebe.

– A ono Srbija protiv nasilja? Ne zaboravite to – pomalo će zlobno moj drug.

– Kojeg nasilja? Ni Vučićeva građanska opozicija, nažalost, ni milimetra nije bolje. Oni su protiv nasilja? U Srbiji ili i izvan Srbije? – uzvratim.

– Da, u pravu si – Mido će. – Šta ćemo s nasiljem koje izvoze? Ili koje ”samo” podržavaju. Zar je to manje nasilje? Ne buni se ta opozicija što su Srbi činili i čine okolo, nego samo protiv onoga što Vučić tobože čini njima. A Kosovo, BiH, Crna Gora, a podrška ruskom fašističkom nasilju u Ukrajini…?

– A nasilje vlasti RS-a nad vlastitim narodom? Smeta li to srpskoj opoziciji? A nasilje njihove Crkve? Šta će patrijarh u Prijedoru? Tobože zbog žrtava… Na mjestu zločina i grobovima naših žrtava oplakuje svoje žrtve. Možda je trebao otići u Srebrenicu, pa da mu konačno nešto povjerujem… – i moj se drug malo uozbilji.

– A kad mu o tome progovore rijetki kritičari u Republici Srpskoj, poklope ih kao izdajnike, neprijatelje RS-a i mrzitelje Srba…

– Automrzitelji! Raste pomalo broj i Srba mrzitelja Srba… Smiješno!

– Presporo to ide u zemlji generatoru zločina… No pustimo to. Nego, negdje sam pročitao sjajnu dosjetku kako je u Srbiji Crkva odvojena od religije… – kaže moj drug koji voli takve dosjetke.

– Kao da ovdje nije Islamska zajednica – Mido će. – I od vjere i od istine. Pratite li samo zadnjih mjeseci reisova verbalna briljiranja…?!

– Trudi se, nije da se ne trudi, za razliku od Izetbegovića mlađeg koji serijom pogrešaka ostaje na Dodikovu tragu.

– Samo što Izetbegović proizvodi namjerne greške, a za reisa još nisam posve siguran…

– Svejedno namjerne ili nenamjerne, na njih se, ustvari na njihovu populističko-propagandu notu, uvijek netko upeca. Tako se i stvara mitologija. Srpska, bošnjačka, hrvatska…

– Nisam ih nešto pratio. Svi su mi ovi naši u zadnje vrijeme, naravno uz sve srpske ludorije, obična kamilica… – rekoh.

– Sad ćeš reći da nisi pročitao kako se general Mahmuljin pred našim zakonodavstvom krije u Bakirovoj vili u Izmiru? – moj će drug.

– Pa već si sto puta pisao o tome. Baš o tome – ne da se Mido zaustaviti. – A evo opet je Izetbegović jr. u povodu neke godišnjice ustvrdio da je Alija bio prvi predsjednik SR BiH i prvi predsjednik dejtonske BiH. Tobože sitna pogreška, a velika laž! Laž i samo laž. Kako samo vole laži! A Alija Izetbegović je bio samo i tek, vole to zaboravljati, predsjednik Predsjedništva, a kakva je i kolika je to razlika, mogao bi Izetbegović ml. priupitati prijatelja Erdogana…

– A tek to da je po broju glasova predsjednik Predsjedništva ustvari trebao biti Fikret Abdić… – dosjeti se moj drug nekih ”činjenica” i ”podataka”, kako bi to rekao Dodik…

– Tako to ide, iz pogreške u pogrešku…

– Misliš iz laži u laž?

– E, kako samo dovde dođosmo? – nasmijem se.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software
    •  Mali podli psihopat! ŠČ!

> Svi tekstovi ovog autora