Zakon o odgoju i obrazovanju po bankarskom kroju

”Kraljevina Švedska u očima hirovita pripovjedača sjedište je sveopće gluposti gdje crkvene, znanstvene i političke elite međusobno ratuju u potpunoj i veličanstvenoj ograničenosti.”

Ova Sjöbergova parafraza Augusta Steinberga iz njegovog poznatog djela ”Otok blaženih”, bila je zapravo iskrica za pojašnjavanje dugotrajnog i prezrivog odnosa društva, prema istraživačima svih vrsta koji su prikupljali dokaze u svrhu znanstvenog istraživanja, pa time i entomolozima, i davanja katedri i profesura ”sakupljačima”.

Bilo je istaknutih članova švedskog društva u 19. stoljeću, pa i književnika među njima, koji su razvoju tih grana znanosti vidjeli znak duhovne i moralne propasti društva, i trošenja državnog novca na tričarije, pa su shodno tome i znanstvenike koji su se time bavili i isto predavali na novouspostavljenim katedrama kitili karakteristikama kojima mi danas ”kitimo” one koje svrstavamo u pojam uhljeba.

Sve me to neizbježno asociralo na novi prijedlog nacrta Zakona o odgoju i obrazovanju, u koji se nezgrapno smjestio članak o novčanom kažnjavanju učitelja i nastavnika za razne ”krimene poput neadekvatnog ocjenjivanja (što god da je tvorac članka time želio reći), nepoduzimanja sigurnosnih mjera na školskim izletima i maturalcima i tako dalje.

Nevjerojatno da takav prijedlog dolazi u situaciji kada je sve teže naći nastavnike za rad u školi, pogotovo nastavnike fizike i matematike, sve teže popuniti zamjene za bolovanja, pa se pribjegava nestručnim zamjenama, a u centrima za odgoj i obrazovanje učenika s većim poteškoćama u razvoju, na mjestima učitelja rehabilitatora nakon niza ponovljenih natječaja zapošljavaju se nestručne zamjene koje idu polagati pedagošku skupinu predmeta da bi mogle raditi na mjestu učitelja.

Sličnost sa Steinbergovom Kraljevinom Švedskom iz 19. stoljeća u kojoj crkvene, znanstvene i političke elite međusobno ratuju u potpunoj i veličanstvenoj ograničenosti više je nego očita. Sasvim je jasno da hrvatski sustav odgoja i obrazovanja, kao na kraju, i zdravstvo i socijalna skrb, vapi za temeljitom reformom, koja se desetljećima ne događa.

Uglavnom su zahvati površni, kozmetički i nestrateški, a neki dublji i ozbiljniji pokušaji neslavno su propali, naravno zahvaljujući igri gore navedenih elita i njihovoj veličanstvenoj ograničenosti.

U situaciji u kojoj je ocjena iz strateških predmeta preduvjet upisa u željene škole, a kriteriji što ona točno mjeri i znači nisu ujednačeni na nacionalnoj razini pa imamo situacije hiperprodukcije odlikaša, uz raznorazne metode pritiska na ”adekvatno ocjenjivanje” s čime se nastavnici susreću svakodnevno, a općoj javnosti gospođa Sanja Musić-Milanović zorno je demonstrirala kako to izgleda u praksi, nije nikakvo čudo da vrlo dobri i odlični učenici imaju slabe rezultate na državnoj maturi.

Nije nažalost, čudno ni da slabo barataju gramatikom i pravopisom materinjeg jezika, jer naime, mnogi udžbenici, s preporukom Ministarstva također vrve gramatičkim i pravopisnim greškama.

Sprega, pak, izdavača (naravno, politički i po raznim drugim interesnim ključevima odabranih) s resorno-političkim i financijskim izvorima moći, po sebi zaslužuje poseban elaborat za koji ovdje nema mjesta.

Reći ću samo, da sam 2018. godine jednom izdavaču poslala prigovore na greške u sadržaju, s brojem stranice, poglavljem i izvučenim dijelovima teksta na ravno šest stranica, a brojni su učitelji i nastavnici također slali primjedbe koje nitko nije zaprimio. Jer, može im biti.

Treba sudeći po spornom i, nakon reakcije javnosti, povučenom članku Zakona, osigurati instrumente penalizacije onih koji bi koristili ”nepreporučene udžbenike” bez obzira na njihovu kvalitetu, i na kvalitetu samog poučavanja.

Kao i one koji bi imali ”značajna odstupanja u ocjenjivanju”. Što to konkretno znači ”značajna odstupanja”? Da učenik koji je iz nekog predmeta imao peticu, promijeni nastavnika pa dobiva trojke?

U situaciji u kojoj je samo jedna od tzv. necjelovitih i cjelovitih kurikularnih reformi bila dovoljno svjesna problema i kriterija u ocjenjivanju pa je predvidjela uz ocjenu i oznaku za bilješku po kojoj bi, recimo, petica iz matematike mogla značiti ili razinu izvrsnosti, koja bi sadržavala bilješku ”oblikuje matematičkim mišljenjem”, što znači da učenik zna usmeno ispričanu situaciju matematički oblikovati i izraziti jezikom matematike i upotrebom točnih formula i postupaka ili drugu razinu odlične ocjene koja bi sadržavala bilješku ”točno rješava zadatke birajući adekvatne matematičke postupke”.

Ovo drugo, nije razina izvrsnosti koju trebaju škole koje obrazuju buduće znanstvenike i profesore matematike, ali je primjerena razina za bilo koju drugu gimnaziju.

Takve bi bilješke riješile i (subjektivno sasvim razumljivo) gledanje kroz prste koje marljivost i trud umjesto zalaganja, nagrađuje podizanjem ocjene iz znanja, kako bi, primjerice, učenik iz male lokalne sredine i osnovne škole imao šansu u velikom gradu, jer u hipercentraliziranoj državi obrazovne mogućnosti i uvjeti školovanja daleko su od jednakih.

No ta reforma nije zaživjela kao ni ona nakon nje, koja se zvala cjelovitom, a bila je podosta necjelovita. I otada, nekakvog suvislog i strateškog rješenja nema na vidiku.

Ovo su primarni razlozi zbog kojih se mladi teško odlučuju na rad u školi, osim niskih primanja, pa je teško i nekad i nemoguće dobiti stručnu zamjenu za učitelja ili nastavnika.

Nemoguće je ne zapitati se kome može pasti na pamet u situaciji deficita u tako strateškoj i važnoj grani kao što je obrazovanje, penalizirati novčano preostale, zbog nereda u vlastitom sektoru, umjesto da se razviju strategije kako privući što bolje učitelje i nastavnike?!

Kako nagraditi škole koje imaju uspješne projekte na unapređenju znanja i metoda poučavanja, važni kulturni, baštinski i okolišni utjecaj u lokalnoj zajednici, nastavnike čiji učenici idu na natjecanja, imaju visoke rezultate na maturi, volontiraju ili su angažirani na drugi način u svojoj sredini?

Sporni je članak prijedloga nacrta Zakona o novčanom kažnjavanju učitelja i nastavnika zapravo ”briljantna” ideja, (kako mi govore moji izvori iz Ministarstva i pregovaračkih i radnih skupina) Stipe Mamića, bivšeg poslovnog bankara koji se ustoličio u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, iako nije jasno po kojim kvalifikacijama osim onim bankarskim, da svede troškove na minimum.

Satirično, izgleda da je ovih pet posto rasta osnovice plaće koja za nastavnika s 30 godina radnog staža u bruto iznosi malo više od 27 eura, i ono što će se dobiti povećanjem koeficijenata trebalo nekako, bar dijelom vratiti u državnu kasu.

Nitko ne dvoji da u školama ima i osrednjeg i lošeg kadra koji je nisko motiviran za nastavu. No u posljednje vrijeme postaje teško dobiti i osrednje za rad u školi.

U takvim uvjetima, ove bankarske vratolomije s novčanim kažnjavanjem nastavnika (koje će ionako Zakon o plaćama ako prođe u ovom obliku, izložiti ocjenjivanju isključivo ravnatelja koji su politički postavljeni u većini slučajeva, a samo 20 posto zaposlenih će moći dobiti najviše ocjene) su teško shvatljiva groteska koja samo pokazuje da je odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj daleko od ikakve strateške javne djelatnosti, pa je jedino bitno da ne košta previše.

U Sjöbergovom stilu, možemo samo zaključiti da se ratovanju hrvatskih elita u potpunoj i veličanstvenoj ograničenosti, ne nazire skori kraj.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Tragične smrti i promašeni Milanovićevi sastanci
    •  Sarajevo, ljubavi moja
    •  Turbulentna prosvjetarska jesen
    •  U Alsaceu sam učila o ljudskosti, prevladavanju traumi i napretku  
    •  Plodovi jednostavnosti
    •  Adieu, mon amie la Rose
    •  Što bismo sve, da hoćemo, mogli naučiti od Baby Lasagne?
    •  Zašto ne vjerujem u pravdu Zorana Milanovića?
    •  Učenici prve i druge klase i inkluzija kao ideološka parola
    •  Sindikalni prosvjedi i rasjedi

> Svi tekstovi ovog autora