Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske

Najveći dio svoje ovozemaljske odiseje proveo sam u Mostaru i Sarajevu. Poznost me, ljubavlju određena, dovela u Beograd. U svim tim urbanitetima vrijeme sam provodio uglavnom ”vezan” za nekoliko ulica.

Nakon rođenja u Bolničkoj ulici u Mostaru, djetinjstvo i rana mladost proticali su u Ulici narodnog heroja Hasana Zahirovića Lace, u dijelu koji se nazivao Mikanovina. Tu ulicu ću pamtiti po nesputanim dječjim igrama. Uz to ulica se na jednom kraju završavala središnjim gradskim trgom Musalom, a drugi njen krak okončavao se na Carini, gdje je u drugosvjetskom poraću iznikla željeznička stanica. U doba socijalizma reprezentativna, danas gotovo nepotrebna i beskorisna. Tek spomenik drugom i drugačijem dobu.

U Lacinoj ulici nalazile su se i dvije markantne vile. Jedna koju je ugledni mostarski arhitekt Romeo Tiberio projektirao za osobni boravak u prelijepom Mostaru. Drugu smo zvali Titova vila, iako maršal Tito u njoj nikada boravio nije.

Bila je to u kamenjaru nad Neretvom rijetko skladno stilski ukomponirana građevina, koja je zbog prvobitne namjene bila za sve nas obavijena nekom mistikom. Prvi put sam ušao u nju kao zreo čovjek da bih dao intervju za lokalnu televizijsku postaju, koja se u međuvremenu logikom ”svekolike komercijalizacije” uselila u te divne enterijere Titove vile.

Nakon završene osnovne škole postao sam stanovnikom Ulice Stjepana Radića, koja se s jedne strane završavala hotelom Mostar, a s druge strane stadionom pod Bijelim brijegom, nogometnim hramom tada Fudbalskog kluba Velež, danas nogometnim domom Hrvatskog športskog kluba Zrinjski.

Za ovu mostarsku ulicu me vežu odrastanja sa slikarom hiperrealističke orijentacije Marinom Topićem i njegovim bratom, nogometašem i političarom, Jadranom. Posebno prijateljstvo me vezalo za nekadašnjeg reprezentativnog golmana Envera Marića, koji je takođe odrastao u toj mostarskoj prometnici. Kasnije u tu našu radićevsku ”nogometnu koloniju” doselio je i odlični vratar Veleža Slavko Njeguš.

U zrelijim godinama za taj iznimno urbani dio grada na Neretvi i Radobolji vezalo me i prijateljstvo sa uglednim mostarskim odvjetnikom i piscem Josipom Muselimovićem. U Radićevoj ulici okončao sam i srednjoškolsko obrazovanje.

Te ću se ulice sjećati i po prvim književnim pokušajima koji su nastali u Plavom neboderu, na broju sedamnaest. Radićeva je ulica ”zaslužna” i za moje nogometno strastvovanje, koje će svoja ”usijanja” i kulminacije doživjeti na sarajevskoj Grbavici gdje sam nekoliko godina bio članom vodstva popularnog FK Željezničar.

Odlaskom na studije u grad podno Trebevića prvo studentsko stanište pronašao sam u strmoj sarajevskoj ulici, tada Kaukčije Abdulaha efendije, a danas Logavinoj. U toj ulici bio je i jedan iznimno poznati kafe, a u zrelijim godištima nakon studija posjećivao sam reprezentativni restoran Libertas.

Mijenjao sam lokacije svojih studentskih staništa, pa bilježim boravak u Ulici maršala Tita, kao i u Naselju sunca.

Prvi stan ”od države” dobio sam u Ulici Radojke Lakić, današnjem Kaptolu. Tu mi je prvim komšijom u vremenu opsade Sarajeva, tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu, bio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Prijatna kavenisanja u kardinalovoj rezidenciji, u dobu kada niti kruha nije bilo, a kamoli kave, nikada ne mogu zaboraviti.

Iako sam jedno kratko vrijeme stanovao u sarajevskom naselju Grbavica ovaj mi je dio Sarajeva trajno urezan u emotivno osobno strunište. Grbavica je za mene bila i ostala ”grad u gradu”, mjesto stanovanja dragoga kluba Željezničar, prostora i sadržaja jedne od najsnabdjevenijih pijaca sarajevskih. Volio sam te šetnje grbavičkim plemenitim gradskostima. Kadgod sam prijateljima van Sarajeva govorio o čarolijama Šehera, Grbavicu sam potencirao kao najurbaniji sarajevski kvart.

Faletići, taj kraj Sarajeva, ostali su moja neostvarena želja u svakom pogledu. Nazivao sam ih, a takvim ih i danas osjećam, ”cvjetnom baštom Sarajeva”. Kadgod bih hodočastio Faletiće osjećao sam da me prožima neka tajanstvena energija pri pogledu na plemenite brežuljke, potočiće i skladne nastambe jednospratnog ili dvospratnoga karaktera. Poželio sam pri tim susretima da sva nova sarajevska naselja izgledaju kao taj graditeljski biljur!

Načelnik sarajevske Općine Stari grad Fehim Škaljić dodijelio mi je stan u Ulici Ferhadija, glavnoj šetnici Sarajeva. Stan je ”gledao” na Slatko čoše, a zapamtio sam tu lokaciju po blizini brojnih baščaršijskih ćevabdžinica, kafića i aščinica.

Ferhadija je od zore do mrkle noći bila najživlji dio grada, a sa prozora sam gledao na minaret središnje islamske bogomolje, Gazi Husrev-begove džamije i katedralne kupole sa križevima.

Iz Ferhadije preseljavam u sarajevsko naselje Stup. Ponosim se i danas da sam tamo stanovao u ulici jednog od najvećih proznih bosanskohercegovačkih i hrvatskih pisaca, Vitomira Lukića. 

Ljubav me je vodila i lokacijama sarajevskog prigradskog naselja Miševića na uzvisini sa koje je pogled ”pucao” na četiri olimpijske planine.

Životni smiraj teče mi u beogradskoj Partizanskoj ulici. Kad u jutarnjoj šetnji prođem pored Ulice Ruža i Maslačkove ulice pohvalim u sebi i za sebe rukovoditelje općine koji su dali tako lijepe nazive ulicama iz moga prvog susjedstva.

Sjećanja moje ljudske poznosti vode me i do beogradske Godominske ulice, kao i kraćih sarajevskih boravaka na Čengić vili i Grbavici.

Svaka ulica moga življenja nosila je niz zanimljivosti i izazova, tuga i radosti. Mostar, Sarajevo i Beograd, tri urbane sredine, svaka na svoj način doprinijele su mom ljudskom profiliranju.

Sve su one biljeg jednog ne malo burnoga življenja!

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva
    •  Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost
    •  Likovne senzacije Enesa Sivca

> Svi tekstovi ovog autora