Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz

Svetlana Broz, ”Moji”, Gariwo, Sarajevo, 2024

Uistinu teško je opisati sve profesionalne i druge angažmane dr. Svetlane Broz. Četvrt stoljeća Brozova je provela kao liječnica na Kardiološkoj klinici Vojno-medicinske akademije, da bi bijeli mantil definitivno “okačila o klin“, nakon što se Jugoslovenska narodna armija pretvorila u agresorsku četniziranu soldatesku koja je grubo fašistički nasrnula na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Svjesna svog užasa koji je srbočetnički tiranin zapalio u negdanjoj zajedničkoj nam domovini Brozova odlazi u Bosnu da volonterski liječi napadnute i ugrožene ljude zemlje iz koje potiču neki od njenih obiteljskih korjenova.

U s tri strane napadnutoj postojbini svoje bake i majke slušala je Brozova u improviziranim ratnim ordinacijama ispovijesti o zlu, ali i dobru ljudskom. Birajući dobro ona je napisala knjigu ”Dobri ljudi u vremenu zla”, svjedočanstvenu prozu u kojoj su oni kojima je netko u ratnom vihoru, iz etničke skupine koja nije bila njihova, pomagao, nerijetko žrtvujući i vlastiti život.

Ova knjiga prevedena na više svjetskih jezika bila je svojevrsnom genezom i temeljnom idejom za italijansku nevladinu udrugu ”Gariwo”, a potom i njenu bosanskohercegovačku inačicu, koja je napravila impozantan skor predavačkih aktivnosti realiziranih kroz Škole građanske hrabrosti, za što je Svetlana Broz prepoznata, u europskim i svjetskim okvirima, nagrađivana visokim odličjima, između ostalim i odličjem Predsjednika Francuske.

Brozova je bila gostujućim predavačem na najpoznatijim američkim i svjetskim sveučilištima, promovirajući građansku hrabrost kao jedan od temelja demokracijskog ambijenta uopće.

Pišući i objavljujući u uglednoj periodici kao da je Brozova pripremala svoje spisateljske pothvate, što će rezultirati knjigama ”Galaksija Gojer”, a evo sad i netom objavljenom knjigom ”Moji”! Za ovu knjigu ubjeđen sam da će svojim sadržajem, ali i načinima stilske obrade tema postati kanonom za svjedočanstvenu životopisnu prozu naše ovovremenosti.

Što je zapravo ova sintetska prozna cjelina, koja donosi priče što sve zajedno ”tkaju” široke magistrale kojima je od Urala preko Češke do Bosne i Hrvatske raslo i razvijalo se obiteljsko stablo od Jelinekovih,  Hausera i Brozovih, sve do današnjih dana.

Nije Brozova knjigom ”Moji” niti željela niti objektivno mogla više od dva stoljeća kojima defiliraju ”njeni” iznijeti na književnu tkanicu od čudesnih sudbi satkanu. Ali, želeći da od ”huja” vremena otme sudbe predaka i markantne osobnosti obitelji u kojoj je rasla i stasala, autorica se opredjeljuje za formu kratke priče, koja je u većini slučajeva vezana za likove, a ponekad za događaje ili, pak, toponime.                   

Već samim kratkim ali znakovitim i ubojitim, asocijativnim naslovima: Porodični koreni, Gospođica sa suncobranom, Hadžići kao ishodište, Mioče, Cazin, Bosanska Dubica, Katolički kloster u Bihaću, Meho, Spašeni, Ratne sudbine, Beč, Kvočka oko pačića, Stidim se svoga straha, Subotica, Goli  otok, Medicinski fakultet u Beogradu, Politika kao modus vivendi, Gordana, spisateljica ”prološki” moćno sugerira događanja iznimne dramatike koja se ”skrivaju” iza ovih naslova.

Taj prvi dio knjige, nerijetko na rubu tragičnog i sjetnog ”akordiranja” prizora Brozovoj je poslužio da bez i trunke patetike ispriča moćne priče o sudbini svoje bake, učiteljice u slavonskim ravnicama i majke koja je kao studentica medicine i potom liječnik, imala itekako složen životni put.

Intrigantno me, i sad kad na to pomislim, veže ova prozna tkanica za čudesan, a u biti antički pozicioniran ”otkup” jednog partizana od ustaškoga ”priljepka” Mehe. Nevjerojatno iz današnje perspektive izgleda priča o gvozdenom vojničkom krevetu generala Draže Mihailovića, koji je Svetlaninoj majci u općoj poslijeratnoj besparici ustupila njegova kćerka Gordana, ili pak način na koji je pobjegla u partizane, a potom dopala Golog otoka…

Drugim pak dijelom knjige ”Moji”, u svojoj uspravnosti i moralnosti uzdiže se lik autoričinog oca, heroja čuvene bitke za Moskvu. Brozova je zasigurno odlučila da otkrije istinsku suštinu ovoga skromnog čovjeka, koga su površni opisivači ili pak zlonamjernici isključivo prikazivali u kolorima pijanstva, boemije i zavodništva u drugosvjetskom poraću, beogradskom.

Prizori u kojima Žarko Broz odbija najveće odličje Staljinu, kazavši prije svoga oca moćnom ruskom hazjajinu ”NE”, ili pak kad odbija ostati stanovnikom Belog dvora; kad hoće ”pendžetirati” jedini par cipela, sve to je Svetlana Broz umijećem pripovjednosti rijetke suvremenosti osvijetlila istinito i autentično, otklanjajući mnoge laži, naivitete i senzacionalizme, što su se decenijama obavijale oko ličnosti kapetana Sovjetske armije, jednog od tisuća onih koji su nacističku mašinu zaustavili na samom ulazu u Moskvu…

Najpotresnijim listinama ove knjige ćutim autoričinu borbu za oca u njegovim zdravstvenim krizama.

Tu nadljudsku borbu Brozova opisuje minuciozno precizno, gradeći lik liječnika koji je oličenje mudrog, lucidnog i nadasve čovjekoljubivoga profesionalca.

Knjiga ”Moji” pisana je ne samo da bi ostavila generacijama koje dolaze trag o usponima i posrnućima jedne obitelji u povijesnim prelomnicama. Dapače, njen sadržaj krije i jednu rijetko suvremenu strukturu priča koje spojene sačinjavaju literarni đerdan romaneskne intonacije.

Kako pojedine priče akcentira na kraju čuvenim Njegoševim versom “Imao(la) se rašta i roditi” Brozova bez osobnog insistiranja pišući ovu prozu potvrđuje pjesnikovu misao.

Roman je to koji otkriva mnoge do danas nepoznate epizode iz života Brozovih, Jelinekovih, Hauserovih.

Proza koja čitanjem oplemenjuje i bogati!

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva
    •  Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost
    •  Likovne senzacije Enesa Sivca

> Svi tekstovi ovog autora