Novi sveci – zaštitnici mladeži, no ne bez ozbiljne mane

Dana 15. kolovoza papa Lav XIV. prekoračio je ”crvenu crtu” od 100 dana papinske službe – magičnu crtu onkraj koje kritično komentiranje papinskih poteza više nije tabu.

Jedan potez koji zavrjeđuje osvrt svečani je završetak postupka kanonizacije dvojice mladića neobičnih biografija, ali upitne, zastarjele, nereflektirane teologije (na nju su upozorili teološki novinari u Rimu, Otto Friedrich u ”Herder Korrespondenz” i Norbert Scholl, profesor teologije u Heidelbergu).

O tome u ”Christ in der Gegenwart”, br. 35/2025, 31. kolovoza 2025., https://www.herder.de/cig/cig-ausgaben/archiv/2025/35-2025/die-eucharistischen-wunder-des-carlo-acutis-heiligsprechung/):

”U nedjelju 7. rujna 2025. godine na čast oltara podignut je mladi inženjer iz Torina Pier Giorgio Frassati, rođen 1901. godine, koji je preminuo 1925. godine od meningitisa. Drugi svetac je Carlo Acutis, rođen 2000. godine u Torinu, a umro s 15 godine od akutne leukemije te već 2006. godine proglašen blaženikom. Sličnosti između dvojice kandidata su upadljive.

Obojica su potomci imućnih torinskih velegrađana, obojica su se kao mladići bavili tehnikom i informatikom. Obojica su već kao dječaci očitovali upadljivu sklonost dubokoj duhovnosti i euharističkoj pobožnosti, obojica su se posvećivali pomaganju potrebitima kao odrazu svoje pobožnosti.”

Da su se Acutis i Frassati proglasili svecima na isti dan, ispalo je kao slučajnost. Acutisovo se proglašenje svetim trebalo održati još u travnju ove godine, no osujetila ga je smrt pape Franje na Uskrsni ponedjeljak.

Novi Papa puku slučajnost protumačio je kao posebnu poruku. Proglašeni su novi zaštitnici katoličke mladeži, novi uzori i primjeri uspjelog kršćanskoga života mladih. Papa ih je predstavio kao živi dokaz za to da je kršćanski život dostupan i moguć svakome, a ne samo izabranicima. Svetost nije ničija povlastica, svako je na nju pozvan, svako je može postići – i petnaestogodišnjak i 24-godišnji mladić.

Negativne kritike na račun novih svetaca odnose se, s jedne strane, na činjenicu da obojica svjedoče za religioznost koja danas djeluje ”zaostala u vremenu i prostoru”, za tradicionalističku pobožnost koja mladom čovjeku ne postavlja ni jedno egzistencijalno pitanje, ne dovodi ga u sumnju i zato ne bi mogla djelovati inspirativno na mlade osobe s njihovim sumnjama i dvojbama.

Ozbiljne se zamjerke odnose na Carla Acutisa. Nije problematičan njegov život – život prvog milenijalca među svecima, prvog ”Božjeg influencera”, nego na hype što ga je izazvalo njegovo proglašenje blaženikom. Carlo je, na vlastitu želju, pokopan u Assisiju. Njegovi posmrtni ostaci više su puta ekshumirani i preparirani, a njegovo je srce, posebno pripremljeno kao relikvija, da bi u pozlaćenoj posudi ”obilazilo” pola svijeta.

Problematično je nasljeđe, što ga je Carlo ostavio, bogato, originalno i duboko duhovno. Navodno je već s 11 godina započeo izrađivati web stranicu popisa mjesta i gradova u kojima su se prema tradicijama dogodila euharistička čudesa.

Budući da su mu roditelji kao vlasnici osiguravajućeg zavoda bili prilično imućni, Carlo je imao mogućnosti proputovati sva ova mjesta, uz koja se vežu priče o posvećenim hostijama koje su zbog grešne zloporabe nevjernika i neprijatelja vjere, prokrvarile, ne bi li grešnika odvratile od nedjela i natjerale na pokoru i kajanje.

Katoličko naučavanje o transsupstancijaciji (kruh i vino pretvore se u tijelo Kristovo i Kristovu krv) znači da oskrvnavljenje hostija predstavljaju napad na samu Kristovu narav.

Carlo je sastavio web-arhivu s više od 140 mjesta poznatih u katoličkom svijetu kao mjesta u kojima su se dogodile pojave koje se po katoličkoj tradiciji smatraju ”euharističkim čudesima”.

Prema web stranici Hrvatske katoličke informativne agencije (HKM) i u Ludbregu je Sveta nedjelja posvećena Krvi Kristovoj, koja je, prema usmenoj predaji, procurila kad je župnik – tiho u sebi – počeo sumnjati u pravu narav hostije.

Prema HKM-u zagrebački isusovac je urednike web stranice upozorio na to i osigurao gradu Ludbregu mjesto na Carlovom popisu. Popisi, sav popratni materijal i dokumentacija skupljali su se, navodno na inicijativu pape Benedikta XVI., u njemačkoj biskupiji u Regensburgu. Tamo se ova Acutisova baština može pretraživati u posebnom arhivu (informacije o tome nalaze se na web stranici www.sanctissima-eucharistia.de koja sadrži dosta informativnog materijala i preslike postera međunarodne izložbe o mjestima euharističkih čudesa, ali ne i originalni popis).

Problematičan je sam popis mjesta gdje su se, po drevnim vjerničkim tradicijama dogodila ”euharistička čuda”. Mladi Carlo Acutis nije morao poznavati povijest, historijski dokumentirane događaje koji su uslijedili, a koji su u izravnoj vezi s ”krvarenjem hostija”: napadi na židovske sugrađane, optužene da su oni oskvrnavili hostije iz neprijateljstva prema kršćanima ili zato što su hostije koristili za svoje obrede.

Naročito su židovi bili ugroženi kultom svete Isusove krvi koju su oni navodno pili u svojim obredima. Predaja o njihovim ubojstvima zbog njihove ”grešne zloporabe kršćanskih hostija” je prebogata. No ne samo zbog nevjernih židova, nego i zbog protestanata, zbog vještica, zbog osmanlijskih četa, zbog muslimana…

I uglavnom zbog mnogo izmišljenih neprijatelja i heretika, hostije su prokrvarile, kako svjedoči usmena kršćanska predaja. Koliko je duboko usađen upravo taj kult, neka svjedoči činjenica, što su židovi zadnji put pali žrtvama ”svete krvi” 1946. godine u poljskome gradiću Kielce, gdje ih je dječačić optužio da su njemu vadili krv za svoje obrede – ulično je mnoštvo bez mnogo kolebanja reagiralo kamenjem na ”počinitelje”. Rezultat je bio otprilike 40-ak ubijenih židova (svi koji su neposredno prije preživjeli Holokaust).

U ime oskrnavljenih hostija i svete Isusove krvi koja je protekla iz njih nisu se ubijali samo židovi, nego sve do u novog vijeka i vještice, ili se vjernički puk okomio na protestante ili u katoličkoj Španjolskoj arapske muslimane.

Vatikanski su stručnjaci imali prilike provjeriti dokumentaciju Acutisovog popisa i razmišljati o teološkoj vrijednosti ovakva popisa – tim prije, što je fenomen ”krvavih hostija” već davno prepoznat kao biokemijski proces, napad bakterija na kruh kao i na hostije koje nisu primjereno sačuvane od vlage. I određene vrste plijesni napadnu hostije i izluče crveno obojeno tekućinu iz hostija kao i iz obična kruha.

Teolozi se kritički pitaju, zašto se u postupku kanonizacije Carla Acutisa ove okolnosti nisu provjeravale i uzimale u obzir.

Vatikan je izdao nove, pooštrene upute za istraživanja navodnih čudesnih krvarenja hostija 2024. godine. Na Carlovom popisu mjesta ”euharističkih čuda” nema ni jedne napomene da su se, vezane uz ”čudo krvavih hostija” dogodili protužidovski progoni (Bruxelles, Pariz, Brescia, Bolsena, Poznan).

Sam Carlo Acutis bio je naprosto premlad, premalo zreo za takvu metodiku rada. On je postupao s pravim vjerničkim žarom.

Za propust trebaju odgovarati ne samo dizajneri web stranice popisa i materijala izložbe. Vatikanski službenici snose dio odgovornosti, jer za svoju dokumentaciju o kanonizaciji nisu vodili računa o tim povijesnim okolnostima, koje svakome tko čuje sintagme ”krvava hostija” ili ”oskrnavljena hostija”, moraju odzvanjati u ušima.

Naročito problematična je činjenica – i to posebno naglašavaju teolozi koji su otkrili propuste – što 60-ak godina poslije objavljivanja koncilske deklaracije Nostra aetate o odnosu Katoličke Crkve prema nekršćanskim religijama, s posebnim tekstom o prilično ambivalentnim katoličko-židovskim odnosima, teološki stručnjaci zaboravljaju razmotriti kobne posljedice srednjovjekovnog kulta oko hostija, s natrusima antijudaističkih predrasuda.

Sve to baca sjenu na ozbiljnost teoloških komisija, poglavito one komisije koja odlučuje o procesima proglašenja blaženika i svetaca. Sjena pada i na papu Franju i na njegova nasljednika, koji se također nisu trudili preispitati odluku o proglašenju.

Kome trebaju sveci koji unatoč svojem modernom životu podržava zastarjelu pobožnost? Kome trebaju duhovi koji danas, u situaciji kad se klatno tolerancije opasno njiše prema ”minusu”, podgrijavaju stare kobne mitove?

Žar kojim je Carlo Acutis bilježio mjesta s navodnim ”euharističkim čudesima”, bio je plod njegove pobožnosti – jednostavne, nereflektirane, tradicionalističke pučke pobožnosti.

Kanonizacijom ovog kandidata ovakva se ”zastarjela pobožnost” uzdiže u rang uzorite pobožnosti za današnje vrijeme. Teološki kritičari ove kanonizacije upozoravaju na to da je Papa takvu pobožnost proglasio svetom snagom svoje ”nezabludivosti”.

”Po službenom crkvenom nauku proglašenje nekoga svetim, čin je papinske nezabludivost”, upozorio je teolog Norbert Scholl u vezi te problematične Papine odluke.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kako govoriti o mirovnoj etici u prijelomnim vremenima? 
    •  Usamljenost – sve veći problem osoba starije životne dobi
    •  Upozoravanje na opasnosti od rata nije huškanje na rat
    •  Slažem se s pobornicima služenja obveznog vojnog roka
    •  Prozor života spasonosno je rješenje za neželjene bebe 
    •  Antunovski hod: podilaženje ukusu masa nije franjevaštvo
    •  Trumpovi katolici i antitrump
    •  Nacist u mojoj obitelji
    •  80. godišnjica završetka Drugoga svjetskog rata
    •  Uskrs 2025. godine ne zrači nadom  

> Svi tekstovi ovog autora