autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Mržnja naša svagdašnja

AUTOR: Vedran Limić / 28.11.2025.

Vedran Limić

Budući da me skoro svi mediji čine tužnim onda ovo malo preživjelih sivih moždanih ćelija regeneriram na TED Talksu. Na toj globalnoj platformi u malo vrimene mi na krajnje razumljiv način pojasne masu stvari koje do tada nisam poznavao. Tema kao u priči pa onda biraj prema raspoloženju šta želiš da ti neki svjetski priznati stručnjaci približe.

Nedavno sam više slučajno naletio na nekog lika koji je govorio o snigu. A kako je meni nakon četiri sarajevske studentske godine za cili život prisila ta bila neman, onda san tija tu temu odma priskočit. Sva srića da san lin i nije mi se dalo minjat bateriju na izdisaju od miša tako da san osta slušat tog famoznog profesora meteorologije.

Nisan moga virovat da snig može bit toliko zanimljiv kao meteorološka pojava. Naime, za mene je snig snig i svaki je isti. Bijel, hladan i ne daj bože njemu blizu. Tako san do tada razmišlja.

Kad ono profa opleja po milijun vrsta sniga. Počeja je s malim pahuljama pa suhim, mikro, mokrim, velikim i na kraju je spomenija one najveće šta padaju ka lancuni. I onda san odlipija kad je ustvrdija da od svih tih milijardu milijardi pahulja u bilo kojem izdanju ni jedna jedina nije ista. I pokazuje lik slajdove i stvarno svaka je drugačija.

Tu san sta i stavija prst na čelo i počeja malo koristit one preživjele sive moždane ćelije. Znači snig koji je za mene bija samo to, snig ma koliko istovjetno izgleda svaki je satkan od milijardi različitih jedinki.

S druge strane u našim recentnim životima poput lavine naslovnice zahrpnjuju ovi mulci u crnom koji izgledaju isto ma koliko oni realno različiti bili. Ja ih, da ga jebeš, ni po čemu ne razlikujem. Imaju isti friz, odjeveni su isto, sliče ko jaje jajetu, slušaju istu muziku, isto su naoružani, podjednako urlaju, iste su im parole, grafiti, istovjetna snaga mržnje, neobrazovanost itd.

Da ga jebeš, ne mogu svatit zašto fantomkama svi ti do zla boga bezlični skrivaju lice. Čemu? A da ih ima, ima ih, i stiče se dojam da su sve brojniji i sve glasniji. Sve više ulijevaju strah u kosti onima koji znaju voljeti, ljubiti, razumijevati, slušati druge i drugačije. I sve im je teže stat na rep.

Država se pred ovom najezdom blesave i pomalo zastrašujuće balavurdije pravi blesava, a ovi blesavi misle da su oni država. I eto ti učas skoro nepremostivog problema. O njima zapuštenima i ulici prepuštenima se skoro nitko nikako ne bavi, a kad nikoga za njih nije briga onda ni njih nije briga ni za koga.

Moj mali mozak nikako ne može razumit ljude koji vole da mrze ili mrze da vole. A kako je kod njih ljubav prema mržnji dignuta na entu potenciju onda pred njima bukvalno padaju svi oni koji mržnju kao neku ljudsku osobinu ne prihvaćaju. I eto ti podjela.

I sasvim je svejedno je li fantomkom zamaskiran crnokapuljaš Hrvat, Srbin, Nijemac, Norvežanin, Englez ili Francuz… svi oni podjednako mrze one tamo neke druge. A kad pofali stranih meta onda unutar iste nacije napadaju one s juga, istoka ili zapada.

U njihovoj logici nije važno tko je s druge strane šake, bejzbol palice ili boksera, važno je samo da nije jedan od njih. Njima je i to sasvim dovoljno da njih pedeset cipelari dva-tri tuđa. Po toj matrici u pravilu uvijek snažno napadaju one slabije, usamljene, one manjinske, one druge boje, godine proizvodnje, porijekla ili vjere, svejedno.

Zašto? Pa zato što znaju samo mrzit. Po svemu ispada da te mulce nikada nije pomazila, a u ekstremnim slučajevima ni dotakla ljubav tako da za nju i ne znaju.

A kad neko voli da mrzi onda sociolozi, psiholozi i psihijatri moraju tuć prekovremene ne bi li im olabavili mržnjom prenategnute moždane ćelije. To oboljenje je više patološko, a to je onda teška boleština. Uostalom, pomanjkanje ljubavi oni i ne kriju jer su od glave do pete odjeveni u crno, a crna boja je boja tuge, žala ili smrti.

Sve u svemu njih u pravilu žalim jer nisu upoznali pravu ljubav, nisu je osjetili ni doživjeli. Mišljenja sam kako je prezrilo vrime da ih s raskoši ljubavi upoznamo. Znam da je to teško, ali bit će puno teže ako već sada njihovu mržnju s ljubavlju razoružamo. Ako se mi koliko jučer ne počnemo temeljito bavit s njima, onda će se oni baviti s nama, a svi znamo kako to pogibeljno izgleda.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: