novinarstvo s potpisom
Naša nacija, ona koja se u sadašnjosti bavi nametanjem reinterpretacije ratova koji su odavno završili, ili za neke ipak nisu, poznata je i po tome da svestranu i razgranatu korupciju (ne) razume kao deo nacionalnog identiteta i deo (ne)materijalne kulturne baštine koja je inherentna svima nama, bili mi Hrvati ili Srbi, u depopulisanoj Domovini.
Kod nas se na korupciju, traženje ili primanje bilo kakve novčane, ali i bilo koje druge vrednosti ili povlastice, kao što bi bio dar, usluga, obećanje ili pogodovanje, u zamenu za neko delo ili propust u obavljanju javne dužnosti, i dalje gleda blagonaklono, očekivano, ali i jedino ispravno kako bi se neka stvar rešila bez puno (često birokratske) muke, ali i nauke.
I tu smo sa braćom po korupciji Bugarima, Rumunima i Grcima, među prvima u Evropskoj uniji, te se toga nešto puno niti ne stidimo, ali ne vidimo razloga zašto bismo deo (ne)kulturnog identiteta smatrali nacionalnom sramotom.
Naravno ovakva izvitoperena percepcija realnosti, kojekakvi vid kolektivne deluzije, posledica je političke krvne slike Domovine i njenih političara, pozicije i opozicije, koji su dolaskom na vlast videli svoju šansu, za sebe, koja često nadilazi lične povlastice te se kaskadno širi na sve ljude oko njih koje država treba materijalno da zadovolji do ”kolena sedmog”. I to je naša situacija, većinom smo toga svesni, ali nam u reakciji menjanja toga ne ide baš puno od ruke i to nije bitna tema koja pokreće na akciju.
Naša Domovina, kako bi se otrgla iz one prepolovljene balkanske balege te i da bi se kao približila vrednostima Evropske unije, daleke 2003. godine osnovala je nezavisno antikoruptivno nadzorno telo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (Povjerenstvo) koje je trebalo da odlučuje i o situacijama sukoba interesa među našim političarima i ostalim imenovanima, a koji žive od naših para – naših golemih poreznih davanja. U prevodu ona ”državna sisa” koju volimo da seksualizacijom svega i svačega pominjemo.
Sukob interesa je naziv za situaciju u kojoj pojedinac za vreme obavljanja javne funkcije dolazi u priliku, a kada će ako ne dok je na funkciji i izvoru moći, da svojom odlukom ili drugim delovanjem pogoduje sebi ili bliskim osobama (to je ono do ”kolena sedmoga”), nekim organizacijama ili grupama, te takvim ponašanjem da koristi i iskoristi interes javnosti i ukazano mu poverenje.
Da bismo još bolje razumeli šta je tu pesnik, pardon naš zakonodavac, želeo da kaže sukob interesa može da ima više oblika, prava arabeska s namerom iskvarenog i sebičnog ponašanja, pa tako može da bude stvarni, mogući ili potencijalni i prividni odnosno budući sukob interesa. Sve su to one životne situacije koje nas čine (ne)ljudima srkanjem javnog novca, javnih pogodnosti i pozicije moći, a ponovo za sopstvenu korist ili korist nama bitnih i bliskih (ne)srodnika.
Vratimo se na samo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, u pitanju je često prozivano (para)telo koje je bilo i predmet odlučivanja na Ustavnom sudu jer su njihova ovlašćenja delovanja propisana matičnim Zakonom o sprečavanju sukoba interesa, drugim propisima, ali ne i ovlašćenjima sudbene vlasti kako su neki od članova, nekad, mislili da imaju prava.
Trenutni sastav Povjerenstva je okrnjen i umesto pet članova/članica i predsednika/predsednice, Povjerenstvo ima predsednicu Nives Pavčalić, zamenicu Anu Poljak, članicu Nike Nodilo Lakoš i člana Igora Lukača.
Od prošle godine Povjerenstvo je u pogledu pravnog autoriteta, iako su svi članovi ovog kolektivnog tela pravnici, ali i u pogledu integriteta, ”obezglavljeno” jer je neopozivu ostavku na mesto predsednice dala Aleksandra Jozić Ileković, pravnica sa zavidnom pravničkom karijerom, kada je obelodanila da je i dalje aktuelni sastav Povjerenstva u blokadi te da ona, tako se jasno da iščitati iz njenih potonjih izjava, sa takvim ”kolegama” ne želi da ima nikakve veze.
Ono šta svakako ostaje indikativno, poklopilo se sa ostavkom Jozić Ileković, jesu i dve prijave koje su dospele na adresu Povjerenstva, a koje se odnose na aktuelnog člana Igora Lukača i njegovo, potencijalno kršenje Zakona o sprečavanju sukoba interesa – a on sam radi u Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa! Pravi oksimoron!
Jer da podsetimo, gospodin Lukač je kao član Povjerenstva želeo da bude umešač, poskrivećki, u sudskom postupku protiv odluke sopstvenog Povjerenstva u kojem radi, u kojem prima platu (oko 3.500 evra neto), ide mu staž, socijalno, zdravstveno i sve ono šta neki godinama nemaju, te je time demonstrirao nelojalnost prema ovom sada već zanemarenom antikoruptivnom telu dovodeći samu ”instituciju” na ono dno kace percepcije o kojoj svi imamo mišljenje i (ne)znanje.
Iz Povjerenstva su potvrdili da u dnevni red još nisu uvrstili predmet po dobijenim prijavama koje se odnose na gospodina Lukača, iako je prošlo više od godinu dana, te se čini da tako nastavljaju sa demonstracijom (ne)rešavanja predmeta u prihvatljivom roku za jednu nezavisnu instituciju koja se bavi i prevencijom korupcije.
Da budemo načisto, sve dok Povjerenstvo ne donese odluku, odnosno dok ona možda sutradan ne bude osporena ili potvrđena na Visokom upravnom sudu, prolongira se agonija nepoverenja prema radu Povjerenstva, obeshrabruju se građani da im se uopšte i obrate, te se stvara onaj subjektivni osećaj nužnosti nadzora nadzornog tela koje se bavi i ”sprečavanjem” korupcije.
Kako u suštini ne postoje neke zakonske reperkusije, ovo može da traje od nemila do nedraga i to bez ikakvih disciplinskih stega za sada već odugovlačenje utvrđivanja povrede Zakona o sprečavanju sukoba interesa, pitanje je šta će na kraju i kako da odluče u Povjerenstvu po prijavi protiv gospodina Lukača, a da ne naprave ono što bi se imenovalo sa kolegijalnom kontraindikacijom.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
















































