Kako su govorili Tolstoj i Bergoglio

Oslanjajući se na dokaze više od 40 nevladinih organizacija u 22 zemlje, Unija za građanske slobode za Europu (Civil Liberties Union for Europe – Liberties) opisala je bila vlade Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Italije i Slovačke kao ”rušitelje” koji aktivno slabe vladavinu prava…

Osjećam se ovih dana, 2026. godine, prolazeći usred Zagreba uz kolonu ljudi koji čekaju ručak u pučkoj kuhinji Sveti Duh, dok tropski orkani razbijaju drveće, krovove, fasade, automobile… pa sam sebi zapjevam, come cantava Toto:

Buongiorno, Italia, col caffistretto
Le calze nuove nel primo cassetto
Con la bandiera in tintoria
E una Seicento giù di carrozzeria…

A onda se sjetim da je devedeseta godišnjica Bergoglia (preminuo je 21. aprila 2025. u 89. godini života), apsolutno najčovječnijega čovjeka moje generacije. Pa čitam njegove riječi:

”Molite za mene”, izgovarao je na kraju svakog govora, jer sam ”i sam grešnik.” … ”Kako bih volio siromašnu crkvu za siromašne.” … ”Ako je netko homoseksualac, traga za Gospodinom i ima dobru volju, tko sam ja da mu sudim?”

Pa nesmiljena dijagnoza civilizacije: ”Obožavanje drevnog zlatnog teleta vratilo se u novom i nemilosrdnom obliku u formi idolopoklonstva novcu i diktaturi bezlične privrede kojoj nedostaje istinski ljudska svrha.” … ”Zemlja, naš dom, sve više počinje izgledati kao ogromna hrpa prljavštine.” … ”U ovom svijetu globalizacije upali smo u globalizaciju ravnodušnosti. Navikli smo na patnju drugih, to nas se ne tiče, to nije naš posao.” … ”Suočavamo se s općim dojmom umora i starenja, Europe koja je sada ‘baka’, više nije plodna i živahna.” … ”Kurija koja nije samokritična, koja ne prati novosti, koja ne teži poboljšanju, bolesno je tijelo… To je bolest bogate budale koja misli da će živjeti cijelu vječnost.” … ”Nema grijeha koji Božje milosrđe ne može dosegnuti i izbrisati kada pronađe pokajano srce koje traži pomirenje s Ocem.” … ”Kad molim, ponekad zaspim.”

I sam ponekad zaspim nakon što se nagutam influencerskih, blogerskih, trumpovskih ”pilula” koje nam serviraju banke, moguli, države, mediji, kultura, ”civilizacija”… Osjećam se bespomoćno i ljutito: kao – Tolstoj 1881. godine. Evo uvodnih riječi iz njegove knjige ”Što nam je dakle činiti?”:

”Cijeli svoj život proveo sam na selu. Kad sam se 1881. preselio u Moskvu, zaprepastila me gradska bijeda. Seosku sam bijedu znao, ali gradska je za mene bila nova i nepoznata. U Moskvi je nemoguće proći ulicom i ne nabasati na prosjake, i to takve prosjake kakvih na selu nikad nije bilo.”

Čemu sad ruska 1881. godina? Jer, još prije 15-ak godina, a sad je još gore, kaže Eurobarometar: Svaki šesti građanin Europske unije je siromah… Oko 80 milijuna građana u državama EU-a, 16 posto populacije, živi u siromaštvu… Najgore je u Rumunjskoj, Mađarskoj i Bugarskoj, a najbolje su Švedska i Danska…

A zatim stiže strašan porast prijetećeg nedostatka pitke vode. Osiromašeni velegradovi suočavaju se s ekološkom i resursnom oskudicom, prvenstveno nedostatkom vode, što je rezultat pretjeranog iskorištavanja i slabljenja prirodnih resursa…

Mnogi obalni velegradovi u istočnoj Aziji, s preko 10 milijuna stanovnika, ranjivi su zbog smještaja na samoj obali… Osiromašeni građani, kao u Detroitu, ostaju bez osnovnih resursa, što dovodi do izolacije u ”kvartovima duhova”.

”Osiromašenje velegradova (pauperizacija) odnosi se na procese urbanog propadanja, gubitka kvalitete života i socijalne degradacije, često povezanih s gentrifikacijom, tehnološkim napretkom i gigantizmom gradova.”

U Zagrebu su pojedini prirodni krajolici uništeni ili modificirani, te prepušteni rapidnoj izgradnji stambenog i poslovnog tipa. Zbog atraktivnosti i velike vrijednosti zemljišta dolazi do preizgrađenosti, uzurpacije i destrukcije prostora… I? Širi se kao tsunami ”antiideološki” populizam diljem svijeta.

Piše Oliver Eagleton: ”Populistički pokreti su izbili u prvi plan poslije krize 2008. godine, kada su sa scene nestale umirujuće fraze o jedinstvu i konsenzusu, a pojavile se razlike između ‘nas’ i ‘njih’. I dolazi ‘spasonosni’ neo-nacionalizam… Ne samo u Americi već i u Italiji, Finskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Britaniji, Francuskoj i drugim zemljama.”

I baš zato vraćam se Tolstoju, najviše zbog toga što sam pročitavši njegovu knjigu ”Kozaci”, u trinaestoj godini života odlučio da ću biti pisac. Nu patom, čto nam djelatj, vaše prjevashodstvo?

Tolstoj na kraju knjige piše:

”Ali neka tisuća ljudi pristupi onoj drugoj tisući sa željom da im pomognu… Neka mehaničari konstruiraju stroj koji će podići teret što nas gnječi, ali sve dok ga ne konstruiraju, pružimo ljudima ruku, kao glupani, kao mužiki, kao seljaci, kao kršćani i vidjet ćemo možemo li ga podići. A sad, braćo, krenimo svi zajedno”, i to je apel grofa.

A šta rade danas veliki pisci? No ima li šanse za nas? Krenuli smo oktobra 1917. godine, letjeli na krilima slobode 1945. godine, bezbroj zemalja oslobodilo se kolonijalizma 1960-ih i stvorilo nesvrstanost, došlo je do detanta krajem 1980-ih nakon propasti SSSR-a i Varšavskog pakta…

A onda je novi milenij donio ”slobodnom” i ostalom svijetu novu autobarbarizaciju, fašistoidni militarizam, razbojnički kapitalizam, kratkovidni nacionalizam. I? Ima utjehe, kao u crnogorskoj narodnoj poslovici: Sjedi đe si, ni za đe si nijesi…

Utjeha? Ma ovo pišem prvog aprila. Neslana šala, ali za sadašnji kršćanski zapad – svaki dan je prvi april: sve je neslana šala.

Rugamo se samima sebi i svima njima, i ”čekamo da padne plafon”… No ajde de, armagedon je kanda odložen?

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Giacomo Scotti – Mediteranac koji čvrsto drži timun bracere
    •  Demokraciji više ne treba narod
    •  Danke Dojčland – ''Sve ima cijenu, ali nema vrijednost''
    •  Histria hosteria
    •  Utopija distopije
    •  Za europeizaciju Europske unije
    •  Aiaiai noi altri vieci-stari
    •  Humanizacija vs. bestijalizacija
    •  ''Vaše more – naše more'': Svoje more
    •  Bosna kao Gaza???

> Svi tekstovi ovog autora