autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Studenti pobeđuju

AUTOR: Ana i Otto Raffai / 20.05.2026.

Ana i Otto Raffai

Ako vas put navede do Beograda, srest ćete posvuda naljepnice s porukom: STUDENTI POBEĐUJU. Vidjet ćete ih na ulici, u trgovini, na vratima restorana, čak i u vecejima. U visini vašeg pogleda bit će ova ćirilicom ispisana poruka na bijeloj naljepnici. Poruka je tako jednostavna i tako lucidna.

Već godinu i pol traje najveći nenasilni pokret u Europi. Njegovi sudionici i sudionice ostaju vjerni nenasilnom diskursu: uspijevaju povezati kreativnost, konstruktivan otpor i kritični pogled.

Uz svu masovnost pokreta, koja je obično obrnuto proporcionalna s konzistentnošću svih u javnost poslanih poruka, građani i građanke Beograda s kojima smo pred tjedan dana imali prilike razgovarati, studenti i studentice ovog nenasilnog čuda u susjedstvu nisu ni apatični, ni frustrirani, ni ogorčeni. Imaju snage i duha da idu do kraja, kako kažu.

Zrače osmjesima i u njihovom govoru i ponašanju prepoznajemo, nada je s njima. Na rektoratu Sveučilišta vijori se ogroman natpis podrške. Na zgradi Filozofskog fakulteta su poruke poput ”Nije filozofski ćutati”, ”Ruke su vam krvave” kao i druge poruke poticaja na pobunu.

Naši sugovornici i sugovornice ističu koliko je važna ova podrška akademske zajednice. Kažu, najveći teret podnijeli su njihovi profesori i profesorice, kao i djelatnici i djelatnice u školstvu, u mnogim osnovnim i srednjim školama, gimnazijama. Oni su mjesecima trpjeli uskrate plaća, psihički teror, ugrozu egzistencije – jer to su građani čija primanja nisu velika, nije baš lako od nastavničke plaće imati rezervu pa da bude lako premostiti takve kazne.

Prolazimo centrom grada koji je još uvijek poluokupiran tzv. ćacilandom: bijeli šatori, koji podsjećaju na osmanlijsku okupaciju o kojoj pjeva Smrt Smail Age Čengića, još su u Pionirskom parku. Na pločniku su spremne zaštitne ograde kako bi se, u slučaju potrebe, postavile i prepriječile građane i građanke u pokušaju da dođu do javnih gradskih površina. Uz ograde stoji i stražar, zaduženi da spriječi eventualni ulazak u Pionirski park. On pak nema nikakvih službenih oznaka, ali vidljiv je.

Protivnici protesta, vjerojatno u režiji vladajuće garniture, djeluju na način da oponašaju studente. Tako su na naljepnice ”Studenti pobeđuju”, brzo odgovorili svojim naljepnicama ”Srbija pobeđuje”. Grad je, kako kaže jedan naš beogradski prijatelj, unakažen njihovim parolama kao što su ”blokaderi ustaše” koje studenti/ce čiste tako da prebojavaju stupove s tim šaradama odnosno tako da dodaju riječi koje tim parolama daje nov smisao u duhu protesta.

Nenasilni otpor u Srbiji ne posustaje. I to je veličanstveno, vrijedno svake podrške. Tim više što živimo u vremenu predatorskih političkih uzora. Ne mislimo tu samo na naše regionalne političke vođe. Mislimo na one svjetske koji su, svjesno ili nesvjesno, prihvaćeni kao referentne vrijednosti političkog ponašanja u javnosti.

Kontekst u kojem živi nenasilni otpor u Srbiji obilježen je visokim stupnjem političke bezobzbirnosti i bešćutnosti u kojoj, kako piše egipatski pisac Omar El Akkad u romanu ”Jednom će biti da su svi oduvijek bili protiv toga“ teško je braniti ”očite moralne razloge za nenasilje.” Stoga je, smatra El Akkad ”argument da nas nasilje u bilo kojoj formi unižava i da označava trenutačan poraz svih uključenih mnogo je teže iznijeti kada se država redovno upušta u masovno nasilje podjednako protiv civila i boraca ili ga odobrava. Umjesto taga, razlozi za nenasilje postaju na najružniji način pragmatični: država hoće nasilje jer na tom terenu drži sve prednosti, od većih topova i potpunog imuniteta do povlastite vječnog statusa žrtve.”

Studenti i studentice ipak pokazuju kako je kreativnost protesta snaga nenasilja. Protest se služi znanjem, a ne zlobom kako je rektor prof. dr. Vladan Đokić podsjetio u završnoj rečenici svog čuvenog govora 31. Ožujka 2026. nakon policijskog pretresa fakulteta.

I koliko god doživljavali zalijetanje automobila u okupljene građane, nenasilni otpor ih štiti od tragičnih posljedica. Da, ima masnica, srušenih staraca, ali nema, Bogu hvala, gorih žrtava.

Šest studenata i studentica pozvano je na sud pod optužbom da su ugrozili državni poredak republike Srbije. Došli su svaki i svaka u narodnoj nošnji svoga kraja. Poruka je očita, jasna: mi smo taj narod, mi dolazimo iz tog naroda, vi ne štitite nego sudite narodu.

Što je nama, kao susjedima činiti? Koja je naša odgovornost? Možemo li shvatiti da smo tako blizu događanja koji je u mirovnopolitičkom smislu jedinstveno historijski prevažno zbivanje?

Možemo li govoriti o njemu, širiti vijest gdje god se naš glas čuje, da u vremenu zatvaranja vodenih puteva i pucanja dronovima na civile, u vremenu pokolja u svetoj Zemlji istrebljenja jednog naroda, tu nama blizu živi nenasilan otpor ništa manje strašnoj vladavini korupcije mafijaških razmjera? Možemo li biti ponosni na svoje susjede i iz tog ponosa tražiti načine kako da ih podržimo?

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Christoljub Božji Vegan – Presente
• Lagali ste za Irak, lažete za Iran
• Isus je došao u Rijeku
• Mistika otvorenih očiju
• Nemoj ogrubiti u ova gruba vremena
• Prigovor savjesti – nepoželjna pojava u katoličkoj Hrvatskoj?
• Prema drastičnom dijalogu
• Jacinda Ardern ili kako politika može biti sasvim drugačija
• Zašto smo protiv obveznog vojnog roka
• Posluh savjesti i neposluh ratu

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: PRESUMPCIJA UMNOSTI
Oznake: Ana Raffai, Beograd, Omar El Akkad, Otto Raffai, Srbija, studenti

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

19 May

Gledam čuda inženjerstva i prometa koja se izvode u Kini, a jedan j*beni lik, Zijad Krnić, već jako dugo priječi u BiH da se postigne dogovor o otvaranju novog graničnog prijelaza kod Gradiške čak i nakon što se urušila ograda mosta na starom prijelazu. Nečuveno.