Nastavlja se hrvatska sramota u Vatikanu

Rekli bismo: uhodana stvar, standardna procedura, ali, ne, ovo je podsjetnik da se nastavlja hrvatska sramota u Vatikanu. Naime, papa Lav XIV. primio je u četvrtak 21. siječnja u Vatikanu nove izvanredne i opunomoćene veleposlanike iz Sijera Leonea, Bangladeša, Jemena, Ruande, Namibije, Mauricijusa, Čada i Šri Lanke, podsjetivši ih na bît njihove službe, na temeljnu ulogu izgradnje mostova i poticanja dijaloga, kao i na važnost multilateralizma.

Zašto hrvatska sramota? Zato što od 9. ožujka 2021. Republika Hrvatska nema više akreditiranog veleposlanika (ili veleposlanicu) pri Svetoj Stolici.

Veleposlantvom Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici vodi Tea Zupičić, opunomoćeni ministar, “privremeni otpravnik poslova”. Ovo, “privremeni”, traje preko pet godina!

Milanoviću, Plenkoviću, Jandrokoviću i Grliću Radmanu su puna usta zahvalnosti Hrvatske Svetoj Stolici i dobrih želja novom rimskom biskupu ali, očito, boli ih neka stvar za to što nemamo popunjenu tu važnu svjetsku adresu.

Svaka čast Tei Zupičić, privremenoj otpravnici poslova i Marini Šutalo, savjetnici, ali to nije to. Ništa nije pomoglo da naši shvate: ni smrt Benedikta XVI., ni razne važne obljetnice (npr., 10 godina Hrvatske u EU u crkvi Svete Marije Milosne pri Teutonskom zavodu u Vatikanu, u neposrednoj blizini Bazilike svetog Petra. Povijest kompleksa Teutonskog zavoda seže od doba Karla Velikog, ”Oca Europe”. Karlo Veliki je 796. godine, uz dopuštenje pape Lava III., na zemljištu uz to mjesto osnovao hospicij za hodočasnike. Iz tog razloga ta se crkva smatra crkvom Europske unije u Rimu i Vatikanu), ni dolazak u Zagreb Vatikanskog tajnika za odnose s državama i međunarodnim organizacijama mons. Paula Richarda Gallaghera, 2024.

Naši su šampioni licemjerja: izrazivši dobrodošlicu, predsjednik Vlade zahvalio je nadbiskupu Gallagheru na dolasku u Zagreb povodom proslave blagdana Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba. Plenković je zahvalio nadbiskupu Gallagheru i na njegovoj nazočnosti i slavljenju mise u crkvi svetog Jeronima u Rimu 28. svibnja 2024., povodom obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske. Ni na jednom ni na drugom događaju, naravno, takva je katastrofalna hrvatska diplomacija, našeg veleposlanika (ili veleposlanicu) akreditiranog pri Svetoj Stolici nije bilo jer ga/je, ponovimo, naprosto nema!

Elem, došao je k nama kardinal Parolin i nismo imali veleposlanika. Sahranjen je papa emeritus, opet bez hrvatskog veleposlanika, Gallagher u svetom Jeronimu i u Zagrebu, i opet ništa. Sahrana pape Franje, ništa. Izbor i inauguracija pape Lava? Ništa! Stigao je ovih dana i novi apostolski nuncij, mons. Leopoldo Girelli, a Hrvatska – niente, nothing, nada.

U pitanju je totalni hrvatski šlamperaj, jer svađa Milanovića i Plenkovića, a zbog čega nemamo popunjene niz diplomatskih adresa, počevši od vatikanske, nije drugo nego hrvatski šlamperaj.

Hrvatska je inače bila ozbiljna. Podsjetimo, nakon prijelaznog veleposlanika Ivice Maštruka, RH za svog prvog predstavnika u Vatikanu imenuje Ivu Livljanića: 11. 3. 1992. – 31. 8. 1998. Njega će sutra dan naslijediti Marijan Šunjić, 1. 9. 1998. – 31. 10. 2000. Bez dana zakašnjenja tamo stiže i Franjo Zenko: 1. 11. 2000. – 31. 10. 2004. Isto se događa i s Emiliom Marinom: 1. 11. 2004. – 28. 2. 2011. Brzo je stigao i Filip Vučak: 1. 3. 2011. – 31. 10. 2015. Naš posljednji veleposlanik u Svetoj Stolici, Neven Pelicarić (koji je ove nedjelje bio u Vatikanu kao izaslanik predsjednika Milanovića), isto k’o vurica: 1. 11. 2015. – 8. 3. 2021.

I tada kreće show: natezanje konopa s jedne i druge strane provalije u međunarodnu sramotu između dva odrešita i ne baš osobito mudra čovjeka: Zokija i Plenkija. Da se barem trguje, kao u dobra stara vremena, ali ne, oni su se fakat natezali. Pokojni papa Franjo s vremena na vrijeme je pitao Državnog tajnika, kardinala Pietra Parolina, da li možda zna kada će stići čovjek iz Zagreba a ovaj mu je govorio: Vaša Svetosti, žao mi ne, ne znamo, pitali smo ali nam ih njihova Ministarstva vanjskih poslova nitko nije odgovorio.

Ipak, ni s crkvene strane nije bilo sve bajno. Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (BK BiH) nisu nikoga poslale na misu zadušnicu za papu Franju. Sramota, neviđena sramota: ne samo što se nisu trudili oko ad limina pohoda, ne samo što su izbjegli pozvati Franju u Hrvatskoj, ignorirali su ga i kod smrti. A Dražen Kutleša je, recimo, gotovo sve dobio od pape Franje.           

Toliko je bilo važno da HBK i BK BiH pokažu prezir prema Franji, premda je sramota za BK BiH nešto veća jer je papa Franjo ipak pohodio Sarajevo (6. lipnja 2015.). Doduše, umirovljeni zagrebački nadbiskup Josip Bozanić je bio na ispraćaju Franje, ali kao kardinal koji će pristupiti konklavi i želi biti na konferencijama (bilo ih je 12) prije iste. Kardinal Vinko Puljić je stigao u Rim uoči konklave i ostao je do inauguracijske mise pape Lava XIV. Bozanić nije, pokupio se radi, valjda, važnijeg posla.

Važan je poslao imao i predsjednik BK BiH, vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić koji u Rim nije pošao ni na ustoličenje pape Lava, bilo mu je važnije služiti misu na vojnom hodočašću u Lourdesu.

Govorio je Franjo svim diplomatima u Sikstinskoj kapeli, naravno, tamo nije bilo hrvatskog veleposlanika. Govorio je i Lav XIV, opet diplomatima, badava.

Tea Zupičić, kao i Milanović, Plenković, Jandroković, Grlić Radman su papagajski ponavljali ”da je Hrvatska zahvalna Svetoj Stolici što ju je oduvijek smatrala dijelom europske obitelji”. Hrvatska je zahvalna? Doista? A kako to pokazuje? Akreditiranim veleposlanikom?

Što se Milanovića i Plenkovića tiče, tako biva, možemo bez ambasadora u Vatikanu nastaviti i u nedogled. To je valjda, hrvatsko “Hvala!” Svetoj Stolici što je odigrala onu važnu ulogu u priznanju Hrvatske na koju se farizejski poziva HDZ.

Evo kako, inače, funkcionira ta hrvatska sramota: rečeno je, dakle, da je mons. Gallagher zapravo bio gost zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše kako bi predvodio euharistijsko slavlje u povodu blagdana Majke Božje od Kamenitih vrata. Gallagher je donio lijepi poklon: vijest da se pokreće postupak beatifikacije nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića. “Nakon što smo zatražili od Dikasterija za kauze svetaca informacije o tome postoji li prepreka od Svete Stolice za proces beatifikacije i kanonizacije kardinala Franje Kuharića, spomenuti Dikasterij nam je ovih dana odgovorio da nakon poduzetih izvida s obzirom na Svetu Stolicu nema nikakvih prepreka za pokretanje kauze za beatifikaciju i kanonizaciju Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića”, kazao je Kutleša.

A onda, salama s pekmezom i senfom: izuzetno je važno i da je veliki svećenik iz redova farizeja i pismoznanaca, mons. Plenković, “blagoslovio” događaj jer je sutradan, 1. lipnja 2024., u Požegi, kazao: “Ako bi to na kraju rezultiralo beatifikacijom kardinala Franje Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa, koji je s predsjednikom Tuđmanom u razdoblju 1989., 1990. i devedesetih godina predstavljao onaj ključni dvojac renesanse hrvatskog naroda u vremenu stvaranja suvremene samostalne i slobodne hrvatske države, onda mislim da je to jedna sjajna poruka…”. Sve sjajno, sve super, samo da nije one “sitnice”: kada će, k vragu, Hrvatska dobiti/imenovati veleposlanika/cu pred papom?

Nego, da je Hrvatska kojim slučajem sada imenovala svoga predstavnika taj/ta bi od Lava XIV čuo/čula da je Papa, kako se približavamo Duhovima, svetkovini koja podsjeća na to kako je Duh Sveti sišao na učenike te strah pretvorio u hrabrost, a podjele u jedinstvo, izrazio nadu da će slična vizija jedinstva nadahnuti svijet diplomacije. Svijet u kojemu konstruktivni odnosi među narodima cvjetaju kroz iskrenu otvorenost, promicanje međusobnoga poštovanja i zajednički osjećaj odgovornosti, istaknuo je.

U tom je smislu ponovio apel koji je uputio članovima Diplomatskog zbora u siječnju. U doba kada se “mir traži oružjem kao pretpostavka za utvrđivanje vlastite dominacije”, hitno je potrebno vratiti se “diplomaciji koja promiče dijalog i traži konsenzus” na svim razinama: bilateralnoj, regionalnoj i multilateralnoj.

Poručio je da duh nesebične solidarnosti treba nadahnjivati službu diplomata i jačati međunarodne organizacije, u svrhu stvaranja prostora za susret i posredovanje. Te su institucije i dalje prijeko potrebna sredstva za rješavanje sporova i promicanje suradnje.

Istaknuo je da veleposlanici pri Svetoj Stolici imaju ključnu ulogu, a to je uspostavljanje dragocjenoga mosta povjerenja i suradnje sa zemljama koje predstavljaju. Papa Lav XIV. im je povjerio misiju oživljavanja dijaloga motiviranoga iskrenim traženjem putova koji vode do mira, a to zahtijeva da riječi ponovno izražavaju jasne stvarnosti, bez iskrivljavanja ili neprijateljstva. Samo će se tada moći izbjeći nesporazumi. I samo će se na taj način moći prevladati nesporazumi i obnoviti povjerenje u kontekstu međunarodnih odnosa, pojasnio je.

Međutim, taj uljudan i jasan dijalog, koji svakako ostaje bitan, mora biti popraćen dubokim obraćenjem srca, odnosno spremnošću da se u ime općega dobra ostave po strani partikularni interesi, istaknuo je Papa. U tom je smislu, u govoru na engleskom jeziku, podsjetio na jedan od najznačajnijih odlomaka apostolske pobudnice Dilexi te.

Nijedna nacija, nijedno društvo i nijedan međunarodni poredak ne može se nazvati pravednim i humanim ako svoj uspjeh mjeri isključivo u odnosu na moć ili blagostanje, zanemarujući one koji žive na marginama. Kristova ljubav prema najmanjima i zaboravljenima potiče nas da odbacimo svaki oblik sebičnosti koji siromašne i ranjive čini nevidljivima, rekao je.

Papa je zajamčio svoje molitve kako bi ti zajednički napori pridonijeli obnavljanju zauzimanja u bilateralnim i multilateralnim odnosima te pomogli skrenuti pozornost na one koji su, na marginama društava, često zaboravljeni. Na taj ćemo način moći zajedno raditi na postavljanju čvršćih temelja za pravedniji, bratskiji i mirniji svijet. Državno tajništvo i dikasteriji Rimske kurije uvijek će biti u potpunosti na raspolaganju za pomoć novim diplomatima, rekao je Papa.

Veleposlanike, koji su mu predali vjerodajnice, potaknuo je da njihova misija ojača dijalog, produbi međusobno razumijevanje i doprinese miru koji je našem svijetu toliko potreban.

Elem, meni se samo čini, gospodo Milanović, Plenković i Grlić Radman da bi ovom sramotom trebalo završiti. Čim prije.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dražen Kutleša sponzorira cenzuru koja hrabri neoustaše
    •  Jesmo li sposobni za potreban kongres kulturnih radnika?
    •  Kardinal Vinko Puljić u kolu s mrziteljima islama
    •  Jasenovac i pitanje hrvatske krivnje
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje
    •  Osuđujem nacionalizam vođa udruge veterana 4. brigade
    •  Što želim za Uskrs? Hrvatsku bez laži, korupcije i nepravdi
    •  Samozvani arhiepiskop Aleksandar krenuo pljačkati SPC
    •  Kako žive agnostici i ateisti, odnosno ireligiozne osobe?
    •  Čemu 35 godina mog novinarskog rada u Hrvatskoj?

> Svi tekstovi ovog autora