novinarstvo s potpisom
Često kritiziram oporbu, pogotovu onu koja se predstava kao ljevica. No ta kritika se razlikuje od kritike upućene HDZ-u i desnici. Ljevicu kritiziram s namjerom da dinamizira djelovanje kako bi napokon s vlasti smijenila koruptivni HDZ koji sustavno uništava državu i društvo.
Desne stranke imaju samo jedan zadatak – omogućiti, metodom prevare tvrdokorno lakovjernih birača, HDZ-u da iz izbornog ciklusa u ciklus formira vlast. Desne stranke izvan HDZ-a žestoko kritiziraju ovu koruptivnu stranku kako bi stvorile lažni dojam da se bore protiv nje, ali to nije borba protiv HDZ-a, to je borba za HDZ.
Na prošlim izborima tu ulogu je odigrao Domovinski pokret, sjetimo se samo što je Stipe Mlinarić Ćipe, poznat kao Gavrilo, govorio o Andreju Plenkoviću, da bi potom, krotko i ponizno, s puno ljubavnog zanosa, pohrlio u zagrljaj tom istom Plenkoviću.
Na sljedećim izborima istu ulogu će odigrati Most, prostor je otvoren i za Drito, ali su Nino Raspudić i Marija Selak Raspudić napravili sve greške koje im onemogućuju značajniji rast. Zanemarili su teren, ne rade na okupljanju simpatizera i, što je osobito bitno, propustili su priliku da raskidom s Mostom toj stranci zadaju udarac i preuzmu birače Mosta.
Postupili su kao zadnji naivci, predali su se raspadajućem Mostu, digli su ga iz mrtvih, neko vrijeme su samo oni zastupali stavove Mosta, da bi, nakon što su shvatili da je Božo Petrov odlučio prevariti Mariju, želeći se preko nje dokopati Europskog parlamenta, napustili ovu klijentelističku družinu pozivajući se na neke apstraktne, principijelne razloge.
Time su preko klijentelističkog Mosta nadvili zastor koji mu je omogućio da sakrije svoju prevarantsku bit i da se oporavi, a sebe su pretvorili u obrok na kanibalističkom jelovniku nezasitne desnice.
Most je pojeo Nina i Mariju, okrijepio se i oporavio, a oni sada panično pokušavaju konzervirati vlastite političke ostatke. Koruptivni HDZ sustavno i diskretno pomaže Mostu vodeći ga prema političkoj bračnoj ložnici.
Metoda HDZ-ove zaručnice s desnice, ma o kojoj god se radilo, uvijek je ista: zavođenje počinje s hinjenom borbom protiv korupcije, HDZ se proziva zbog korupcije, da bi se potom u igru uveo i SDP s pričom kako su ove dvije stranke potpune iste te se, konačno, ideološki napada izvanesdepeovska ljevica, u ovom slučaju Možemo, koja je prirodni partner SDP-u.
Time se šalje poruka da se izbor između HDZ-a i SDP-a svodi na izbor između istorazinske stvarnosti, što, naravno, nije istina, ali da će proces ljubavničkog biranja partnera završiti izborom HDZ-a, jer se time, naime, sprječava ideološko rasulo voljenog hrvatskog naroda.
Rasulo, razumije se, uvijek dolazi s omražene, anacionalne ljevice. Ova najdesnije varijanta Mosta čak više ne krije da će nakon sljedećih izbora, pod uvjetom da dobije tu ponudu, vrlo rado budućnost planirati u HDZ-ovoj političkoj ložnicu. Treći put.
Most se od svih dosadašnjih desnih stranaka razlikuje po tome što je svoju čednost predao istom partneru, rastavio se od njega, opraštao mu nevjeru te mu se opet zaljubljeno predao. Most je čedna prostitutka. Birači Mosta u Mostu gledaju i vide čednost, a ostatak političke scene, uključujući i HDZ, u njemu vidi ono što on jest, a jest monogamna politička prostitutka.
Marin Miletić, zastupnik živozidaške duše s uzaludnim sakramentima, izravno, bez uvijanja, kaže da mu je HDZ poželjan partner, što, usprkos svemu, treba respektirati, dok ostali članovi Mosta ekstenzivnim govorom pokušavaju izbjeći odgovor na postavljeno pitanje o tome hoće li stupiti u koaliciju s jedinom koruptivnom strankom u Hrvatskoj.
Ekstenzivni govor se može svesti na nekoliko riječi: hoće, stupit će u koaliciju. Desnica me ne zanima, ona ne nosi nikakvu promjenu, čak ni najmanju, ona je nositelj prevare, izdaje i, u konačnici, rasta korupcije.
Sve opcije koje ističu pozitivnu vrijednost Franje Tuđmana u sebi gaje žudnju da očiste njegovu stranku i pretvore je u ono što je ona navodno bila na početku – sveta i dobru hrvatskog naroda predana. To je bezočna laž.
Više je HDZ ljudskih života ugasio (svaki pacijent koji je umro zbog nedostupne ili zakašnjele reakcije zdravstvenog sustava, ugašeni je ljudski život jer se to nije trebalo dogoditi), uništio, zanemario i protjerao svojom korupcijom od svih dosadašnjih ratova. No desnica i dalje prema HDZ-u razvija nostalgiju.
Nostalgija za početkom poznat je fenomen u religiji. Tko smatra da se Tuđmanov HDZ u nečem bitnom razlikuje od Plenkovićevog HDZ-a, nije ništa drugo nego vjernik u HDZ.
Vjernici, poznato je, nikada neće napustiti ono u što vjeruju i onoga u koga vjeruju. Domovinski pokret je bio vođen nostalgijom za početkom, vjerovao je u HDZ, zato je povjerovao i u Plenkovića. Na sljedećim izborima će ta ista nostalgija posve zahvatiti Most.
Tu nema nikakvih nepoznanica. Priča o tome kako se netko s desnice bori protiv korupcije, samo je priča i ništa više. Ta priča se sustavno širi medijskim prostorom koji kontrolora vladajuća stranka, jer takva priča toj stranci odgovara – ona želi da o korupciji pričaju oni koji će s njome koalirati, a ne oni koji će korupciju uništiti.
Tuđmanova (Plenkovićeva) stranka će, putem tijela progona, zato što su i ta tijela pod kontrolom, stvoriti privid kako je ljevica u jednakoj mjeri prožeta korupcijom kao i HDZ, ali da zato postoji neka čista i neporočna struktura na desnici. Ne dvojim da su mnogi političari ljevice korumpirani, ali isto tako ne dvojim da je korupcija, na strukturnoj razini, prisutna samo u HDZ-u. To je, uostalom, dokazano i sudskom presudom.
Ono što se u političkom i društvenom životu naziva korupcijom, u teologiji se naziva grijehom. Kršćanstvo barata pojmom grijeha, ono, nerijetko, izaziva krivnju kod vjernika, ali nudi, pod strogim uvjetima, i mogućnost otkupljenja od grijeha. U ovome vidim priliku za ljevicu.
Naravno, svjestan sam toga da tu priliku vidim ja, ne i oni koji razvijaju javne politike i metode djelovanja opcija koje, s više ili manje opravdano razloga, pripadaju ili makar tvrde da pripadaju lijevom političkom spektru. Kako ljevica može korupciju identificirati kao grijeh, a sebe pretvoriti u otkupitelje griješnog hrvatskog svijeta, neka otkrije sama.
Ja imam ideju, ali je ne želim trošiti na one koji ništa ne razumiju. Svoje ideje ne nudim anoreksičnim kanibalima.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

















































