autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Sveti Benedikt i svetost gostoprimstva

AUTOR: Jacqueline Bat / 23.07.2026.

Na uočnicu blagdana sv. Benedikta, zaštitnika Europe, mi oblati samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, došli smo sa svojom monaškom braćom porazgovarati o brigama koje smo donijeli iz svakodnevice, dati odjek na nagovore koje nam je tijekom devetnice brat Damjan slao svakoga jutra, izmoliti Povečerje pa se naposlijetku okrijepiti u samostanskom vrtu uz zakusku i pustiti radost ponovnog susreta da živahno struji kroz zagrljaje, razgovore, bliskost duhovne obitelji kojoj možeš sve reći, u kojoj možeš naći potporu u bilo kojoj životnoj situaciji.

Hospitalitas, gostoprimstvo, jedan je od nosivih stupova Benediktova pravila, jedna od stepenica na putu ka svetosti kršćanskog života. U benediktinskoj gostoljubivosti očituje se ona evanđeoska Isusova ”Sve što učiniste jednom od od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt25,40).

Uči nas Benediktovo pravilo kako se vrata samostana uvijek moraju otvoriti putniku u nevolji, progonjenom i onom koji traži večeru i ležaj. U doba sv. Benedikta, kada je bilo puno pljački, spaljenih sela, prognanih stanovnika, onih koji su se ranjeni vraćali iz nekog okršaja, Benedikt nalaže neka opat bude razborit i poučava primjerom, a u onome koji zakuca na samostanska vrata neka vidi osobno Krista, i potrudi se da i sasvim mlada braća prepoznaju tu priliku, ne samo za otvaranje vrata samostana, već i otvaranje vrata srca.

Danas su se vremena promijenila, i ljudi u drugačijim egzistencijalnim tjeskobama kucaju braći na vrata, ne da traže prenoćište i zaklon, već da traže utjehu i okrijepu, da nekom otvore dušu i da taj vidi i sluša cijelom dušom, da pomogne skinuti sivi zastor s očiju, kada se više nada ne vidi i kad se čini da nitko ne razumije, ni u obitelji ni na poslu, ili su nas shrvale materijalne nedaće.

I benediktinci su uvijek tu, kao duhovno utočiše, kojem dolaze ljudi ne samo s otoka nego i iz okolnih gradova, pa i cijele Hrvatske, što je posebno vidljivo na sam blagdan.

Osim osobnih problema koje svatko od nas nosi, došli smo opterećeni kakofonijom portala, društvenih mreža, medija, porukama političkih moćnika koji započinju ratove pa onda sjedaju za stol, ne bi li daljnjim raketiranjima i vojnom silom iskamčili za sebe bolju poziciju u onome što bi trebao biti dijalog oko mira, a sve je samo ne dijalog.

Pritisnuti presijom oko nogometnih rezultata, najavama kraja jedne nogometne ere, ne samo za Dalića, nego i Messija, Deschampsa i neke od velikih nogometnih imena, nekako smo u sve uspjeli uplesti i duhovnost, kao da je u duhovnom redu važan nogometni rezultat, a ne ono čemu bi te sport trebao učiti, disciplini, samoprijegoru, svjesnosti da si tu dio tima i bez njega ne možeš, da te igra izgrađuje kao osobu ako ne težiš zvjezdanoj prašini i vlastitoj slavi.

Tu su i pompozne najave identitetskih kršćana o kraju kršćanske Europe i svijeta kakvog poznajemo. Stoga je dobro doći na izvore i osluhnuti riječi oca zapadnog monaštva koji je živio na vrhuncu dekadencije Rimskog Carstva, kojemu se već slutio kraj.

Benedikt nas uči da je svaki kraj-susret. Ne s bilo kim, nego s Kristom, baš onda i baš ondje gdje su naše lažne sigurnosti poljuljane.

Nikad nismo toliko otvorena srca kao na kraju nečega što nas je obilježavalo, na što smo se oslanjali, u čemu smo vidjeli sigurnost svoje egzistencije i svog identiteta.

Kraj, na kojem nas očekuje netko, koji traži da odbacimo sve lažne sigurnosti uvijek je početak jedne nove i drugačije stvarnosti, kako vanjske tako i naše unutarnje, stvarnosti duše. Duha smirenog u tišini samostana i korske molitve, srca obogaćenog zajedništvom, uzela sam popudbinu u samostanskoj ljekarni-tinkturu od žalfije, liker ”Sunce Benedikta” i nevenovu mast, sve od bilja koje raste u samostanskom vrtu i podno zidina, da mi i tijelo uživa ljekovite blagodati.

S Ćokovca odlazim spremna za svaki kraj koji može doći, i sasvim sigurno ću ih još doživjeti pregršt prije svog tjelesnog kraja. Jer svaki je kraj, jedan korak bliže susretu u Ljubavi.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Kad dođeš, pričat ćemo o Slavenki
• Matoš i žilavi barbarizam u Hrvata
• Thompson kao ideološka ''Vegeta''
• Sindikalno proljeće na Europskom trgu
• Kako Vlada lažira socijalni dijalog
• Slučaj Sandra Vukovića: novinarstvo kao politički aktivizam
• Božić u ugljenim zjenama
• Zbogom, zagrebački Lever House
• Da glasam u Mentonu svoj glas dala bih mladom Sarkozyu
• Vlada kao koordinacijsko tijelo između interesnih lobija

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: NADA I ODGOVORNOST
Oznake: Ćokovac, gostoprimstvo, Jacqueline Bat, Nada i odgovornost, sveti Benedikt

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".