autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Huškačka piromanija

AUTOR: Ivan Zidarević / 21.09.2026.

Nakon i ove turističke sezone, to su oni meseci u godini kada gledamo da maksimalno zaradimo na tuđoj naivnosti a da što manje fiskalizujemo račune, potpirivali su se fizički, ali i emocionalni požari odnosa između Hrvata i Srba, ali i Hrvatske i Srbije. Kao da nam je globalno zagrevanje kakav dodatni okidač da se još više rasplamsamo u odsustvu razboritog promišljanja i uljudnog ponašanja.

Tako smo čitali da su neki Srbi, koji su inače i državljani Lepe Naše, palili i žarili po i svojoj betonizovanoj obali dovodeći u opasnost živote ljudi i životinja, ali i devastaciju imovine. Deo medija odmah je krenuo senzacionalistički da baca cepanice po logorskoj vatri populizma dajući svoj doprinos sumanutim podelama i mržnji koja nikako da dogori u nečijim glavama.

Piromanija je bolest, a namerno podmetanje požara bez dijagnoze je kazneno delo. Sve u svemu normalna osoba, ili osoba koja nije sklona sociopatiji i kršenju propisa, tako nešto ne radi bilo koje nacionalnosti ili konfesije da jeste. Odnosno, sve to neko radi bez obzira na to bio on Hrvat, Srbin ili Poljakinja.

Da nam ipak ne bi bilo dosadno, posebno na izmaku smene turista, potrudili su se u komšijskoj Srbiji kada su sa avionom Vlade Republike Srbije dopremili telo osuđenog ratnog zločinca da bude sahranjen u zemlji koju je istorijski osakatio, a čitav jedan narod negativno obeležio. Iako Ženevska konvencija ne poznaje kolektivnu krivicu, kriv je pojedinac, a ne čitava grupa ljudi ili narod, to ne igra nikakvu ulogu u zaslepljenim niskim strastima ljudi koji su proživeli ratne strahote sa svih strana i iz svih epoha zajedničke istorije.

Na sahrani osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je osuđen i za genocid u Srebrenici (BiH), bili su sadašnji ministri iz Vlade Republike Srbije, rukovodstvo Republike Srpske, a opelo je vodio patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve. Sve ovo jasno kazuje, i bez da smo upalili ton i da smo samo gledali slike, kako je osuđeni ratni zločinac ovime ekskulpiran od presude i kako za zvaničnu srpsku politiku, s obe strane Drine, to nije nikakvo moralno pitanje koga su i kako sahranjivali.

Vratimo li se na našu stranu Dunava, međa se ove godine sama izbrisala sa toponima jer negiramo klimatske promene, videćemo da ni kod nas ne postoji stav koji uključuje, razborito misli i promišlja. Tako čitamo kako će neki od političara da stopiraju bilo kakav nastavak pregovora Evropske unije sa Srbijom i time im pokažu gde je takvoj Srbiji mesto.

Za naše nacionaliste, rubno ili jasno i šoviniste, Ustav zajedničke Lepe Naše kaže da treba voditi računa i o Hrvatima izvan naše Domovine oblika kifle, a to se onda jasno odnosi i na prava Hrvata u blokiranoj Srbiji. Bilo bi zanimljivo da naši nacionalno osvešćeni domoljubi odu u neki hrvatski kulturni centar u Vojvodini i prisutnima objasne, Hrvatima u Srbiji, da oni nikada neće ući u Evropsku uniju.

Takva vrsta retorike, koja otima nadu i napore da se stvari urede na bolje, sebičan je populistički čin koji šteti i onima koji se u Srbiji izjašnjavaju Hrvatima, a kojih po poslednjem popisu ima oko 39.000. Upravo će i ti ljudi, koji nisu birali gde će da se rode, ali imaju potrebu i pravo da održavaju veze sa svojom maticom, biti ostavljeni na rubu Evropske unije od strane onih koji uživaju sve blagodeti članstva u EU.

Naša zvanična politika, njihova tamo i naša ovde, ne ulaže nikakve napore da relaksira situaciju koja nam svima šteti i koja od neznanaca pravi večite neprijatelje. Većina ljudi, tamo i ovde, nema negativne emocije prema svojim komšijama sa druge strane veštačke granice i većina želi saradnju, napredak, bolji život i mir.

Postavlja se onda jedno filozofsko pitanje zašto se onda biraju takvi politički likovi koji na tome ne rade i to ne žele, odnosno mnogi od njih na tom sukobu obilato zarađuju?

To i takva pitanja su u sferi onog iracionalnog, mističnog i ciničnog, kojima su naši narodi skloni. Radi se o nekakvom genetskom materijalu, nasleđenom otpadu, koji nas određuje u sadašnjosti sa tuđim negativnim natovarenim iskustvima iz prošlosti.

Kako se toga rešiti, gledati napred bez zaborava koji ne bi smeo da nam bude prepreka da preživimo danas i sutra, nije još nikome jasno, ali onima koje neprestano izabiramo na izborima to svakako nije ni bitno.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Veštačka inteligencija nas otuđuje u bezdanu svega i svačega
• Jedni likuju, drugi veličaju smrt balkanskog krvnika
• Knjiga koja je zainteresovala razjedinjenu javnost
• Mrtva trka besmislenog i ispraznog političkog nadmetanja
• Ustaška elegija 2026.
• Hvalevredan LAG 5
• Od Berlina do Međugorja
• Manosfera nesigurnih muškaraca
• Tena Šimonović Einwalter – žena godine
• Dotrščina Saše Šimprage

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: SLOBODNI ZIDAR
Oznake: Drina, Dunav, EU, Ivan Zidarević, piromanija, Ratko Mladić, Slobodni zidar, SPC, turistička sezona

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

18 Sep

Jesu li teroristi pobijedili nakon 11. rujna? SAD su odgovorile na napad u New Yorku upravo onako kako su napadači priželjkivali, pridonoseći stvaranju svijeta u kojem je terorizam postao toliko uobičajena pojava da više ni ne znamo kada tu riječ treba upotrijebiti.