novinarstvo s potpisom
Čini se da svet u kojem živimo svakim danom biva sve suženiji za svakojake potrebe koje nam se svake godine, ili novim poglavljem života, udvostručuju, a koje preživljavanje ne znače. To je ono dodatno izvoljevanje i otimanja zajedničkih resursa, koji su jasno ograničeni, radi zadovoljavanja konzumerističkih apetita koji će nam, svima bez pardona, doći glave.
Kapitalizam, sa svojim izvitoperenim oblicima u vidu zloupotrebe savremenih vidova tehnologija, ambiciozno i uspešno se prilagođava svetu (bez) ljudi koji pridaju veću prednost individualnom u odnosu na kolektivno, otuđujući bilo kakav vid socijalne interakcije koja je inherentna čovekovoj naravi.
Svet u kojem mi danas živimo, to je ona relativizacija nasilja u svakom obliku, zaista pokazuje obrise onog nedosanjanog ”globalnog sela” koje nam je nekada bilo nedostupno. Usled različitih totalitarizama i tehničkih nemogućnosti, nekadašnji ljudi dvadesetog veka žudeli su da postanu deo globalnih dešavanja koja ih sada, nanovo, svode na žigosani broj ili inicijale bez prava na odstupanje od konformizma.
Tako i naše društvo, u našoj samostalnoj Domovini koja je deo ujedinjene Evrope, koja proklamira ”jedinstvo u različitosti”, poslednjih godina doživljava distopijsku stvarnost koju letimice prepoznajemo i tada to negiramo ili efekte te i takve distopije minimalizujemo dok druge nemilice prozivamo. Inače mi smo u tome, zabadanju nosa u tuđe stvari i odricanja od vlastite odgovornosti, među prvacima u svetu i toga se ni ne stidimo i ne smatramo takvo ponašanje našom manom.
Distopija o kojoj smo najviše čitali u književnim delima, odnosno gledali u SF filmovima, svoj maštoviti vrhunac opisivanja imala je tokom osamdesetih godina prošlog veka kada su se kroz umetnost otelotvorile pojave nepoželjnog društva. Radi se o državnoj represiji, ratnom stanju, nasilju, nestašici životnih namirnica ili već pomenutih resursa, ukinutim slobodama čoveka, bolestima i jednoj sveopštoj ljudskoj patnji na Zemlji.
U takvim društvenim i političkim okolnostima, muka i košmara na javi, otpor koji bi se pojavio u vidu udruženih pobuna skoro je pa nemoguć. Jer je pojava distopije, savremenog gledišta na takvo nešto čega se plašimo, ali šta svojim nečinjenjem omogućavamo, povezana sa nekontrolisanim razvojem tehnologija koju čovek sve više ne zna kako pravilno da koristi i krvoločnim kapitalizmom bez ljudskog lika.
Kao kakve preteče svega toga, upravo i radi tehnoloških uspeha koji nisu svima na raspolaganju, svedočimo lažnim vestima koje nas algoritamski prate u našem oblikovanju sopstvene (ne)realnosti, odnosno nekim novim ”alternativnim činjenicama” koje nagrađuju našu skrivenu i tako očekivanu paranoju u obliku prihvatanja i širenja teorija zavera.
Distopija je sama po sebi opasna! To je budućnost koja je rezultat sadašnjosti u kojoj ne umemo da živimo i uživamo, a da ne štetimo drugima u svom bitisanju koje znači kooperaciju i solidarnost. Sadašnje kritike društva pokazatelj su onoga šta nas možda čeka u budućnosti koju svojim stilom života, najviše se tu misli na tihu indolenciju, odobravamo uz mantru da će se za sprečavanje globalnog urušavanja društva pobrinuti neko treći, a ne mi (ja).
Drugima delegiramo očekivanja i odgovornost za mobilizacijom sprečavanja onoga šta je suprotno od nikada ostvarene utopije, bez da se zamislimo da je naša uloga u svemu tome krucijalna. I to je rezultat, pesimistički uticaj pojedinca na globalna dešavanja, odsustva građanskog odgoja u javnim školama i obaveze države da interveniše i svoje mlade građane obuči za kritičko propitivanje i kontrolisanje procesa, bez rabljenja uvreda i govora mržnje u takvome kritičkom propitivanju.
Nas je pre desetak dana šokirala situacija, to je čitav jedan folklor navijačke subkulture, kako se u lepom gradu Splitu, desilo skandiranje koje je veličalo nekadašnju distopiju Drugog svetskog rata, banalizacija nasilja uz relativizaciju žrtava nacističkog totalitarnog režima.
Nažalost to nam se sve dogodilo usred bela dana, pred kamerama, te ne postoji mogućnost negacije činjenica da su neki ljudi, ne svi i ne većina, zloupotrebili ljubav prema vlastitom fudbalskom klubu kako bi poslali pogrešnu sliku u svet da mi nismo društvo tolerancije i suživota u razlikama.
Ono šta je u svemu tome dobro jeste manje/više jedinstvena reakcija civilizovanog sveta na onakav govor mržnje i divljaštvo, te pokazivanje volje da se takve pojave i njihovi pojedinci svedu na statističku grešku crne i neslavne statistike. Važno je da institucije rade jedinstveno u pronalaženju i brzom, adekvatnom, sankcionisanju pojedinaca koji su nas sablaznili zabrinjavajućim porukama koje znače nasilje i desni ekstremizam.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.



















































