novinarstvo s potpisom

Ana i Otto Raffai
Dvadeseti put smo se okupili u Berku i ove godine na međureligijsku molitvu za mir u Duhu Asiza (misli se u duhu glasovitog susreta koji je u Asizu u listopadu 1986. sazvao papa Ivan Pavao II.). Na prvoj konferenciji Vjernika za mir, na Krku, u rujnu 2006., koja je okupila kršćane i muslimane iz naše regije oko teme ”Gradeći mir, slavimo Boga” Dragica Aleksa iz udruge Luč dolazi na zamisao da u svom mjestu Berku organizira međureligijsku molitvu za mir u Duhu Asiza.
Godinu za godinom, na početku uz nemale otpore iz njene župe, ali uz podršku grkokatoličkog župnika Joakima, okuplja ova pučka mirotvorka dvadeset do pedeset katolika, pravoslavaca, muslimana, protestanta i onih koji se ne zovu vjernicima ali su privučeni ovom zajednicom koja raste odozdo.
Svake godine u Berku se susreće grupa vjernika i vjernica koje niti crkveno vodstvo niti radna obaveza ne motiviraju na dolazak. Dolaze jer se prepoznaju kao vjernici i vjernice koji iskreno pripadaju zajednici onih koje zanima kako iz vlastite vjere potaknuti graditi mir, raditi za mir.
Na početku, pred dvadeset godina, sjeća se Dragica Aleksa kako joj je značilo ovo: nakon večernje mise, dvije Berčanke je pitao župnik: ”Kamo ste krenule?” One su mu odgovorile: ”Idemo moliti za mir.” U tom trenutku, kaže Dragica, osjetila je koliko ju je taj odgovor osnažio: njene susjede, sumještanke su shvatile što je ona željela molitvom za mir u duhu Asiza u njenom selu.
Berak, selo u blizini Vukovara je teško stradalo u ratu. Molitva za mir u međureligijskom društvu traži hrabrost koju su i ove žene pokazale, a posebno koja je godinu za godinu trebala Dragici, organizatorici za koju vrijedi ona biblijska kako ”nitko nije prorok u svom selu”. Danas, kada je njeno zdravlje naveliko nagriženo, veći dio posla oko organizacije i molitve u Berku preuzima inicijativa Vjernici za mir.
Nije uobičajeno u našoj regiji da se vjernici okupljaju na način bazične grupe, grupe koja se naziva grass rout levet – i raste odozdo. Takva zajednica je nježna poput vlati trave i nezaštićena institucionalnim okvirima.
Zato smatramo da je potrebno zaštititi je poput svake nematerijalne baštine. Tome i ovaj tekst doprinosi – čuvanje u riječima iskustva i znanje da postoji jedna takva samoorganizirana grupa osoba koje svojim dolaskom, svojim molitvama, svojim razgovorima nakon molitve u župnoj crkvi pokazuju kako izgleda zrelost u vjeri.
Zato je i moguće da među sobom stvore siguran prostor pripadnosti i međusobne podrške. U tom duhu se i druže, razgovaraju, razmjenjuju kako Boga razumiju.
Oni koji dođu kažu da ovo je mjesto na kojem sabiru snagu za cijelu godinu. Njima nije neuobičajeno da se dva desetljeća okupljaju vjernici u malom selu nadomak Vukovara, samoorganizirano.
Nakon prvih godina molitva za mir u duhu Asiza udomljena je u župnoj crkvi. I kada župnik ne prisustvuje, pozdravi vjernike domaćinskim riječima. Ove godine bilo nas je u Berku dvadesetak. Dvadesetak osoba koje, svaka na svoj jedinstveni način, autentično, iskreno živi i radi za mir.
Jedan pjesnik, pčelar i sudionik domovinskog rata, jedna nastavnica hrvatskog i suradnica pučkih udruga, jedan imam, jedna mala sestra, jedna Berčanka, jedna mlada znanstvenica koja o fenomenu Berak piše znanstveni rad, jedan pravoslavni teolog iz Srbije, jedna grkokatolkinja iz Novog Sada i tako redom.
Svaki i svaka pojedinačno kao jedan dragi kamen u dragocjenom nizu duhovne nematerijalne baštine. O iskrenosti molitve se ovdje radi, o zajedništvu u iskrenosti molitve za mir – za nju se zalažemo danas, dok god se ova zajednica oko duha Asiza u Berku nalazi. Danas kao i sutra u Berku i tko zna gdje još.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.



















































