autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Čak ni Papa nikom nije prao noge. Kao i Pilat, svi peremo ruke

AUTOR: Branimir Pofuk / 15.04.2020.
Branimir Pofuk

Branimir Pofuk

Kada kardiolozi žele pomnije ispitati u kakvom vam je stanju srce, prikačit će vas na aparate i izložiti dodatnim opterećenjima poput hrčka. U proučavanju životinjskog svijeta biolozi i zoolozi neće prezati od toga da zarobljene jedinke ili skupine neke vrste izlože posebnim uvjetima ili da im, recimo, postave kojekakve prepreke na putu do hrane.

Kemičari oduvijek elemente i tvari koje proučavaju pale, kuhaju, smrzavaju, režu i drobe. Masovne eksperimente nad velikim skupinama ljudske vrste do sada su, pak, mogli poduzimati samo masovni zločinci.

I zato su ovi pandemijski dani zlatno doba za sve znanstvenike koji se bave proučavanjem ljudske vrste, od antropologa, sociologa i psihologa do ekonomista i politologa. A o medicinarima, u čije smo ruke stavili zaštitu svog zdravlja i mnogih života, da i ne govorimo.

Svi sudjelujemo u zamalo pa globalnom eksperimentu (…) Sve u svemu, dobri smo, disciplinirani, poslušni i organizirani, premda je većina oblika ljudskog organiziranja, udruživanja i zajedničkog djelovanja na ispitu, usred eksperimenta pod opterećenjem, u vrlo posebnim uvjetima. Ljudskost se još prilično dobro drži, ili nam se barem čini da smo ipak kao vrsta skloniji pomagati jedni drugima nego jedni druge proždirati

Dobar dio čovječanstva vrlo voljno je pristao biti zatvoren i zaključan u kaveze i čitave labirinte pregrada, ograda i zabrtvljenih granica. I sve to od straha od oku nevidljivog poluživog organizma. Virus više nikome neće biti samo metafora nečeg skrivenog, podmuklog i opasnog što vreba i prijeti da se raširi i sve obuzme i proždre.

Sve u svemu, dobri smo, disciplinirani, poslušni i organizirani, premda je većina oblika ljudskog organiziranja, udruživanja i zajedničkog djelovanja na ispitu, usred eksperimenta pod opterećenjem, u vrlo posebnim uvjetima.

Ljudskost se još prilično dobro drži, ili nam se barem čini da smo ipak kao vrsta skloniji pomagati jedni drugima nego jedni druge proždirati.

Nadajmo se samo da “eksperiment” neće potrajati predugo i učiniti da se počnemo masovno odricati upravo tih karakteristika po kojima se ljudska vrsta razlikuje od ostalih stvorova, od empatije i solidarnosti.

Mnogi političari, pa i vođe najmoćnijih zemalja ovu situaciju brzo su i prilično olako nazvali ratom. Pri tom su se i sama ta “moć” i njene glavne poluge – ekonomsko bogatstvo i vojna sila, našle pod ozbiljnim upitnikom.

Vidjeli smo ovih dana kako virusić prilično lako i brzo iz stroja famozne američke borbene spremnosti može izbaciti najveću naoružanu grdosiju što ju je čovjek smislio i proizveo, nosač aviona s posadom od nekoliko tisuća ljudi i arsenalom dovoljnim da uništi jedan lijep dio kugle zemaljske.

Kao osobnu digresiju ovdje ću samo navesti da mi je drago i da sam pomalo ponosan na aktualnog hrvatskog predsjednika koji ustrajno odbija pristati uz ratnu terminologiju i svih pravnih i političkih posljedica koje iz nje mogu proizaći. U najbližem susjedstvu imamo dijametralno suprotan primjer predsjednika koji je pandemiju pretvorio u svoj osobni narcisističko militaristički horror-show i dozlaboga patetične svakodnevne glumačke nastupe i ispade.

Nadajmo se samo da “eksperiment” neće potrajati predugo i učiniti da se počnemo masovno odricati upravo tih karakteristika po kojima se ljudska vrsta razlikuje od ostalih stvorova, od empatije i solidarnosti

Silnu važnost u ovim okolnostima imaju i milijardama ljudi dostupni komunikacijski kanali, famozne društvene mreže. I prije ovih posebnih okolnosti društvene mreže su već stvorile jednu novu vrstu identiteta ljudi koji su na njih bez prestanka priključeni.

Već se ionako temeljito proučava učinak te silne buke u globalnim komunikacijskim kanalima na naš život i način na koji reagiramo na pojave i događaje oko nas. Lažne vijesti, širenje panike i gnjeva. Osobito ovog posljednjeg.

Čuo sam ovih dana na jednom podcastu vrlo poučnu, zanimljivu i za naše doba rijetko argumentiranu raspravu na tu temu u kojoj je jedan od sudionika taj identitet opisao riječima: ljut sam – dakle postojim.

Da, društvene mreže istodobno i uzrokuju, a potom kanaliziraju i neizmjernom snagom umnažaju ljutnju i nezadovoljstvo mnogih ljudi svim i svačim. Od onih koji su ljuti i frustrirani zbog globalne urote, bivajući vrlo uvjereni da je sve ovo s koronavirusom jedna svjetska zavjera, velika laž i namještaljka u korist nečega ili nekoga tko još nije jednoznačno i potpuno jasno identificiran. Do onih koji rigaju vatru na svakog tko na bilo koji način ispada iz stroja već i samim postavljanjem nekih sasvim logičnih pitanja o čitavoj pandemiji i načinu na koji su političari, potpomognuti znanstvenim autoritetima, odlučili protiv nje djelovati, ili ne djelovati.

Ovaj drugi fenomen zdušnog pristajanja uz sanitarnu diktaturu sjajno je u nekoliko rečenica opisao naš beogradski kolega Teofil Pančić u svojoj kolumni u tjednom časopisu Vreme, kolumni čiji se naziv “Nuspojave” pokazao osobito prikladnim baš za doba korone.

Dakle, Pančić piše: “Čak ni bezuslovni pristanak nije dovoljan: suštinki, potrebno je voleti vanredno stanje. Propagirati ga. Uzdizati njegove vrline, ili barem njegovu neophodnost koja ne sme biti propitivana Jer Je Tako I Nikako Drukčije”.

Kako god bilo, svi smo dio velikog, zamalo pa globalnog eksperimenta u kojem je sve što jesmo i što smo mislili da znamo o svijetu u kojem živimo stavljeno pod posebno opterećenje, koje će sasvim sigurno potrajati.

Kao osobnu digresiju ovdje ću samo navesti da mi je drago i da sam pomalo ponosan na aktualnog hrvatskog predsjednika koji ustrajno odbija pristati uz ratnu terminologiju i svih pravnih i političkih posljedica koje iz nje mogu proizaći. U najbližem susjedstvu imamo dijametralno suprotan primjer predsjednika koji je pandemiju pretvorio u svoj osobni narcisističko militaristički horror-show i dozlaboga patetične svakodnevne glumačke nastupe i ispade

Kažem zamalo zato što i dalje postoji barem koja milijarda “neumreženih” ljudi koji se i dalje nose s bijedama, bolestima i smrtima prema kojima je taj naš globalizirani svijet i do sada bio, a i ostat će gluh, slijep i bešćutan.

Na koncu, o svemu će ovome morati duboko promisliti i svojim stadima i sami sebi mnogo toga objasniti i kršćanski teolozi. Da sam ortodoksan, da ne kažem pravoslavni katolik, bio bih itekako zbunjen u ovo preduskrsno i uskrsno vrijeme činjenicom da je moja Crkva tako spremno, nasuprot tisućljetnim dogmama i tradiciji, dala prednost zdravlju tijelu pred zdravljem duše i da su televizija i Facebook zamijenili pričest.

U najsvetije vrijeme godine za sve kršćane crkve su prazne. Nema križnih puteva, nema procesija. Ne pjevaju se muke, kipovi mrtvog Isusa u crkvama su položeni u grobove pred koje nitko neće doći i pred kojima neće biti kostimiranih stražara. Baš kao u biblijska vremena kada su se svi Isusovi apostoli, osim jednog, kada je zagustilo – razbježali.

Papa služi mise u praznoj bazilici sv. Petra čija je veličina i raskoš obesmišljena. Ove godine odustao je čak i od simboličnog pranja nogu svojoj braći i sestrama. Premda inače sporedan lik, čini mi se da je jedini ostao i postao glavni Pilat. Vjernici i nevjernici, svi peremo ruke.

 

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Crkve su prazne, čak ni Papa nikom nije prao noge, ostao je samo Pilat – svi peremo ruke).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Andrej Plenković i HNK Zagreb
     Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
     Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
     "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
     Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
     Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
     Utrka milijardera u svemiru
     Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
     Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
     Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1