autograf.hr

Ne računajući mase koje iz bilo kog razloga tradicionalno žele ostati po strani svih dešavanja, u našem ratu, od 1941. do 1945. godine, ljudi su u BiH bili podijeljeni na one koji su bili u službi vlasti i na one neustrašive koji su se borili za slobodu.

Igrom sudbine i igranjem velikih sila sa sudbinom svijeta, Ukrajina je postala nova žrtva na dugoj listi velikih stratišta čovječanstva. Kolateralna šteta sukoba titana, Ukrajina je istinska zemlja mučenica ovog stoljeća, država koja ispašta zbog vlastitih podjela i zabluda te zbog tuđe podlosti i gramzivosti.

Koristeći inverziju vremena Isusovog raspeća i smrti, koje se dogodilo u tri sata popodne, Katolička Crkva je u 16. stoljeću zabranjivala bilo kakvu aktivnost između tri i četiri sata ujutru. Crkva je vjerovala da je to vrijeme kad su đavoli i vještice i duhovi na vrhuncu svojih natprirodnih aktivnosti sve dok ih ne otjeraju prvi […]

Tokom zatvaranja Festivala jugoslovenskog teatra u Sarajevu, aprila 1989. godine, ponosan što su prisutni glumački velikani u njemu prepoznali velikog jugoslavenskog glumca, Ljuba Tadić je kazao: ”Ja jesam Srbin po rođenju, ali ne i po zanimanju…”.

”Gnjev mi, boginjo, pjevaj, Christiana, Daytonu sina, zlosrećnog štono Bosanci u hiljadu uvališe jada…” Ovog ažuriranog početka Homerove ”Ilijade” u kojem je Christian zamijenio ”Ahileja, Peleju sina”, a Bosanci Ahejce sjetio sam se ovih dana jer ne prestajem razmišljati o čudnovatom ”događanju naroda” u Sarajevu, 25. jula ove godine, kad se nekoliko hiljada nezadovoljnih Sarajlija […]

Na inicijativu generalnog direktora UNESCO-a, sa svojim balkanskim kolegama ambasadorima pri UNESCO-u, prije skoro dvadesetak godina pripremali smo veliku konferenciju šefova država Zapadnog Balkana. Samit se održao u Ohridu 2003. godine u sklopu projekta ”Dijalog civilizacija”.

Ko pretjerano sanja obično doživi ono što nije želio ni sanjati. Ko sanja nemoguće, neće se nikad iz sna probuditi bez boli. Bosna i Hercegovina je zemlja koja mnogo sanja, a živi strašnu i sve teže podnošljivu javu. Potrebno joj je hitno buđenje, ali izgleda da za to još nije spremna. Više voli živjeti nemoguće […]

Malo je velikih istorijskih ličnosti dvadesetog stoljeća koji nisu bili predmet kontroverzi i različitih tumačenja. Među miljenicima istorije koji su od prvog trenutka pa do danas bili i ostali veliki, netaknutog sjećanja i neugaslog divljenja, posebno se ističe Charles de Gaulle. Poslije De Gaulleove smrti, 9. novembra 1970. godine, ostao je golizam, polukonzervativna koncepcija koja […]

Teško je u istoriji čovječanstva naći strašniji, suroviji i nepotrebniji rat koji se mogao tako lako izbjeći, kao što je trenutni rusko-ukrajinski krvavi razvod. Teško je, takođe, pronaći rat gdje je za njegovo izbijanje presudniji bio strani faktor nego bilateralni nesporazumi.

Koliko vremena u jednoj državi treba proteći da ljudi na čelu države shvate da je njihova dužnost raditi na ujedinjenju, a ne razjedinjenju zemlje? U mnogim zemljama se to podrazumijeva, ali u Bosni i Hercegovini u posljednje tri decenije državno jedinstvo (koje i dalje sanjamo i na javi i u snu) podjednako ubijaju oni koji […]

Sve velike sile iste su na različit način. Interesi im se razlikuju, ali mnogo toga im je zajedničko. Razliku u ponašanju u opštem smislu između SAD-a i Rusije teško je pronaći. Velike sile nemaju ni milosti ni obzira, one gaze sve što im se nađe na putu. Ne vide nikoga osim sebe. Apsolutno su neosjetljive […]

Na razmeđu minule i nastupajuće godine osiromašeni i prestrašeni stanovnici Bosne i Hercegovine najbolje se mogu prepoznati u riječima Ive Andrića iz ”Znakova pored puta”: ”Ono što se dešava oko nas puno je nemira, nesporazuma, briga i kolebanja; ono što treba da bude i što je tek na pomolu puno je strepnje i neizvesnosti.”

Ima zemalja koje srljaju iz krize u krizu. Neke zemlje pokušavaju krizu pretvoriti u podsticaj i snagu da je prevaziđu. Najgore su one zemlje koje jednu krizu potpuno bezbrižno i bezidejno koriste kao upaljač za sljedeću krizu. Političke krize u Bosni i Hercegovini izbijaju vrlo često, mada bi tačnije bilo kazati da mi zapravo živimo […]

Nekoliko godina prije izbijanja posljednjeg jugoslovenskog rata bio sam član dramske sekcije koja je u Sarajevu svake godine pripremala jednu pozorišnu predstavu na francuskom jeziku. Kulturni ataše ambasade Francuske u Jugoslaviji pratio je redovno naše aktivnosti pa smo mislili da smo međunarodno značajni.

Belgijski detektiv Hercule Poirot je 1935. godine u Istanbulu tražio način da se hitno prebaci u Pariz. Na brodu nije bilo mjesta, avioni još nisu letjeli, helikopteri još i manje. Poirot je u posljednji čas našao mjesto u vozu Orient Express i zadovoljan krenuo iz Carigrada prema Francuskoj.

Profesor Žarko Puhovski je krajem jula ove godine, u razgovoru za bosanskohercegovačke medije, izgovorio jednu neugodnu rečenicu, nalik na preciznu liječničku dijagnozu, kojom je dao slikovit i upozoravajući opis Bosne i Hercegovine i stanja duha u njoj: ”Bosna i Hercegovina se nažalost ponaša nepunoljetno kao cjelina”.

Rijetki veliki ljudi malim gestima čovječnosti znali su snažno obilježiti istoriju, a brojni mali ljudi čiji tragovi smrde velikim nečovještvom neprestano zatamnjuju stranice povijesti. Tridesetak sekundi klečanja Willyja Brandta u Poljskoj, 7. decembra 1970. godine, ispred spomenika jevrejskim žrtvama varšavskog geta, zamijenilo je skoro trideset godina rada na pomirenju između Nijemaca i Poljaka.

Izvan naše pažnje i zanimanja za koji dan obilježiće se jedan datum za koji se Kinezi već dugo i ozbiljno spremaju. Prvog jula ove godine proći će tačno sto godina od osnivanja Komunističke partije Kine pa bi vrijedilo o tome napisati nekoliko riječi jer je Kina odavno prevažan globalni igrač.

U jednoj emisiji Televizije Beograd, snimanoj u velikoj i punoj sali novembra 1974. godine, pitali Branka Ćopića kako je izgledao dolazak krajišnika u Srbiju 1945. godine i ko se najlakše i najbrže snašao u tom za njih potpuno drukčijem svijetu? Kao iz topa, Ćopić odgovara da se obično najbolje snađu lopovi!

Prerijetko se dešava da jedan film, odnosno fikcija, postane realnost u koju svi neodoljivo čvrsto vjeruju premda znaju da ona nije istinita. Naročito kad sa svakim novim danom postaje sve istinitija i jača, naprosto zato što su je ljudi iskreno prihvatili i živjeli i tako neistinu pretvorili u istinu.