autograf.hr

Povodom objavljene snimke razgovora vođenog početkom 1992. godine u Novskoj slobodan sam ovim putem obratiti se javnosti.

Početkom devedesetih godina bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, u privatnim druženjima zastupao je stavove kakve danas javno zastupaju okorjeli proustaški povjesničari, političari i drugi marginalci iz redova ekstremne desnice. Jedan od internet portala koji šire međunacionalnu mržnju objavio je snimku iz tog vremena, na kojoj Mesić govori o koncentracijskom logoru smrti Jasenovac.

Koordinacija svih židovskih općina u Hrvatskoj odlučila je ne sudjelovati na komemorativnim i ostalim skupovima koje organizira hrvatska vlast povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na holokaust 27. siječnja.

Povijest javnog nagovaranje na iseljavanje iz Republike Hrvatske stara je koliko i sama RH. Štoviše, čak i koji mjesec starija, jer i u prvoj izbornoj kampanji, u proljeće 1990., mogle su se čuti – još, doduše, donekle uvijene – preporuke onima kojima neće biti po volji volja hrvatskog naroda.

Američki veleposlanik pri Europskoj uniji Anthony Gardner, koji ovog tjedna napušta dužnost, uoči svog odlaska iz Bruxellesa poslao je posljednje upozorenje novoj administraciji Donalda Trumpa da ne okreće leđa EU-u, poručujući da je jedinstvena Europa u najvećem interesu SAD-a.

Napisati da je smrću Dubravka Lovrenovića (Jajce, 30. kolovoza 1956. – Sarajevo, 17. siječnja 2017.) bosanskohercegovačka historiografija doživjela težak udarac zvuči kao floskula. Navesti njegove radove uz primjedbu da su bitno unaprijedili naša znanja o bosanskohercegovačkom srednjovjekovlju zvučalo bi kao omalovažavanje i odrađivanje posla koji uvijek dolazi na zahtjev urednika nekih novina, časopisa, portala… kada […]

Premijeru, obraćam vam se zabavljen kampanjom oko sudbine ministra obrazovanja Pave Barišića. Stvari su izmakle kontroli, vjerojatno ste i sami skužili.

Ima neke simbolike da 25. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske radnici Ine u Sisku slave spremni da vlastitim tijelima zaustave prijevoz nafte u Rijeku i posljedično gašenje svoje rafinerije.

Za nama su svečarske zdravice, ceremonije i prigodne manifestacije povodom četvrt stoljeća međunarodnog priznanja Hrvatske, a dva nevezana i paralelna događaja uz ovu okruglu obljetnicu možda i više od prigodničarstva govore o tome je li sloboda umjela da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj.

Što je nama donio put naše predsjednice u SAD? Ništa vrijedno spomena, reklo bi se na prvu. Ali nije baš tako. Kolinda Grabar-Kitarović je u SAD-u ponešto naučila, a učila je od nominalno najboljeg. Donalda Trumpa, kojeg nije ni vidjela ni čula, barem ne uživo, za svog putovanja američkim prostranstvima.

Nešto je dobro i utješno u ledenom valu koji je u prvim danima 2017. zahvatio dijelove istočne i srednje Europe te cijeli Balkan.

Mali je problem ministar Pavo Barišić, plagijator prema zaključku Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, tijela koje imenuje Sabor ove države, a sastavljeno je od visokih školskih titula. Mali je da ne može biti manji. Tako ništavan problem može se časkom riješiti.

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) smatra nedopustivim ponašanje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović prema novinarima i svim građanima Hrvatske povodom njena boravka u SAD-u

”Nemojte dopustiti da vas obeshrabre oni kojima ništa ne predstavlja ni hrvatska država ni hrvatske institucije”. Ne, krivo, nije to citat zapjenjenog Franje Tuđmana. Ali tako zbori osoba koja nas vraća u devedesete i koja je jučer zaratila sa hrvatskim medijima i novinarima. Naravno, ne sa onim šupačkim, već s normalnima među nama.

Primjer predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i njezinog misterioznog posjeta SAD-u pruža odlično objašnjenje aktualnog urušavanja povjerenja birača i javnosti u politiku i političare, osobito na vodećim pozicijama.

Godina je 2001, eno nas u kupeu vlaka Zagreb-Beograd, koji je jednom davno nosio Matoševo ime, kako se vozimo na književnu priredbu u Beograd, ispraćeni pogrdama i proklinjanjima komunističkog ministra kulture Antuna Vujića, koji je u svemu tome vidio antipatriotski čin.

Doista, doživjeli smo epifaniju: nismo je čuli ni vidjeli dobrih sedam dana, a onda se dogodilo Bogojavljanje, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović oglasila se iz Washingtona i napokon objasnila gdje je bila i što je radila na putu koji nije bio najavljen i za koji čak ni premijer nije imao suvisle odgovore.

Hrvatska pravoslavna crkva se javlja se u Hrvata ništa manje nego 155 godina – ali svejedno još nije pustila korijen. Stoga je korisno vidjeti, na temelju dosadašnjih iskustava, kakav je i čiji to (bio) projekt.

“Gospodo, odjebite!“ Tim je riječima Marko Jurič iz Projekta Velebit završio najavu javnog obreda koji je ta organizacija u petak priredila na zagrebačkom Cvjetnom trgu zajedno s nepostojećom Hrvatskom pravoslavnom crkvom, a pod nazivom “Veliko posvećivanje vode povodom blagdana Bogojavljanja”.

Jučer smo svjedočili najvećoj blamaži Predsjednice Republike Hrvatske. Kolinda Grabar-Kitarović se pristala slikati za HTV tako da u kadru iza nje bude Bijela kuća ne bi li se ostavio dojam da je ona u Washingtonu radila baš nešto važno i relevantno za državu hrvatskih morona kojima se pet dana prodavala šuplja priča da je KGK […]