Hoće li se zbog rodnih studija dječaci pretvarati u leptire?

Dok sam, stjecajem nesretnih okolnosti, vodila predani katolički život, umjesto da sam vodila i voljela ljubav, bila aktivna članica Studentskog katoličkog centra, u korizmi prolazila ignacijanske duhovne vježbe, umalo postala voditeljicom grupa u katoličkim ljetnim kampovima, u iskrenoj sam se nevjerici pitala kako je moguće da ima ljudi koji ne vjeruju u judeokršćansku – našu – inačicu Boga, kako je moguće da se ”liberalni ljevičari” bore za pravo na izbor ”kada je to očito ubojstvo”, kako je moguće da postoje ateisti ”kada sâm pojam ateizma u svojoj srži sadrži Boga” (gr. ἄθεος, a-theos, bez Boga), kako je moguće da ljudi ne vide da je kršćanstvo jedina prava istina dok Crkva opstaje već dvije tisuće godina, što mora da je dokaz njezine vjerodostojnosti i ispravnosti.

Iskreno mi nije bilo jasno što bi kome smetali katolici i kakav je to pristrani liberalizam koji se bori samo za određene slobode ”a ne dopušta rimokatolicima njihove”, ergo rimokatoličko mučeništvo.

U zatvorenom sam se krugu ljudi retorički pitala, u religioznom bubbleu ne očekujući odgovor jer ga nije moglo ni biti, istina je samo jedna, a sve ostalo manipulacija je zloga.

S jednakom nevjericom i bespomoćnošću pred mindsetom koji ne razumiju ovih se dana u medijima ”liberalni ljevičari”, za koje glasujem otkako više ne kročim stopama svetoga Ignacija, a u crkvu zalazim samo po sporadični shot kontemplativne tišine ili ekshibicionizma, pitaju kako je moguće da nekome uopće padne na pamet da će se zbog uvođenja rodnih studija dječaci početi pretvarati u djevojčice pa u nebinarne osobe, a za popodnevnoga odmora možda i u leptire, kako nam glave ne eksplodiraju nakon takve ludosti, retorički se obraćajući drugome društvenome bubbleu.

U iskrenoj se nevjerici pitaju kako je moguće da ima ljudi koji vjeruju u judeokršćansku – našu – inačicu Boga, kleče po trgovima i misle da će gorjeti u paklu ako podrže pravo na izbor ili diraju i ljube sebe sama i bližnjega svoga kad ne treba, ne očekujući odgovor jer ga ne može ni biti, to je, naprosto, ludost.

I tako ta dva društvena bubblea supostoje nastojeći se ne dodirivati jer se u protivnome raspuknu, zasebno se čudeći, neprijemčivi za perspektivu susjednoga.

U tim uvjetima dijalog je nemoguć. Kako bi i bio kada i jednima i drugima stvarnost ovoga drugoga izmiče, kao što meni izmiče stvarnost strastvenih ljubitelja kite fishinga; kada bi me i zanimalo, naprosto ne bih znala što pitati, zato ni ne pitam i život teče dalje.

Problem bi nastao kada bi ljubitelji kite fishinga počeli krojiti zakone, sveučilišne programe i ljudska prava prema svojim ribičkim uvjerenjima namećući ih kao normativna, zadirući ženama u utrobe, nebinarnim i transrodnima u gaće, a muškarcima u srca, i postizali sve veći i veći following. Tada bismo se zapitali zašto ljubitelji kite fishinga toliko gorljivo guraju svoja uvjerenja u društvenu koštanu srž i kako to da su u tome toliko uspješni?

Kako je moguće neironično tvrditi da će rodni studiji dječake pretvarati u djevojčice, nebinarne osobe ili životinje (razlika je, očito, arbitrarna)?

Mnogi u Katoličkoj crkvi postanu aktivni odgojem, iz nužde, u bijegu od nevolje ili iz prisile. Kako bilo, Crkva je jedina organizacija u Hrvatskoj koja svojim članovima nudi 5 u 1 start-paket džabe: psihološku pomoć u ispovjedaonici, novu obitelj u Kristu, pomoć pri zapošljavanju, životnu strukturu, ženidbenog druga ili klerikalnu poziciju – džabe… umalo. Samo treba pristati na neka njihova načela i zakon straha, ali mala je to cijena u odnosu na benefite, dobar ROI.

Tko nije iskusio naš strah Božji, teško može razumjeti koliko je taj strah stvaran. Ali stvarniji je od vidljive stvarnosti baš zato što je nevidljiv. Kler svojim sljedbenicima upravlja s pomoću straha, tako stječe following, održava zajednicu stabilnom i uspješno ju odgaja da vjeruje u kojekakve, kako bi u drugome bubbleu rekli, ludosti.

Dok sam bila predana članica Crkve, istinski sam se bojala da bi na misi koju je predvodio svećenik egzorcist demon mogao početi izlaziti iz žene (razumljivo) koja sjedi do mene i ući u mene ili da bi iz mene mogli početi izlaziti demoni zaostali još iz moje (grešne) prošlosti. Ovakvi strahovi nisu anakronični. Suvremeni su. Članovi Crkve i dalje svakodnevno pate od njih.

Suludo je da itko uistinu vjeruje, pomislit ćete, da demoni skaču iz usta u usta, da hostija, koju na jezik vjernoga puka (ne)pažljivo polažu svećenici pa se bune da ih vjernici grizu i da im na prstima ostaju tragovi ženskih ruževa (true story), u euharistiji postaje pravim tijelom Kristovim koje otkupljuje od grijeha da ne bismo nakon smrti završili u vječnome plamenu, škrgutu zubi i BDSM orgijama, ma ne vjeruju oni to doslovno.

Vjeruju.

Doslovno.

Dok sam bila predana članica Crkve, istinski sam se bojala pomislim li nešto grešno, primjerice, ne znam, da je Scarlett Johansson zgodna, ili popijem li energetsko piće za koje je svećenik upozorio da ima sotonističke simbole na limenci i ne ispovjedim li se, a umrem li kojim nesretnim slučajem, hoće li mi Bog oprostiti, je l’ to level grijeha čistilište ili level pakao, a ako je pakao je l’ to stvarno onda to ili postoji neka skrivena bonus opcija prelaska iz levela pakao u level, pa, ako ništa drugo, barem čistilište, ako se dovoljno pokorim.

Ovakvi strahovi nisu anakronični. Suvremeni su. Članovi Crkve i dalje svakodnevno pate od njih.

”Kako da ljudi ozdrave ako ne vjeruju da su bolesni”, pita se popularni evangelički influencer. Vodstvo Crkve uvjerit će ih da jesu jer ono određuje što je grijeh a što nije, znajući da je ljudima nemoguće svih se tih ”grijeha” osloboditi. Zato su oni tu, da bi im utjerali strah u kosti, a potom ponudili spasenje od ”grijeha” koje su oni sami izmislili, znajući da ih ljudi ne mogu prestati činiti. A ako ih čine, završit će u paklu. Osim ako ne budu poslušni Crkvi.

Rodna ideologija projekt je kojemu je cilj uništiti obitelj, natjerati žene da neprestano pobacuju, djecu da mijenjaju spolove češće nego što prosječni Hrvat pere zube, a muškarce da upražnjavaju sodomiju, nose suknje i prenose HIV, uništiti heteroseksualnost i uvesti stanje bezumne anarhije, dok je svima naočigled jasno da je muško muško, žensko žensko, a samo spajanjem muške i ženske spolne stanice dolazi do nastanka novoga života.

Sve ostalo vodi razvratu, narkomaniji i konačnoj propasti čovječanstva.

Zamislite majku kojoj su ovo jedine informacije koje je ikada čula o ovoj temi. S oltara ili internetskih portala uvjerava ju se – samo pogledajte oko sebe, pogledajte kako izgledaju, kako žive, stopa samoubojstava golema je u toj zajednici, nesretan je to lifestyle, a kako ne bi i bio kada je od našega Boga odvojen. Zamislite da toj majci kći ili, nedajbože, sin obznani da je queer. Majka bi se, razumljivo, uplašila za svoje dijete i učinila sve da ga od tog lifestylea spasi.

Ovakav strah nije anakroničan. Suvremen je. Članovi Crkve i dalje svakodnevno pate od njega.

Članovi Crkve u Osijeku, Sikirevcima, Čakovcu, Rijeci, Malom Lošinju, Bibinjama, Šibeniku, Kaštel Sućurcu, Hvaru, Veloj Luci i Zagrebu, svugdje, jednako.

Crkva strahovladom upravlja svojim sljedbenicima i drži ih uza sebe. A kako su autori ludorija o pretvaranju muškaraca u žene pa u nebinarne osobe ili leptire njezini članovi, ne čudi što istinski, ustrašeno, u te ludorije vjeruju.

Oko 80 % hrvatskog stanovništva deklarira se katolicima.

Oko 80 % hrvatskog stanovništva svakodnevno se bori s većim ili manjim strahovima kojima ih Crkva od rođenja nježno zadaje, u školskim klupama, ispovjedaonicama, prijenosima misa na javnim televizijama, satovima katekizma prije sakramenata, studentskim centrima i dopadljivim videima zgodnih svećenika s TikToka.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatica se ne rađa, nego postaje, ali kako Hrvatica opstaje
    •  Pas koji je jeo papir i pronašao Boga (uz malo salame)
    •  Dostojanstvo i sloboda kutlešijanskoga čovjeka
    •  Čega se boji kršni hrvatski muškarac s krunicom među prstima?

> Svi tekstovi ovog autora