Neofašistička ofenziva nije slučajna

Predsjednik Europskog parlamenta morao se dugo prati od osude svojih riječi povodom komemoracije žrtava fojbe u Bazovici, stratišta za vrijeme i poslije rata u koju su bačeni antifašisti, fašisti,  nacisti, nevini s obiju strana.

Njegove emfatičke riječi ”Živio talijanski Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija” izazvale su žive reakcije u njegovoj zemlji, ali i u Istri i Dalmaciji, a eurozastupnici iz hrvatske kvote zatražili su njegovu smjenu. U neugodnoj situaciji našao se i premijer Plenković, jer mu je Tajani drug po oružju, odnosno po ideologiji.

Tajani je pokušao objasniti više puta da nije nacionalist i da njegove riječi ne znače teritorijalne aspiracije prema Hrvatskoj, te da su bile nepromišljene i ishitrene. Moglo mu se tada još i povjerovati, ali se dogodio recidiv, ovoga puta takav da je i cijeli Europski parlament ustao na noge.

Doduše nije cijeli, jer je Tajanijeva matična europska stranka – Europska pučka stranka – još jednom zabila glavu u pijesak i prešla i ovoga puta preko Tajanijeve izjave.

Predsjednik Europarlamenta Antonio Tajani pokušao je objasniti više puta da on nije nacionalist i da njegove nepromišljene i ishitrene riječi ne znače teritorijalne aspiracije prema Hrvatskoj: moglo mu se tad još i povjerovati, ali se dogodio recidiv, ovoga puta takav da je i cijeli Europski parlament ustao na noge

No sada je teže prikriti Tajanijev lapsus mentis, koji izgleda odražava ono što on doista i misli. U emisiji talijanskog Radija 24 je izjavio: ”Prije nego što je objavio rat cijelom svijetu, prije uvođenja rasnih zakona i tragičnog slučaja Matteotti, on je učinio neke dobre stvari za izgradnju infrastrukture u našoj državi”.

Očito je to forma mentis – mentalna shema koja odgovara onoj političkoj orijentaciji koju Tajani zastupa u Europarlamentu.

Još 2003. predsjednik njegove stranke Naprijed, Italija! Silvio Berlusconi izjavio je da Mussolini nije nikoga ubio, a da je svojim protivnicima koje je poslao u konfinaciju zapravo omogućio da otiđu na odmor!

Tomu sam posvetio i posebno poglavlje u knjizi ”Berluskonizam: talijanski politički dossier” i upozorio, u poglavlju pod naslovom ”Rehabilitacija Mussolinija”, da takav stav nije slučajan već da proizlazi iz jedne sistemske anomalije – Italija nije, naime, nikada radikalno defašizirana kao što je to Njemačka denacificirana.

Sada se pokazalo da sam, nažalost, bio u pravu. A prateći talijanska zbivanja mogao sam se osvjedočiti, kao što su to učinili i drugi promatrači talijanskih tema, da se fašizam sve više rehabilitira kroz populističku, rasističku i nacionalističku  retoriku i toleranciju prema zagovornicima revizije povijesti.

U prodaji je ponovo monumentalno djelo revizionističkog povjesničara Renza De Felicea o Mussoliniju i fašizmu, a pisac Antonio Scurati napisao je roman ”M” o Mussolinijevom pohodu na vlast. Bez obzira na to što se Scurati deklarira antifašistom, Mussolinija prikazuje kao protagonistu povijesti, dok De Felice nastoji dokazati da fašizam nije bio totalitaran kao nacizam.

Tomu je podlegao i Umberto Eco, koji u svojem eseju ”Vječni fašizam” prihvaća tezu da fašizam nije bio totalitaran, već da se radilo o jednom ”zbrkanom autoritarizmu” sve do 1938. godine, kada su usvojeni rasni zakoni i kada su počeli progoni Židova.

Prva zemlja koja je počinila ratne zločine u nekom sukobu bila je fašistička Italija za vrijeme rata u Libiji od 1922. do 1932., kada je 80.000 Libijaca stradalo jer su bili otjerani u pustinju da umru od gladi i žeđi, dok je kasnije, u kolonijalističkom ratu fašističke Italije, pobijeno je 700.000 Abesinaca, većinom otrovnim plinovima u sukobima, a izgladnjivanjem u koncentracijskim logorima

Tako i Tajani kaže da je, prije nego što je donio rasne zakone, fašizam učinio ”neke dobre stvari” za izgradnju infrastrukture u Italiji. Izgradio je ceste, mostove, zgrade, sportske objekte, vratio je mnoge dijelove Italije. Ne samo što je prosušio močvare, nego je ”vratio” Istru, Rijeku i dio Dalmacije.

Kasnije će Tajani ponoviti, kao i prošloga puta kada je rekao da nije nacionalist i iredentist, da nije fašist i da nikada nije bio fašist.

Revizionističkog povjesničara De Felicea demantirao je njegov učenik Emilio Gentile, koji drži da je fašizam bio totalitarni pokret i da je Italija bila zemlja s totalitarističkim sustavom vlasti od samog početka, od marša na Rim 1922. godine.

Od ubojstva Matteottija 1924. počeo je u Italiji okrutan progon političkih protivnika: Specijalni tribunal za zaštitu države, osnovan 1926., osudio je na strijeljanje 42 antifašista, među kojima je bilo 16 Slovenaca i Hrvata, a na ukupno 28.000 godina zatvora 45.000 protivnika režima dok je fašistička zloglasna tajna policija OVRA likvidirala antifašiste koji su se sklonili u inozemstvo – njih više stotina.

Prva zemlja koja je počinila ratne zločine u nekom sukobu bila je fašistička Italija za vrijeme rata u Libiji od 1922. do 1932., kada je 80.000 Libijaca stradalo jer su bili otjerani u pustinju da umru od gladi i žeđi. A kasnije, u kolonijalističkom ratu fašističke Italije pobijeno je 700.000 Abesinaca, većinom otrovnim plinovima u sukobima, a izgladnjivanjem u koncentracijskim logorima.

Ti su događaji dovelo do osude Lige nacija (kod nas poznate kao Društvo naroda) i do njenog raspada izlaskom Italije 1937., a prije toga Japana 1932. zbog rata u Mandžuriji.

Fašizam je donio Italiji gubitak od 350.000 talijanskih života u Drugom svjetskom ratu, 640.000 interniranih u njemačke logore nakon kapitulacije fašističke Italije i 110.000 poginulih na strani partizana na području bivše Jugoslavije i drugih europskih zemalja.

Nadajmo se da će i sami Talijani pružiti otpor rehabilitaciji fašističkog režima. To bi bio dobar primjer i za Hrvatsku da odbaci povijesni revizionizam i rehabilitaciju ustaštva, koju tolerira hrvatsko kvazieuropsko političko vodstvo, koje se sve više upetljava u revizionističke mreže, pa nas trebaju tome poučiti Koruška nadbiskupija ili njemački predsjednik Steinmeier koji će nas sljedećeg tjedna pozvati da se suočimo s prošlošću, kako najavljuje i njemački ambasador u Zagrebu Robert Klinke

Naravno, Mussolini je, kao i Hitler, gradio i ceste, i velebne građevine koje su morale posvjedočiti o snazi režima. Tajani je baš i njih spomenuo, jer rehabilitacija fašizma ide i kroz pohvale režimu zbog modernističke arhitekture i velikih radova bonifikacije močvara i izgradnje popularnih stanova za radnike.

No ovoga puta je Tajani pokrenuo lavinu kritika koju će biti teško zaustaviti, jer se na poklič o talijanskoj Istri i talijanskoj Dalmaciji duhovi u Europi baš nisu previše uzbudili.

Možda će se sada ipak nešto dogoditi. Nadajmo se da će i sami Talijani pružiti otpor rehabilitaciji fašističkog režima.

To bi bio dobar primjer i za Hrvatsku da odbaci povijesni revizionizam i rehabilitaciju ustaštva, koju tolerira hrvatsko kvazieuropsko političko vodstvo, koje se sve više upetljava u revizionističke mreže, tako da nas trebaju tome poučiti mjesca Crkva u Koruškoj ili njemački predsjednik Steinmeier, koji će nas sljedećeg tjedna pozvati da se suočimo s prošlošću, kako najavljuje i njemački ambasador u Zagrebu Robert Klinke.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora