autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Nisu li vremena oduvijek bila opasna?

AUTOR: Seid Serdarević / 06.09.2025.

Seid Serdarević (Foto: Anto Magzan /PIXSELL)

Govor glavnog urednika Frakture na otvaranju Festivala svjetske književnosti 31. kolovoza

Kao što znamo, živimo u opasnim vremenima – ali nisu li vremena oduvijek bila opasna? I nije li pravo pitanje jesmo li spremni suočiti se s opasnošću, prevenirati je i jasno odrediti što je zapravo opasnost? Živimo u vremenu u kojem su ratovi naša svakodnevica, no nije li tako bilo oduvijek?

Samo su sredstva razaranja postala moćnija, a osjećaj da se ratovi događaju u našem dnevnom boravku učinio ih je bližima, iako ih jednim klikom možemo ukloniti sa zaslona. Ali to su stvarne patnje milijuna ljudi – od Ukrajine, gdje nemilosrdni rat bjesni već više od jedanaest godina, a u punom obujmu više od tri i pol godine, do Bliskog istoka, koji nije miran od kraja Drugoga svjetskog rata.

Teroristički napad Hamasa 7. listopada 2023. podignuo je sukob na novu razinu, izraelski odgovor bio je i ostao brutalan, a pred patnjom civilnog stanovništva Gaze ne možemo ostati ravnodušni. O ratovima na afričkom kontinentu i patnjama ljudi u Sudanu europski i svjetski mediji gotovo i ne govore. Pred našim se očima događa militarizacija jednaka hladnoratovskoj s jedne strane a s druge fašističke i populističke parole i djela.

Živimo u vremenu straha – ne samo od rata, već i od ekološke katastrofe koju izazivamo vlastitim djelovanjem; straha od toga hoćemo li imati pitke vode i resursa; zatim straha od strojeva, od umjetne inteligencije i neizvjesne budućnosti koja nam se događa, ili se već dogodila, a da toga nismo svjesni.

Sve to izaziva nepovjerenje, strah i potragu za krivcima, za brzim i jednostavnim odgovorima kojih nema. Sve to tjera ljude da se okupljaju jer je u masi lakše, a tada se odgovornost pripisuje drugima i drugačijima.

No to je samo jedna strane medalje. Jer s druge strane imamo posvećene pojedince koji se pomažu drugima, ljude iz susjedstva koji čine dobro, ljude koji rade svoje poslove da bi svijet funkcionirao od pekara do liječnika i profesora.

Imamo kulturu i književnost koja se ne boji. Kultura i književnost mjesta su gdje se pojedinac suočava sa strahovima – najprije vlastitim, a potom i tuđim. Književnost nam govori kakvi smo ljudi – dobri, zli, opasni, slabi i jaki. Književnost je često istina stvarnija od stvarnosti, jer autorice i autori pišu o svojim zebnjama i osobnim povijestima koje postaju i naše.

Dok svjedočimo kulturi zaborava – kada se i ovdje u Hrvatskoj, kao i drugdje, zaboravljaju zločini, a opet uzvikuju parole i slogani pod kojima su ti zločini počinjeni – pred našim se očima odvija promjena koja ne sluti na dobro: sveopća kontrola i ukidanje različitosti, zabrane kulturnih događaja i tribina, nažalost i u Hrvatskoj postaju normalne, vidimo samo nedavni slučaj u Benkovcu, imamo pritiske na festivale u Šibeniku, napade na pisce i javna zastrašivanja, ne samo na internetskom prostoru već i na zidovima zgrada.

Je li to sve tek uvertira u paljenje knjiga i ušutkavanja nepoćudnih? To su pojave na koje trebamo ukazati, jer jedino u kulturi, a ponajviše u književnosti, možemo otvarati prostor dijalogu, prostor za druge, prostor u kojem preispitujemo sebe i vlastite osjećaje.

Uloga književnosti i kulture nije govoriti velike istine niti mijenjati svijet, nego polako mijenjati pojedinca. Književnost zahtijeva pozornog čitatelja, koncentraciju i kontemplaciju – sve ono što ubrzani svijet negira.

Ovdje, na Festivalu svjetske književnosti, naše će gošće i gosti, autorice i autori, njih više od osamdeset iz sedamnaest zemalja, razgovarati s nama o svojim djelima. Oni ne mogu ponuditi velike odgovore, ali mogu ono najvažnije: pomoći nam da zakoračimo iz vlastite perspektive u perspektivu drugoga, da shvatimo zašto netko nešto čini, da se suočimo sa strahovima i pokušamo ih artikulirati.

Na više od trideset programa, ovdje na pozornicama Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, ovih ćemo dana uživati u razgovorima s ponajboljim autorima našega vremena i njihovim prevoditeljima, govorit ćemo o njihovim djelima, a kroz njih posredno i o našem vremenu i trenutku u kojem živimo.

Nećemo riješiti svjetske probleme – to nije cilj književnog djela – ali ćemo dobiti mogućnost da o svemu razmišljamo i promišljamo. A samo misleći ljudi, pojedinci nasuprot masi, oni su koji mijenjaju svijet.

Seid Serdarević 03. 09. 2025.

(Prenosimo s književnog podlista Ajfelov most, portala Miljenka Jergovića)

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Osmi Festival svjetske književnosti Zagreb, 6.–12. rujna 2020.
• O Alešu Debeljaku s ljubavlju: Kako postati čovjek

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: OSVRT
Oznake: Benkovac, Festival svjetske književnosti, Fraktura, Gaza, Hamas, književnost, kultura, osvrt, Seid Serdarević

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".