Odurnom Zekanovićevom seksizmu: neće proći!

U utorak 7. travnja 2020. godine, koji se u analima Sabora bilježi danom zasjedanja u uvjetima mjera protiv koronavirusa, u komunikaciji o fondu solidarnosti EU-a za države pogođene epidemijom i sredstvima pomoći, saborniku Hrvoju Zekanoviću se učinilo da kolegicu Vesnu Pusić treba ušutkati riječcom ”kuš”, i ne dati joj priliku da iznese što misli.

Obrativši joj se riječju sa tri slova, izbacio je iz sebe svu muku mizogine tradicije balkanskog prostora. Što će se žena javljati? Što ona ima za reći?

Čovjek je pripadnik stranke Hrvatski suverenisti, profesor, suprug i otac triju kćerki.

I prolaskom stoljeća u glavama pojedinaca zadržava se tradicija razmišljanja o ženi koja treba biti ”kuš”, i unatoč borbi za izjednačavanjem ženskih s muškim pravima, neki se grčevito opiru tome, kao i potrebi rada na sebi. Srećom, više je onih drugih koji na to ne gledaju tako. A i pojam suverenosti vide drugačije što pokazuju na izborima.

Spremnost na učenje i prilagodbu, naime, podrazumijeva kapacitete slušanja drugoga (u konkretnom slučaju žene), dijalog, razmatranje različitih stavova, toleranciju, mogućnost dogovora. Nekima treba još dosta lekcija (pa bili oni i profesori).

”Možda bi tako dobacio i kolegi”, čujem mišljenje kojim se relativizira aspekt seksizma, a naglašava opći nedostatak kulture ophođenja sabornika. Manje je vjerojatno da bi ”kuš” dobacio kolegi: ili bi uslijedila argumentacija, ili se barem pripazilo da na dva metra udaljenom stolcu ne sjedi snažniji sabornik koji bi mogao agresivnije reagirati.

Prolaskom stoljeća u glavama pojedinaca zadržava se tradicija razmišljanja o ženi koja treba biti ”kuš”, i unatoč borbi za izjednačavanjem ženskih s muškim pravima, neki se grčevito opiru tome, kao i potrebi rada na sebi. Srećom, više je onih drugih koji na to ne gledaju tako. A i pojam suverenosti vide drugačije što pokazuju na izborima

Neprihvatljivost sabornikovog istupa osudile su dvije najveće stranke u Saboru. Prvi čovjek Sabora Gordan Jandroković reagirao je ”izražavajući najoštriju osudu” i upućujući poziv kolegama ”da se drže reda i pravila dobrog ponašanja”, no ne izričući mu opomenu.

A Zekanoviću kao da ovakvo ponašanje postaje navikom.

Zastupnica SDP-a Karolina Levaković osvrnula se na njegovo ponašanje ”prošli tjedan kada je s govornice vrijeđao neke istaknute predstavnice organizacija civilnog društva, feministkinje, zagovornice rodne ravnopravnosti, prozivajući ih za njihovo navodno nečinjenje u okolnostima krize”, i nalazeći neprihvatljivim da se ”ušutkavaju zastupnice i zastupnici koji se usude izraziti mišljenje koje nekome ne odgovara” uz utisak da ”nije prvi put da se takav omalovažavajući, diskriminatoran i potpuno neprihvatljiv tolerira u Hrvatskom saboru i tome se mora stati na kraj.”

Loše je i da se unatoč proklamiranom uvažavanju spolne, rodne i ine različitosti, imperativa njegovanja umijeća komunikacije i osnovnog bontona nastavlja govoriti jedno, a raditi drugo.

Kada ekološki neosviješten čovjek baci smeće u Njemačkoj, poslovično poznatoj kao ”sređenoj” zemlji, čim je zamijećen, diskretno ga pod ruku povedu do nadležnih da plati kaznu za zagađivanje okoline.

Nisu li nekulturni postupci ljudi jednih prema drugima, također ekološko zagađivanje? Ne djeluju li i oni poput virusa koji negdje lako naiđe na plodno tlo? Ne treba li ih odmah izolirati?

Hoćemo li dočekati dan da uz nekolegijalno dobacivanje kolegici (ili kolegi) uđe zaduženi, diskretno odvodeći ”nestašnog” (kao nekada, kada su oni koji su u školskim klupama unosili nered bili izvođeni ”na hlađenje”), a uz izrečenu opomenu odrežu i novčanu kaznu?

I ne bi li sve nas oprez i strah pred posljednjim virusom trebao učiniti skromnijima i osjetljivijima i za potrebe drugih? Ili je bahate učinio još bahatijima, a nekulturne još nekulturnijima? Možda tretirati neekološku komunikaciju kao vid zagađivanja?

Do tada trpjeti i ”kuš”, i ”nije za mudraca već madraca”, a da ”ništa se, ništa, prominilo nije.”

Gdje su mjere? Čekamo riječ Stožera, ili odgovorne u Saboru i malo političke volje?

Svi snosimo dio odgovornosti za ono što se događa. Svi odlučujemo o tome hoćemo li neko neprihvatljivo ponašanje tolerirati ili svjedočiti mu ne reagirajući!

Pred dva mjeseca karneval i spaljivanje lutke s čovječjim likom iz reda ”njihovih”, i poruke ”vratite dite materi”, uz simbolične prijetnje smrću i agresiju. Potom nasrtanje na žene, poslovično slabiju grupu. Za kultiviranje nasilnih koji potežu na slabije i nezaštićene ni blage mjere ni mlake reakcije nisu efikasan lijek.

Seksistički vicevi udomaćeni u patrijarhalnoj, autoritarnoj zajednici, teško gube na popularnosti. No prema ažuriranom Protokolu o postupanju u slučajevima seksualnog nasilja donesenom od Vlade u srpnju 2018. godine na prijedlog Ureda za ravnopravnost spolova, i sadržaj seksističkih šala pokriven je kategorijom seksualnog uznemiravanja.

Oblici spolne diskriminacije i nasilnih ponašanja polako se, ali sigurno, sve češće prijavljuju i procesiraju i u nas i u svijetu što ukazuje na senzibilizaciju i odluku da se počinitelja privede pravdi, a društvu pošalje jasna poruka.

Kod nas ”Ženska soba” i slične inicijative rade na tome i jasnom “Ne” seksualnom i drugim vidovima nasilja (u 95% slučajeva nad ženom). Proces traje i rezultati postaju vidljivi.

Važna je jedinstvenost i odlučnost kojom izričemo: ”Neće proći”. Kao ”no pasarán” izrečene od Dolores Ibárruri i španjolskih boraca protiv režima autoritarnog muškarca Francisca Franca u Španjolskoj u kojoj su žene u otporu nasilju jedinstvene i danas.

Spremnost na učenje i prilagodbu, naime, podrazumijeva kapacitete slušanja drugoga (u konkretnom slučaju žene), dijalog, razmatranje različitih stavova, toleranciju, mogućnost dogovora. Nekima treba još dosta lekcija (pa bili oni i profesori)

No agresivnost je rezistentna kao i virus.

Linč na mrežama kojima je ovih dana izložena epidemiologinja dr Darija Kisić Tepavčević u Srbiji, članica Kriznog štaba za suzbijanje Covida-19, zamjenica direktora Instituta za javno zdravlje Srbije, nehuman je i bezobziran.

Divljanje huškača na mrežama praćeno je ružnim komentarima uz njen izgled, proporcije i dekolte, i ”mnogi su seksističke prirode, a mnogi imaju i šovinističku pozadinu” donose portali. Još jedna demonstracija seksizma i primitivizma. I nije za radovanje kada je teško i u susjedstvu.

”Balkane, Balkane, Balkane moj”, ispjevao je poeta sa zajedničkog prostora.

Balkane, dobro jutro ti želim, protrljaj dobro oči, probudi se i djeluj humano.

Pandemija virusa sve nas je prodrmala, Čovjeka navela na preispitivanje sebe i stvarnih vrijednosti bez opterećenosti pripadnošću naciji, vjeri, spolu. Ni pošast virusa za to ne pita. Vrijeme je da jedni drugima olakšamo, poklonimo pažnju, okrenemo se humanosti, prirodi, biljkama, životinjama, živom svijetu koji nas okružuje.

Uz Pesah, Uskrs, Vaskrs, nadolazeći Ramazan, da obzirno pogledamo ljude pored sebe; u obitelji, među kolegama, prijateljima potaknemo kulturna ponašanja i toleranciju, a nekulturno izoliramo poput virusa kojeg ćemo zajedno pobijediti.

I za virus i nehumanost poruka je ista: No pasarán!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Jedna za sve, sve za jednu
    •  Afganistan: glas za pravo obrazovanja djevojčica
    •  Dok zazivam/o Tina u Masarykovoj
    •  Prevencija, liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti
    •  Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
    •  Nesigurnost mladih ogledalo je društva
    •  U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
    •  Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh
    •  Ima li nade da put nekog Jazda krenu svi isključivi?
    •  Nikad aktualniji Krleža i vječna misija žene

> Svi tekstovi ovog autora