autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Plenković – sve za vlast, vlast nikome!

AUTOR: Pero Jurišin / 25.12.2020.
Pero Jurišin

Pero Jurišin

Blago rečeno, bezobraznim obraćanjem Hrvoju Krešiću, novinaru televizije N1, premijer Andrej Plenković je još jednom prešao Rubikon, kao lines za kojeg se pretpostavlja da ga nitko na njegovoj hijerarhijskoj poziciji, ujedno i najvećoj poziciji moći u Republici Hrvatskoj ne bi smio prijeći.

Osionost u obraćanju novinaru izraz je ne samo nervoze izazvane Krešićevim pitanjem, nego dovodi u pitanje i samo njegovo stručno zvanje – diplomiranog pravnika, s kojim se voli ponositi.

Izjava da se na sastancima Znanstvenog savjeta kojeg je on ustrojio, po njegovoj odluci, nisu vodili zapisnici unatoč temi zbog koje je formirano to tijelo, potom unatoč brojnosti sastanaka, kao i dilemama koje su isplivale u javnost nakon pojedinih javnih izjava njegovih članova, kao i mogućih sukoba interesa, pokazuje da je pobrkao načela po kojima djeluje javna uprava, ako ih je ikada i naučio.

Jer ovo više nisu kuloari evropskih hodnika u kojima se uz kroasane raspreda o sudbini svijeta, u čemu se anemični diplomat navodno dobro snalazio.

Na žalost, način na koji je to izveo, bahatost i arogancija, bespotrebno i samo njemu razložno politikantsko manipuliranje, kojim povezuje Krešića i predsjednika SDP-a Peđu Grbina, jasno ukazuju da to nije i posljednji put.

Dapače, kako kriza odmiče, možemo očekivati samo sve umornijeg, a time i sve nervoznijeg, prvog operativca u Hrvata, čime će, ujedno, njegova autoritarnost sve više dolaziti do izražaja.

Naime, sada je izvjesno da cijepljenje, u koje se polažu velike nade da će zaustaviti epidemiju koronavirusa, neće biti provedeno žuđenom brzinom potrebnom da bi se dobio ”imunitet krda”.

U slučaju splitskog doma umirovljenika vlast je uspjela zaustaviti taj proces. Ali sada, kada su brojke prešle preko tri tisuće mrtvih i kada je očito da se mjerama manipuliralo, među znanstvenicima se pojavio strah da će netko sutra i njih pitati: što ste radili?

Istovremeno, novci koji bi trebali stići iz Bruxellesa neće moći ublažiti ekonomske probleme, kojima je jedno od ishodišta u ”monokulturnoj” hrvatskoj ekonomiji, oslonjenoj na turizam i usluge u ugostiteljstvu.

Plenković nije reformator

Postaje sve razvidnije, čak i slabovidnima, da HDZ koji ulazi u šestu godinu svoje vladavine (mnogi zaboravljaju onu godinu prije Plenkovićevog dolaska na vlast) nije u stanju provesti ključne reforme kojima bi se stvorile pretpostavke ekonomskog i svakog drugog preokreta na boljitak Lijepe Naše u koju se svi kunu kada se penju stepenicama vlasti.

Stoga je u pravu sociolog Dražen Lalić kada kaže da ”Plenković ne bi morao stalno biti krizni upravitelj da djeluje kao istinski reformator”.

A on ni u jednom ključnom dijelu politike nije pristupio odlučno i do kraja. Cijelo vrijeme, u svakoj iole problematičnijoj situaciji ponašao se u skladu one, već poznate, ”odlučno možda” maksime, koketirajući sa snagama u svojoj stranci kojoj izvorno ne pripada.

Tako je bilo i s bujajućim ekscesima vezanim uz povijesni revizionizam, da bi se u prvoj prilici prikrivao onima koji ne kriju svoj stvarni povijesni sentiment, kao u slučaju Tomislava Medveda.

Tako je bilo i s tzv. reformom uprave i lokalne samouprave. Svi, potezi koji su kvalificirani kao pozitivni u biti su bili smokvin list za vanjsku upotrebu.

Jer, primjerice, što je njega ili Medveda priječilo da se popne na Sljeme i oda poštu obitelji Zec? Što ga je priječilo da se izravnije i odlučnije obračuna s istaknutim članovima stranke, koji su, primjerice, morali napustiti pozicije zbog teških optužbi i sumnji na korupciju, a ne da nekima čak dopusti povratak na političku scenu, kao, primjerice, Lovri Kuščeviću?

Mučno je i nabrajati sve primjere u kojima se iskazuju Plenkovićeva narcisoidnost i kompromiserstvo, ali će ga zauvijek, kao suhi pečat, pratiti ”afera Borg”, u kojoj je u obrani svoga digniteta žrtvovao Martinu Dalić, da bi je ”uskrisio” u poslu izrade Strategije razvoja teškog 32 milijuna kuna, za kojeg se mnogi istaknuti ekonomski stručnjaci pitaju što je to u njemu vrijedno tolikih para.

Štiteći svog priležnog ministra Tomislava Čorića sve se više zapetljava u nerazmrsivu hobotnicu koja bazdi na korupciju.

Obnova Zagreba kasni već devet mjeseci… I zbog čega sve to. Zbog vlasti. Dolaska na nju i opstanka na njoj.

U tom smislu ga novinar Boris Rašeta bez pardona uspoređuje s Omer pašom Latasom. Ali ne samo zbog toga što i Plenković ima ”jedan sveti cilj – karijeru” u kojem naumu je došao do vrha, već kako satirično primjećuje da je ”Plenki HDZ-ov Omer paša, outsourcan iz kadrovske baze ljevice (Latas je prebjeg iz Austrije u tursku vojsku, op. P. J.), posuđen kao poodrasli janjičar i savršeno upotrebljiv za poslove koji im trebaju, utoliko upotrebljiviji ukoliko ima više lica, a on ih ima cijelu galeriju”.

Izdanak crvene buržoazije

I zbilja, riječ je o izdanku ”crvene buržoazije”, koji, gle čuda, nije prihvatio poziv s lijevog centra čak i na visoku funkciju. Procijenio je da mu nije vrijeme, a i da je ”gužva u šesnaestercu” velika, jer je tamo već bio Zoran Milanović, sličnog porijekla i istovjetnog ulaska u svijet diplomacije, u koji su 90-ih mogli ući samo odabrani i dobro probrani.

I tako, rastući i razvijajući se u ”bumbaku”, što bi rekli u Dalmaciji, gledajući kako do vrha, znao je da bi ”igrajući za raju” završio u nižerazrednom Vratniku. Njegov ego to ne bi mogao otrpjeti.

Može sa smiješkom prihvatiti briselska štipanja za stražnjicu, jer i to je u funkciji karijere, ali igrati za raju ne.

Blago rečeno, bezobraznim obraćanjem Hrvoju Krešiću, novinaru televizije N1, premijer Andrej Plenković je još jednom prešao Rubikon

I tako je, bez upravljačkog iskustva, s kroasana završio na čelu partije, misleći i nadajući se da će mu diplomatske vještine biti dovoljne. Podcijenio je HDZ, koji se pokazao kao ”tvrd orah, voćka čudnovata” i tako je s vremenom na vidjelo počelo sve više izlaziti njegovo nervozno lice. S njim i sve autoritarnije ponašanje.

Odigrao je prvo s MOST-om pa ih je ”razriješio”. Potom s HNS-om, ali to ga je skoro koštalo vlasti, koju nije izgubio, samo zahvaljujući gotovo eutanaziranoj, bezidejnoj, kadrovski i intelektualno opustošenoj opoziciji.

Spasile su ga manjine, kojima se pragmatično okrenuo u cilju spašavanja vlasti pa što košta da košta. Već je shvatio da će stranka opravdati sve ako to garantira opstanak na vlasti. Tada čak ni Srbi nisu loš partner.

Da je u pitanju pragma, a ne stvarno djelovanje na dobrobit cijele zajednice pokazuje sve veće nezadovoljstvo građana.

Naime, navodeći kako građani prihvaćaju neku vlast kao valjanu onda kada različite institucije donose racionalne i za opće dobro korisne odluke, kojima onda opravdavaju svoju poziciju i ulogu, Lalić konstatira da su ”upravo takve odluke u upravljanju ovom krizom, koja nije samo zdravstvena, nego je i, već neko vrijeme, svekolika društvena, uglavnom izostale posljednjih mjeseci”.

Postaje sve jasnije da se u upravljačkom smislu Plenković ne može nositi s krizom i da je broj 76 jedino što ga održava na vlasti. Otuda sve češće inzistiranje na pojedinačnoj odgovornosti građana, svaljujući tako odgovornost na ”raju”.

Tome se priključuje i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, a da se nitko ne zapita, temeljem logike koja se uči u trećem razredu srednje škole, kako su se zarazili Jandroković i Plenković, koji eto ima sreće jer posjeduje tavan. I je li premijerova supruga neodgovorna kad imajući Covid liježe s premijerom, dovodeći u grožnju državnu sigurnost.

U tom, sve češćem gubljenju živaca, gdje s današnjeg motrišta njegovi seksistički ispadi izgledaju kao banalni ekscesi, Plenković šutira pet svjetskih eksperata iz Znanstvenog savjeta, jer su se usudili javno, ali ovaj put grupno, progovoriti o neslaganju s politikom Nacionalnog stožera.

U biti, riječ je o nezadovoljstvu radom Vlade, jer sam premijer je u više navrata kazao da iza svih odluka stožera stoji Vlada. Znajući raspored snaga, u biti je riječ o njemu. Dakle, oni su prozvali njega iako nisu imali znanstvene snage to reći otvoreno.

To njegov ego nije mogao otrpjeti pa ih je brzopotezno preko smjernog predstojnika svog Ureda Zvonimira Frke Petešića degažirao bez milosti.

Nakon burnih reakcija javnosti odlučio ih je vratiti, šaljući Frku da pokusa slamu koju je pokosio Plenković.

Sramotni obrat znanstvenika

A onda je uslijedio sramni obrat, u kojem se pet znanstvenika vraća u okrilje vlasti prihvaćajući Frkino obrazloženje da je bila riječ o gramatičko-pravopisnoj eskapadi koju su oni krivo razumjeli.

Takva snishodljivost je naprosto neshvatljiva i ne može se opravdati mogućim pozivanjem na neke više, pače nacionalne interese, a da se pritom ne otvori pitanje stvarne odgovornosti za pitanja koje su oni otvorili u svom obraćanju javnosti i barem ispriku ”s vrha”.

Ali ništa od toga. Nepogrešivi autoritet je ostavio svog posilnog da snishodljivo, valjda vjerujući u viši interes, mete njegov izmet. Jer da je Frka bio taj grešnik logikom posla bi danas bio na burzi rada. Ali Plenković ne ostavlja svoje kadrove, ”jer moraju jesti”.

Osionost u obraćanju novinaru izraz je ne samo nervoze izazvane Krešićevim pitanjem, nego dovodi u pitanje i samo njegovo stručno zvanje – diplomiranog pravnika, s kojim se voli ponositi

Međutim, pravo pitanje, ostalo prikriveno iza te mučne scene u kojoj su i znanstvenici pregrizli i pojeli svoj dignitet, jest zašto su se baš sada, ili bolje rečeno zašto su se tek sada javili.

A odgovor je više nego jednostavan. Riječ je o odgovornosti! Nakon što su u Italiji pokrenuti postupci službenih organa za utvrđivanje odgovornosti za veliku smrtnost u vladajućoj pandemiji i jesu li nadležni poduzeli sve potrebne mjere i u Francuskoj i Španjolskoj su pokrenuta ta pitanja.

Na stranicama Autografa je također to pitanje pokrenuto prije mjesec dana.

Dakle, u narastajućoj plimi sve češćih upita, ne samo o imaginarnoj političkoj i moralnoj odgovornosti, nego i stručnoj, samo je korak do propitivanja i drugih oblika odgovornosti.

U slučaju splitskog doma umirovljenika vlast je uspjela zaustaviti taj proces. Ali sada, kada su brojke prešle preko tri tisuće mrtvih i kada je očito da se mjerama manipuliralo, među znanstvenicima se pojavio strah da će netko sutra i njih pitati: što ste radili?

Nakon žute minute toga je postao svjestan i Plenković. Stoga je Plenki paša ipak ocijenio da je bolje, kao i do sada, čekajući što će vrijeme donijeti, vratiti odbjegle i sutra, ako ustreba, pokriti se plaštem znanstvenika koji nisu znali sačuvati svoj dignitet.

I tako, opstati i dalje na tronu vlasti ne pitajući se koliko to košta, jer ionako, dok odlučuje, cijenu neće platiti on.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

     Je li fašizam prošlost?
     Što su nama nacionalne manjine (2)
     Što su nama nacionalne manjine (1)
     Antifašisti i žrtve fašizma na čekanju
     Antifašizam je civilizacijsko, a ne političko pitanje
     Revizionisti bi nas vratili u krvavu povijest
     Dostojno obilježiti stvaranje prve Narodne vlade Hrvatske
     Nogomet kao opijum za narod
     Ima li u Hrvatskoj nestalih Srba?
     Između stvarnog i hinjenog antifašizma

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1