autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Problem štovanja (ne)dogmatske Marije

AUTOR: Anna Maria Grünfelder / 22.08.2021.

Anna-Maria Gruenfelder Za mnoge kršćane Velika Gospa je problematičan blagdan, konstatirao je prof. Peter Kuzmič. Njegova konstatacija – kao da mi ju je uzeo iz usta.

Ne mogu se ni svi katolici ”sprijateljiti” s tim blagdanom, koji je, doduše, drevno vjerovanje. Tako su je kod nas pobožni katolički propovjednici ”odjenuli” i napravili od nje kraljicu Hrvata, dok su je pobožni Habsburgovci posvetili kao Magnae Matri Austriae, Hungariae et Bohemiae, kraljica pobjede nad njihovim neprijateljima (čitaj: protestantima).

Car Ferdinand II. godine 1558. položio je zakletvu u svetištu Loreto u Italiji da će se doživotno boriti za istrebljenje heretika. Godine 1620. Ferdinand hodočasti u marijansko svetište Maria Zell, nakon što je njegov sud u Pragu donio smrtne presude protiv pobunjeničkog češkog plemstva da bi se molio za spas duša smaknutih urotnika.

Neosporna je činjenica da je Bogorodica u dinastiji Habsburg igrala prilično militantnu ulogu. Ona je bila generalissima dinastije, pod njezinim stijegom borili su se protiv protestanata u Carevini, protiv Osmanlija na jugoistoku, protiv nepokorenih Mađara itd.

Marijinom štovanju, promicanom od dinastije, dugujemo brojna likovna, arhitektonska i glazbena djela – umjetničke tvorevine neprocjenjive vrijednosti. Ambivalentnosti tog katolicizma nepredvidivo dinastičkog, baroknog i neopoganskog obilježja ostali su na glasu kao određenje austrijskog katolicizma.

To je i dan danas ”austrijski katolicizam par example” – dobrim dijelom jer su i u našoj zemlji, kao i u barokno-katoličkoj južnoj Njemačkoj, ovih dana kretale procesije hodočasnika u marijanska svetišta, nosile su se košarice pune primjeraka sedam čudotvornih marijanskih mirisnih trava i cvijeća koje će kućama kroz godine podariti zdravlje, slogu, svekoliko dobro i blagoslov.

Statistike europskih vrijednosti govore u prilog tvrdnji da su svečanosti i umjetničko slavljenje danas dragocjena tradicija, vrijedna da se očuva, ali ne radi dubine vjere, nego kao dio duhovnog blaga koje ne mora biti promišljeno, čak ni usklađeno s katoličkim sadržajem tog blagdana, da o teološkoj misli ne govorim

Statistike europskih vrijednosti govore u prilog tvrdnji da su svečanosti i umjetničko slavljenje danas dragocjena tradicija, vrijedna da se očuva, ali ne radi dubine vjere, nego kao dio duhovnog blaga koje ne mora biti promišljeno, čak ni usklađeno s katoličkim sadržajem tog blagdana, da o teološkoj misli ne govorim.

Usuđujem se ustvrditi da ni kod hrvatskih hodočasnika i hodočasnica nisam primijetila produbljeno razmišljanje o smislu njihove odluke da propješače kilometre i kilometre, neki bosi, u pokretu u mrkloj noći. Biskupi i propovjednici će propovijedati ono što moraju.

Katolici koji pri svemu tome ostaju sa strane – prostorno i misaono – mogu samo klimati glavama zbog nerazumijevanja značenja svih oblika rituala i simbola.

Marijanski crkveni napjevi – sladunjavi kako je odgovaralo pobožnosti kasnog 19. i ranog 20. stoljeća – ne pridonose razumijevanju marijanskog kulta, kao što ni propovjednici, bilo biskupi bilo priprosti svećenici, ne uspijevaju ili se ne trude odmaknuti od svojih naslijeđenih uzora.

No izvan tih šablona mogu se pronaći tragovi štovanja, uvjetno rečeno ”biblijske” Marije, daleko od putova kojima je kršćanstvo osvojilo Sredozemlje i zatim Europu.

Na Tenerifima, dakle u Atlantiku, štuje se Marija kao zaštitnica i kao jedna od žena iz domorodnog stanovništva – Maria iz hvalospjeva, Marija koja doživljava pad oholih i uzvišenje malenih.

Marija se ne nalazi na strani moćnika niti na strani onih koji su snažni i sposobni sačuvati se od nedaća života. Ona ne liječe bolesti, ne uklanja zla čak ni simbolički ni u prenesenom smislu – ona nije prerušena boginja prirode ili plodnosti, kakvom su je htjele štovati postkršćanske feministice i teologinje.

Vjerujem da je Marija, žena iz Nazareta, žena koja je ”prigrlila” sve izazove kojima se svojim JA izložila. Ona se suočavala s izazovom da bude Isusova majka, a to je izazov i onkraj i poslije prirodnog majčinstva.

”Moja” Marija je sličnija onoj koju štuju evangelički kršćani, i meni je ova Marija autentičnija, jer je bliža izvorima. Prema njima, Marija je ostvarila svoje poslanje i daje mi nadu da ću i ja uspjeti kad se prihvatim izazova što ih pred mene postavlja život.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: