Problemi se neće otkloniti sprečavanjem informacija o njima

Čitatelj (podaci poznati redakciji) je razočaran napisao: ”Obraćao sam se uz molbu za pomoć, nisam dobio odgovor, pa mi nije poznato da li želite pomoći? Odgovorite da vam više ne smetam, nakon 12 bezuspješnih pokušaja za spas života, obitelji, imovine i pokojnika”.

Nije nimalo lako pisati o tim temama u uvjetima u kojima državna uprava, tijela vlasti i pravosuđe na sve načine sprečavaju informacije. Iskreno, više ne znam što napisati o problemu čitatelja, jer sličnih problema ima oko 8 tisuća ljudi u Hrvatskoj i puno sam puta pisao o tome.

O.K., prihvaćam odgovornost i ispričavam se čitatelju, ali problem i dalje nije riješen niti je izgledno da će to uskoro biti.

Da tako kažem, ”na čekanju” imam više tema o kršenju ljudskih prava, o sporovima građana kao neravnopravnih pojedinaca protiv državne uprave, tijela vlasti, državnih, sudbenih, političkih i ostalih. Nije nimalo lako pisati o tim temama u uvjetima u kojima državna uprava, tijela vlasti i pravosuđe na sve načine sprečavaju informacije

Ipak, rečenica u čitateljevom pismu ”nakon 12 bezuspješnih pokušaja za spas života” očigledno se ne odnosi na dopisivanje isključivo sa mnom, jer prema podacima iz računala od čitatelja sam dosad primio ukupno pet poruka, prvu 24. listopada 2016. godine.

Odgovorio sam osobnom elektroničkom porukom čitatelju: ”Da, u zaostatku sam u komuniciranju s čitateljima. Veliki je broj pisama, pitanja i ostaloga na razne teme, a ja sam samo jedan novinar, sada već i dosta usporen zbog 70-ak godina”.

Da tako kažem, ”na čekanju” imam više tema o kršenju ljudskih prava, o sporovima građana kao neravnopravnih pojedinaca protiv državne uprave, tijela vlasti, državnih, sudbenih, političkih i ostalih.

Na ”čekanju” je tema (pismo čitatelja) o kršenju ljudskih prava zatvorenika u Lepoglavi. Zatim tema o kršenju ljudskih prava oficira bivše JNA. Više pisama o tome kako suci i službenici zemljišnoknjižnih sudskih službi (gruntovnica) kradu nekretnine, osobito zemljišta na otocima i obali Jadrana.

Objaviti treba i temu o tome kako Deutsche Telekom krši ljudska prava umirovljene poštanske službenice na otkup stana po zakonskim uvjetima otkupa za zaposlenike (diobenom bilancom HP i HT zaposlenički stanovi na atraktivnim lokacijama na Jadranu pripali su u znatnom dijelu HT-u, odnosno kupcu HT-a Deutsche Telekomu).

Sada Deutsche Telekom traži od čitateljice da otkupi stan ”po tržišnoj vrijednosti” znajući da to umirovljena poštarica ne može.

Čitateljica piše: ”Odluke kojima se zahtjevi(tužbe) proglašavaju’nedopuštenima’ moraju biti u pisanoj formi, a takve odluke nema u spisu (to sam utvrdila obavivši uvid u spis u Strasbourgu). U Sudu u Strasbourgu nam je prilikom uvida rečeno da se te odluke i ne izrađuju. U dopisu koji mi, podnositelji zahtjeva (tužbi) dobivamo od Suda u Strasbourgu pozivaju se na odluku i naznače datum donošenja odluke, a da odluke ustvari nema”!?

Tu je još i tema o sudskom sporu koji hrvatski suci izbjegavaju riješiti već više od 28 godina, a u zapisniku o prigovoru stranke zbog odugovlačenja spora ističe se: ”Stranka priznaje da se psihijatrijski liječi”, odnosno podvaljuje se (ne)ubrojivost stranke umjesto preispitivanja efikasnosti sudstva.

Brojnost tema ”na čekanju” i zaostatak u njihovoj obradi i objavljivanju više je problem hrvatskih vlasti od Predsjednice RH, Sabora i Vlade, kao i neefikasnog hrvatskog sudstva i pravosuđa u cijelosti, a znatno manje novinarski.

Ponavljam, problem čitatelja čije pismo na početku teksta objavljujem sličan je problemima oko 8 tisuća hrvatskih građana čiji zahtjevi (tužbe) su iz Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu proglašeni ”nedopuštenima”, protivno članku 45. Konvencije bez pisane i obrazložene sudske odluke.

A o tome čitateljica (podaci poznati redakciji) piše: ”Odluke kojima se zahtjevi(tužbe) proglašavaju’nedopuštenima’ moraju biti u pisanoj formi, a takve odluke nema u spisu (to sam utvrdila obavivši uvid u spis u Strasbourgu).

U Sudu u Strasbourgu nam je prilikom uvida rečeno da se te odluke i ne izrađuju. U dopisu koji mi podnositelji zahtjeva (tužbi) dobivamo od Suda u Strasbourgu pozivaju se na odluku i naznače datum donošenja odluke, a da odluke ustvari nema. I to je apsurd toga Suda”, napisala je čitateljica.

No, nakon niza napisa o uskraćivanju hrvatskim građanima prava pristupa međunarodnom sudstvu više, iskreno rečeno, nisam znao kako obraditi temu o problemu uvodno spomenutog čitatelja a da se ne ponavljam.

Na predstavljanje publikacije o novinarskom istraživanju sprečavanja informacija u zagrebačku knjižnicu ”Bogdan Ogrizović” došli su akademik Vlatko Silobrčić i profesor Vjeko Miličić, koji su objavili da je ministar znanosti plagijator. Umjesto plagijatora, međutim, Silobrčić i Miličić sami su postali metama pritisaka i diskvalificirajućih mjera raznih tijela vlasti, (akademik Silobrčić je podnio ostavku, ali ministar plagijator nije)

Naposljetku sam objavio i dvije publikacije o uskraćivanju hrvatskim građanima prava pristupa međunarodnom sudu i mislim da to više nikako ne može biti novinarev problem, nego je to problem Ustavnog suda kao zadnje sudske instance u Hrvatskoj, a s obzirom na indolenciju Ustavnog suda, to je problem redom Predsjednice Republike Hrvatske, predsjednika Sabora, Vlade i svih ostalih tzv. ”institucija sistema”.

I problem je što odgovorni i nadležni nakon objavljivanja informacija o kršenju ljudskih prava sve zataškavaju ignoriranjem objavljenih problema, pritiscima na one koji javno ukazuju na probleme, podvaljivanjem tobožnje (ne)ubrojivosti donosioca za vlast neugodnih vijesti, itd.

I nisu takvim pritiscima hrvatskih vlasti izloženi samo novinari, premda su oni najčešće na meti.

Na predstavljanje publikacije o novinarskom istraživanju sprečavanja informacija u knjižnici ”Bogdan Ogrizović” došli su akademik Vlatko Silobrčić i profesor Vjeko Miličić, koji su objavili da je ministar znanosti plagijator.

Umjesto plagijatora Silobrčić i Miličić sami su postali metama pritisaka i diskvalificirajućih mjera raznih tijela vlasti, (akademik Silobrčić je podnio ostavku, ali ministar plagijator nije).

A novinari imaju onoliko neovisnosti i slobode za koliko se sami izbore, a ne onoliko koliko im vlasti i tzv. medijsko zakonodavstvo dopuštaju ili Ministarstvo kulture i razni sponzori subvencioniraju. Da, za neovisnost i slobodu mora se izboriti i biti spreman i odstupiti tamo gdje se sloboda sprečava

Kao novinaru koji je priredio i objavio publikaciju o novinarskom istraživanju sprečavanja informacija osobita mi je čast da su akademik Silobrčić i profesor Miličić bili na predstavljanju publikacije i o toj publikaciji kritički promišljali, čime su sav trud onih koji bi spriječili i zataškali informacije učinili uzaludnim.

A novinari imaju onoliko neovisnosti i slobode za koliko se sami izbore, a ne onoliko koliko im vlasti i tzv. medijsko zakonodavstvo dodijele ili Ministarstvo kulture i razni sponzori subvencioniraju.

Da, za neovisnost i slobodu mora se izboriti i biti spreman i odstupiti tamo gdje se sloboda sprečava.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora